Koliko god zahtjevno bilo, to je moja ljubav, nema onog osjećaja da se probudim u ponedjeljak ujutro da mi je mrsko ići na posao

Onkologija i radioterapija područja su medicine koja iziskuju poseban angažman i specifično snažne i odlučne ljude. Jedna od njih je i Ksenija Romić, glavna sestra klinike onkologije KBC Split. Pričali smo s njom o izazovima njezinog posla, za koji nam je odmah rekla da nije toliko posao, koliko poziv.

- Glavna sestra sam od 2015. godine, ovo mi je drugi mandat. Pored toga sam i vanjski suradnik sveučilišnog odjela zdravstvenih studija u Splitu, zatim sam član upravnog odbora Hrvatskog društva onkoloških medicinskih sestara i tehničara i volontiram za Županijsku ligu za borbu protiv raka – predstavila nam se Ksenija.

Ipak, koliko god da je zauzeta, veselo nam kaže da joj ništa to nije problem, jer uistinu voli svoj posao.

- To je moja ljubav, nema onog osjećaja da se probudim u ponedjeljak ujutro da mi je mrsko ići na posao – uvjerava nas.

Pitali smo je što sve njen posao glavne sestre uključuje.

- S obzirom na to da sam glavna sestra klinike većinom radim u administraciji i organizaciji posla. Ali za sve se nađe vremena. Naša klinika se dijeli na stacionarni dio, klinički dio s pripadajućom dnevnom bolnicom, dio gdje se obavlja radioterapija i trinaest ambulanti, tako da smo velika klinika, imamo oko 120 djelatnika.

Žongliranje svega toga sigurno nije jednostavno, a stvar je otežala i pandemija.

- Malo smo se bojali kad je sve to krenulo, ali dobro smo se organizirali i snašli. Uspjeli smo i pacijente odvojiti i maksimalno ih zaštititi. Zadovoljni smo rezultatima, a nismo nikako ni prestajali s radom, odgodili smo možda neke sitnije kontrole – kaže nam.

Objasnila nam je da je njena uloga surađivati sa svim djelatnicima i da organizacija na kraju ne ovisi samo o njoj nego o dobroj komunikaciji i suradnji cijelog tima.

- Radimo svi zajedno i dobar smo tim, stvarno sam sretna i ponosna na svoje kolege, oni su mi najveća motivacija – ponosno nam je rekla.

A potporu ima i od obitelji, što je u emocionalnom smislu vrlo važno.

- Motivira me i to što je rak do još nedavno bio neizlječiva bolest i najgora dijagnoza, a u međuvremenu je zahvaljujući napretku medicine postao bolest s dobrim izgledima za izlječenje i možemo reći i da prerasta u kronična stanja koja se drže pod kontrolom i čak sve manje utječe i na kvalitetu života – optimistično nam priča.

Zato je, kako kaže, nerviraju predramatični prikazi onkoloških pacijenata u filmovima, gdje ljudi izgledaju izmučeno, slabo, s dubokim podočnjacima i bez kose, samo čekajući da ih smrt izbavi muke. To samo straši ljude, kaže nam, naglasivši da rak više ne izgleda tako. U ekstremnim slučajevima da, ali uz dobru prevenciju, ranu dijagnostiku i brzo djelovanje, stvar izgleda puno optimističnije i pozitivnije. Zato jako puno energije posvećuje javnom djelovanju kroz organiziranje humanitarnih akcija s ciljem promicanja svijesti i kvalitetnog informiranja. Za kraj je stoga pozvala sve građane, već od rane dobi – odazivajte se na preventivne preglede i brinite o svom zdravlju jer danas se puno toga može spriječiti, a ako se ulovi dovoljno rano, i vrlo uspješno i relativno bezbolno izliječiti.