Jesu li „bobići i slastice“ ili „bomboni, biskviti i slastice“? Dugo se smatralo da Bobis svoje ime duguje – bobićima. Naime, kao što je dosta ljudi čulo, ime Bobis sastoji se od dvije riječi – bobići i slastice. Kada to skratite dobijete – Bobis. E, ali odavno je pokojni Milorad Bibić Mosor urbi et orbi pojasnio kako se zapravo radi o imenu sastavljenom od „bomboni, biskviti, slastice“. A, kako je Mosor bio i susjed starom Bobisu, njegova vjerojatno više drži vodu.
No, činjenica je da je u Bobisa sve počelo od – bobića. Sada već daleke 1949. godine. Oni su bili prvi manekeni ove slatke tvornice. Bijeli i smeđi, odnosno crni. Bobići su, stručno sročeno, kolačići koji se prave za blagdan Svih svetih. U Bobisu se proizvode zanatski, ručno, a potječu iz Venecije i Trsta. Kod nas su se zadržali zacijelo od vremena kada je još lav Svetoga Marka držao šapu na dalmatinskoj obali. U knjižici koja je prigodno pratila izložbu u Muzeju grada Splita “Tako su jeli naši stari” stoji da se “smatra da su ih na talijansko kopno donijeli Pitagorejci, koji su zbog svojih uvjerenja i učenja bili prisiljeni odseliti se iz svoje zemlje matice, Grčke. Osim preko njih taj se običaj mogao proširiti i putem veza Venecije s Istokom, Bizantom i općenito s Levantom.”
Dakle, ima tu malo geografije, malo povijesti, malo svega. No, gledajući onako „okusno“ – bobići su savršena delicija. Nisu veliki, nisu kremasti, nisu pretvrdi, nisu pregnjecavi. Gurmanski kolačić, reklo bi se. I zaista, vjerojatno ste zatekli sami sebe kako ste u bobićima uživali tek u nešto starijoj dobi. Jer, u mladosti to redovito biva šarena Bobisova slatka menažerija, koju potom zamijeni čokoladni kolač, znate onaj od biskvita sa šlagom i želeom na vrhu... pa se nastavlja s čokoladnom krafnom, preko pašti pa do krokanta. Negdje u ovom nizu, tu između pašti i krokanta pojave se bobići. Tada je nepce već prokušano i naši okusni pupoljci dovoljno sazreli. Tada znamo što želimo. I onda se moramo odlučiti. Jesmo li crni ili bili?
Za koje god se odlučili, pogriješiti nećemo. Jer, Bobis bobiće radi na jednak način već 72 godine, a sve počinje s bademom, bajamom...
- To je temelj, bez toga nema bobića. I uvik se samo najbolji bajami odabiru – tvrde nam u obilasku nove tvornice Bobisa. Možda biste pomislili da je s novom tvornicom došao i kakav novi stroj. Tamo iz Italije ili Nizozemske, koji je posve na sebe preuzeo stvaranje bobića. Koliko god napredovali s pametnim telefonima, slanjem sondi na Mars, električnim automobilima, uzgajanjem odreska iz jedne stanice mesa, još se nije dizajnirao stroj koji bi mogao parirati vještim rukama Bobisovih slastičarki i slastičara i njihovoj izradi ove legendarne slastice. Znaju oni njezinu tajnu recepturu, ma izvuć' je iz njih nemoguća je misija. Otkrivaju tek ono što bi većina pomnim žvakanjem i analiziranjem bobića mogla i sama pokupiti.
- Osim bajama tu su šećer, jaja, u bijele bobiće ide maraskino, u tamne čokolada – govore nam. A, ostalo? E, to se pomno čuva već 72 godine. A, ako uspijete iz navedenoga vjerno „kopirati“ Bobisove bobiće, onda ste slastičarska genijalka ili genijalac. Osim odabira omiljenih bobića jednako je važno i na koji način u njima uživamo. Neki ih jedu uz kavu, drugima više paše uz čaj, dok trećima nema slađe nego pojest dva, tri čokoladna uz čašu hladnog mlijeka. Potpisniku ovih redaka bijeli baš nekako više odgovaraju uz crnu (tursku) kavu, kada se tijelo skroz opusti u razgovoru nakon obilnog ručka. Dok su čokoladni više onako „kada zafali slatkog“.
No, nije bitno koje su boje – onaj osjećaj kada zagrizete u malu slatku kuglicu prepunu aroma i okusa uvijek je jedinstven i uvijek nas vraća nazad, onako kako samo mirisi i okusi znaju. Vratit će nas u jedan trenutak kada smo bili sigurni i guštali u životu. Toliko o ovim slasticama znamo… I, da, uvjeren sam da je svakoga tko čita ove retke s bobićima upoznao netko stariji. Tako to i biva s tradicijom. Mladi će uvijek posegnuti za šarenim, novim, „luđim“, a stariji će svoj mir i gušt pronalaziti u probranim, kvalitetnim i trajnim stvarima.
E, Bobisovi bobići su baš to. Iako im skoro ni jedan zub ne može odoljeti, oni zubu vremena to itekako uspješno čine.
