Iako ima tek 25 godina, Una Pašić Gregović u posljednje je dvije godine kao doula sudjelovala u porodu 23 žene. Interes za doulama sve je veći, pa Una samo u inbox svojeg Instagram profila zna dobiti i po tridesetak upita dnevno, i to trudnica, rodilja, majki. Una živi u Zagrebu, a velik dio djetinjstva provela je u Egiptu, što je svakako produbilo njezinu ljubav prema različitim kulturama. Završila je fakultet međunarodnog poslovanja, kratko je radila u struci, a onda je saznala da će postati majka.
– Godinu dana nakon završetka faksa i vjenčanja moj muž i ja saznali smo da čekamo bebu! Iako smo jako htjeli postati roditelji, ta je vijest došla neočekivano jer smo zbog nekih mojih zdravstvenih problema mislili da to za nas neće biti moguće. Nakon prvotnog vala sreće i nevjerice, počela me je prati panika. Nisam se osjećala spremnom ni za trudnoću ni za porod, i stalno me je bilo strah da će se nešto loše dogoditi i da će sve poći po zlu.
Kako bih se smirila i opustila, radila sam ono što u takvim situacijama uvijek radim, a to je da sam, kao prava štreberica, počela gutati sve informacije koje sam mogla.
Kupila sam hrpu knjiga, svaku detaljno iščitala i ispisivala skriptu. Zatim sam provela sate na laptopu iščitavajući razne tekstove i znanstvene radove, a našla sam i dosta online tečaja, koje sam upisala.
Nakon svega toga još uvijek nisam imala osjećaj ni pripremljenosti ni mira, pa sam nastavila tražiti tečaje u mojem gradu i okolici. Prošla sam neke besplatne tečaje, a neke plaćene, neke u rodilištu, neke koje priređuju roditeljske organizacije... I iako sam sa svakom radionicom imala veće znanje i moja se bilježnica punila informacijama, osjećaj nemira ostao je i dalje.
Tako su prolazili dani, i sredinom drugog tromjesečja moje trudnoće ugledala sam reklamu za dvodnevni tečaj pripreme za porod i pripreme za babinje koje drže doule. Rekoh, nemam što izgubiti, uplatim i zajedno s mužem odem poslušati "još jedno predavanje".
I to je bilo to?
– Čim je predavanje završilo, muž i ja smo razgovarali smo o tome kako smo bili oduševljeni. Informacije su bile provjerene i potkrijepljene, pokrila se velika baza, a pristup je bio iznimno topao, neosuđujući i podržavajući. Jedva sam čekala idući dan da razgovaramo o postpartumu, a odmah sam guglala "doule" da vidim tko su točno te žene koje pomažu trudnicama i što sve točno rade.
Moje oduševljenje samo je dodatno naraslo nakon radionice o babinju, i iste te večeri rekla sam mužu da bih htjela imati doulu, da sa mnom prolazi kroz trudnoću i porod. On se složio i istog sam trena sastavila e-mail douli koja je poslije postala baš moja doula. Kroz trudnoću mi je rad s njom jako pomogao, pogotovo u pripremi, kao i u radu na strahovima. Sjećam se da sam se šalila da je ona moj "džoker zovi".
Nakon jednog posebno emotivnog savjetovanja s mojom doulom, sjećam se da sam legla u krevet i prvi put otkako sam saznala da sam trudna osjećala sam mir i opuštenost, pa čak i uzbuđenje. Tada sam rekla mužu: "Voljela bih jednoj ženi pružiti ono što je meni pružila moja doula", a on je na to samo odgovorio, bez trunke sumnje: "Ja mislim da bi ti bila izvrsna doula."
Tako mi je bacio bubu u uho i ja nisam prestala razmišljati o tome. Nakon nekoliko dana tražila sam obuku za doulu i certifikaciju, odmah sam poslala e-mail za prijavu. Već tada sam nabavila neke knjige o doulama i sve sam više čitala o tome, a na pameti mi je cijelo vrijeme bilo "ma gle, mogu se predomisliti, možda ja nisam za to, ipak sam završila faks u drugoj struci i tamo imam siguran posao".
Što je presudilo da ipak odete u drugom smjeru?
– Presudio je moj porod, koji mi je bio apsolutno najljepše iskustvo u životu, i već tada sam znala da sam naprosto zaljubljena u porod i taj cijeli svijet. Tako da sam sa Zrinom u rukama, uz pomoć muža, mame i svekrve, pet mjeseci nakon poroda završila svoju prvu obuku za doulu.
