Anesteziolozi su se od početka pandemije koronavirusa našli na posebnom "udaru" zbog pojačanog obujma posla, pa smo o tome i o izazovima rada u medicini razgovarali s glavnom anesteziologinjom KBC-a Split Sandom Stojanović Stipić.
– Moja je funkcija vrlo stresna, to više što sam na nju došla u valjda najgore vrijeme, prije godinu i pol. Tada je bio velik broj COVID bolesnika i situacija se sve više i više pogoršavala. Moje područje uključuje sve anesteziološke operacijske zahvate, jedinice intenzivnog liječenja, COVID jedinicu intenzivnog liječenja i jedinicu kardiokirurških liječenja. Broj pacijenata na respiratorima nam se, u odnosu na neke pretpandemijske norme, utrostručio – objašnjava nam koliko se obujam posla u posljednje dvije godine povećao.
– Veliko umijeće je bilo svakodnevno slagati raspored, jer naši pacijenti ne mogu čekati, vrijeme nam je najveći neprijatelj. Zahvalna sam na entuzijazmu, volji i suradljivosti mojih kolega u timu. Bez toga ne bi bilo moguće – kaže nam.
A rad anesteziologa je iscrpljujući i inače. Reagirati se mora u trenutku, nema ni vikenda, ni praznika, ni noći. Naglasila nam je da je to i jedan od odjela na kojem uistinu nema ni rivalstva, u interesu je svima da si međusobno pomažu već od početka, kada mladi kolege prvi put dođu na specijalizaciju. Jedino "rivalstvo" koje imaju je, kako nam kaže, ono pozitivno natjecanje tko će se brže dosjetiti što boljeg načina pomoći pacijentu ili pronaći neki novi način.
– Vrlo sam sretna zbog toga što nam optimizam u radnom okruženju ne jenjava unatoč okolnostima. Evo, nadamo se da se bližimo kraju pandemije, veselimo se jako tome, iako nas sad čeka nadoknada kirurškog dijela onim pacijentima kojima se liječenje moglo odgoditi. To će opet biti dodatno opterećenje, ali mi ćemo, naravno, učiniti sve što možemo da se sve što prije vrati u normalan ritam. Mi smo zapravo u kontinuiranom opterećenju, ali pokazujemo zavidne rezultate – opravdano je ponosna na rad svog tima.
– Izazov je kad dobijete mladog čovjeka koji je bez svijesti, dijagnosticirate o čemu se radi i izborite se za njegov život. Takve situacije su vjetar u leđa i poseban poticaj. Naši rezultati se vide odmah, u našim rukama, naš posao je takav da je sve odmah, ili spasiš čovjeka, ili ga ne spasiš – objasnila nam je i tu specifičnost svog posla.
To, naravno, zahtijeva i izrazitu smirenost i dobro reagiranje. Ona tipično ženska emocionalnost, kaže nam, nije joj prepreka, dapače. Smatra da je upravo to onaj dodatni poticaj da se čak i u naizgled beznadnoj situaciji ipak pokuša probati još nešto. Naglašava da treba biti hladne glave, ali treba vam ipak biti i stalo.
– Mi žene ćemo se ipak više izložiti i zalagati, drukčije smo, malo nas više pogodi bol pacijenta, ali ta ženska emocionalnost je u našem poslu čak i prednost, naravno dok nije pretjerana – smatra dr. Stojanović Stipić.
Uz potporu kćeri i supruga, koji je također liječnik, znači joj i potpora pacijenata i njihovih obitelji. Podijelila je s nama zato posebnu poruku koju je dobila od kćeri pacijentice: "Hvala vam od srca što ste spasili moju mamu, što ste spasili cijelu jednu obitelj, što i dalje možemo skupa uživati. Zahvale vama i vašem timu što ste ljudi, mađioničari!"
Za takve trenutke, priznaje, svaka neprospavana noć i hitna intervencija se isplati.