Po mnogočemu Split zaostaje za Zagrebom, no ima nešto što metropola nema: prvi knedla-bar u Hrvatskoj, koji već "miriše" na franšizni pothvat!
Za nj je zaslužna jedna poduzetna, k tomu zgodna i mlada žena, koja izgleda - kao da knedle ne konzumira; zove se Ema Baković, 34 su joj godine i "mama" je "Knedla-bara Borgo", prvog specijaliziranog za takvu ponudu u državi, a možda i šire.
Čitatelji vjerojatno misle da je pred nama nova slastičarska zvijezda, nasljednica Tereze Alabande, Tee Mamut ili Ivane Bralić; no, ovo nije takva priča (čitaj: djevojka). Emini su afiniteti šireg spektra, ona uz rečeni lokal ima i dva salona za uljepšavanje (jedan je u hibernaciji trenutno), dakle predstavljamo pravu poduzetnicu koja zaslužuje nositi perjanicu editorijala Budi slobodna!
Ema zapošljava u knedla-baru - koji nam je, priznajemo, slasniji dio ove priče - šest žena i dva mladića, dok joj u salonu u sklopu velikog trgovačkog centra radi još šest djelatnica. K tomu je i samohrana majka, stigne i trenirati, da, jede i knedle na dnevnoj bazi. Prava heroina novog doba!
Osoba o kojoj pišemo, razabirete, nije jedna od ljepotica koje žive od Influencanja, mada bi izgledom komotno i u tom (viralnom) sektoru mogla lijepo uprihoditi. Ne, ona je ta koja isplaćuje plaće i angažira ljude, ponekad razbija glavu kako poplaćati sve obaveze, k tomu ima i razvojne planove za širenje poslovanja u raznim pravcima. Da, ima i najukusnije knedle koje možete zamisliti, potpisnicu ovih redaka i - čemu lagati - nostalgičarku koja će se do kraja života sjećati bakinih starinskih knedli sa šljivama uspjeli su "izbiti iz cipela" novi okusi kojima ćemo vam izazivati zazubice u nastavku ovog teksta. Poštenog izvještavanja radi, napomenimo da knedle nisu Eminih ruku djelo; osmislila ih je i dizajnirala jedna od najboljih "meštrovica o'slakoga" u državi, a po njezinoj ih špranci potom proizvodi marljivi Emin (Borgov) tim. Ema je u toj priči, pogađate, mozak.
- Rođena sam na Braču, u Supetru, a zadnjih jedanaest godina imam stalnu adresu u Splitu. Kako sam stigla formirati posao? Pa, valjda sam rano počela (smijeh). Okej, sad ozbiljno; prvi sam posao, sezonski, imala sa šesnaest godina, a već sam s osamnaest podigla prvi kredit, čim sam nakon završene srednje škole dobila prvo zaposlenje - u ugostiteljskom sektoru. Prvu sam firmu, pak, registrirala sa 23. Danas imam već poprilično staža i još malo više kredita - smije se Ema, djevojka koja doista u životu nije dangubila. Otvoreno priznaje da nikad nije bila "luda za knjigom", ali joj zato nije bilo teško zasukati rukave.
Radne navike su ukorijenjene, Emin dan počinje u sedam ujutro, završava "tko zna kad", priznaje da spava malo; ponekad i probdije noć u razmišljanjima, pogotovo kad se pojavi problem.
- Zapravo nerado koristim tu riječ, radije kažem "izazov". Problemi su na Firulama i Križinama. Zdrav čovjek treba biti zahvalan već zbog te činjenice. A što se posla tiče, definitivno mi je razdoblje korone bilo najteže, i to čak ne toliko zbog financijskog sakaćenja, koliko psihološki. Teško mi je pala ta stagnacija, nemogućnost razvijanja novih ideja, registracije franšize, zapošljavanja novih ljudi. U razdoblju prije korone ovdje je radilo deset žena, sad ih je samo šest plus dvojica konobara. Ali, bitno da stvari idu na bolje, da barem možemo raditi - smatra naša sugovornica, koja samostalno i brine o trinaestogodišnjem sinu.
- On mi je najveća pokretačka snaga, uz roditelje koji su međutim ostali živjeti na škoju, u Supetru. Sjećam se da mami, porijeklom iz Turjaka kod Sinja, nije baš bilo drago svojedobno otić' na otok, a sad se s njega ne da. Sin i ja kao mala obitelj, pak, imamo sve što nam treba u Splitu. Nastojim s njim provoditi kvalitetno vrijeme, zajednički večernji sati nakon napornog radnog dana puno nam znače - veli Ema.
Uz sve obaveze, povjerava, stigne i otići u teretanu i(li) provozati role; tako sebi može dopustiti luksuz uživanja u knedlama svaki dan. A njih, o da, ima svih boja i dezena, Borgo bar definitivno je unaprijedio pojam "knedla" kao takav, percepcija više nikad neće biti ista!
Malina s bijelom čokoladom, mascarpone-borovnica punjenje, ili pak knedla "obložena" makom punjena blago gorkim limunom naši su favoriti. Tu je i Ferrero okus, kokos (raffaello), snickers, smokva sa svježim sirom, divota; čak i knedla punjena - pršutom i sirom.
- Razvijamo deset novih okusa i to u duhu keto i vege-prehrane, bez glutena. Naša majstorica, vanjska suradnica, pomno priprema recepturu, a zasad vam mogu reći da očekujemo da će malina-pistacije kombinacija "pomesti" konkurenciju. U pripremi je i knedla od ljubičastog i narančastog batata s crnim ribizlom, zelena knedla od kupusnjači i druge, ove su zasad već imale pilot-probu u našim redovima i izazvale oduševljenje. Uskoro su u vitrinama - zagonetno i zadovoljno najavljuje vlasnica osebujnog bara preko puta Pravnog fakulteta u Splitu.
Iako povjerava da "nije tip od kužinavanja", pomno nadzire izradu, isključivo ručnu. U svrhu proizvodnje knedli za potrebe bara zasad "pogine" oko trideset kilograma krumpira dnevno; što običnog, što batata.
- Namirnice stižu izdaleka? Batat je pomalo egzotičan...
- Ma kakvi, sve je sa sinjskog polja, sto posto domaće; osim belgijske čokolade - vedro opovrgava Ema.
Marljivi rad, pametno i inovativno ulaganje i kaplja sreće u njezinu su slučaju kreirali lijepu, poticajnu priču o ženskom poduzetništvu.
- Nedavno sam se nagradila putovanjem u Rim, i sjetila se one drevne: "Ni Rim nije izgrađen u jednom danu, nego svaki dan pomalo". To je nekako i moja deviza: trud, ulaganje, promišljanje, pa i neprospavane noći - ali rezultat mora doći. I tako graditi dalje; mater mi je jednom rekla, "ne oslanjaj se na nikoga". Žena se ne bi trebala oslanjati na muškarca. Jedino kad zarađuje svoj vlastiti novac može se smatrati uistinu slobodnom osobom - poručila je poduzetnica Ema Baković za editorijal "Budi slobodna".
Sadržaj nastao u suradnji sa Somersby ciderom.