Termin je sve popularniji, no što je zapravo doula?
– Doula je educirana i iskusna profesionalka koja u kontinuitetu pruža informativnu, fizičku i emocionalnu podršku kroz trudnoću, porod i postpartum.
Iako ljudi većinom smatraju da su doule educirana i podržavajuća pratnja na porodu, i to i jest jedna od glavnih uloga (porođajne) doule, zapravo one imaju ulogu i u trudnoći, kad imaju informativnu i podržavajuću ulogu. Od pripreme za porod, pripreme za postpartum do pripreme za dojenje, često rade i na strahovima, a u svoj rad uvrštavaju i svoje druge struke i znanje, aromaterapiju, masažu, prenatalne vježbe i slično.
Također, uz porođajne doule, postoje i postpartum doule, ili doule "punog spektra", koje objedinjuje sve navedeno, koje su posebno obučene za razdoblje babinja, odnosno oporavka od trudnoće i poroda. Od pripreme toplih i hranjivih obroka, pomoći u kućanstvu, podrške u dojenju, do masaže, ramena za plakanje i uha za slušanje... sve ovisno o potrebama majke.
Žene vas zaista dosta zovu i traže?
– U mojem radu u posljednje dvije godine zaista me kontaktira velik broj žena. S obzirom na to da sam aktivna na društvenim mrežama i pišem blog, dnevno dobijem 30 do 50 poruka vezanih uz moj rad kao doule.
Neke žene pitaju informativno, neke žele samo pripremu u trudnoći (tu najčešće prolazimo pripremu za porod, pisanje plana poroda, pripremu za babinje i pripremu za dojenje), neke žele samo pratnju na porodu (trenutna situacija zabrana pratnji u većini rodilišta to otežava, no u tom slučaju latentnu fazu i dio aktivne faze poroda odradimo doma, te zajedno dođemo do rodilišta, gdje dopratim ženu najdalje što mogu), neke žele samo podršku u babinjama (šest tjedana nakon poroda), a neke žele sve od navedenog. Jedna je od najvećih prednosti doula ta što svoju paletu znanja i vještina prilagodimo individualnim potrebama i željama žene s kojom radimo, tako da ona može izvući maksimum za sebe.
U ove moje dvije godine rada radila sam s više od 50 žena sve zajedno, a od toga su 23 poroda.
Što je važno znati za žene koje se spremaju na prvi porod?
– Za ženu koja se sprema za svoj prvi porod rekla bih da je jako važna informiranost, ali kvalitetna informiranost iz relevantnih izvora. Danas imamo puno informacija dostupnih nadohvat ruke i često trudnice, dok istražuju što ih čeka, završe na forumima ili u grupama gdje se pretežito dijele negativna i zastrašujuća iskustva, ali s malo konkretnih savjeta.
Zbog toga puno znači imati dobrog ginekologa s kojim možete iskreno razgovarati, kao i biti okruženi ljudima koji podržavaju vaše odluke i razmišljanja. Zatim treba napraviti popis prioriteta, od poroda do babinja i hranjenja djeteta, i onda malo-pomalo vidjeti što je potrebno kako bi se to ostvarilo.
Žene često znaju zbog neinformiranosti osjećati strah, a taj strah može zakočiti porod, ili jednostavno ne znaju što očekivati pa često dođu prerano u rodilište, što povećava šanse za određenim intervencijama, a svaka intervencija sa sobom nosi još neke. Ponekad su te intervencije potrebne, ali, nažalost, ponekad nisu potrebne, zato bih preporučila svakoj ženi da uzme doulu kako bi mogla imati individualizirani pristup za baš njezinu specifičnu situaciju i da ima svoj "džoker zovi".
A sustav, kako on funkcionira?
– Što se sustava tiče, nažalost, moramo biti svjesni da ne funkcionira kako bi trebao. U cijeloj zemlji imamo jako visoku stopu opstetricijskog nasilja, što nikako ne smijemo zanemariti i na tome moramo raditi kao društvo, da zaštitimo majke.
Također u nekim rodilištima imamo poprilično zastarjele (i opovrgnute) prakse koje se još uvijek primjenjuju, tako da bi se fokus trebao staviti na nova saznanja i "evidence-based" rad.
No, isto tako moramo biti svjesni da ima jako puno predivnih medicinskih djelatnika koji zaista daju sve od sebe u svojem poslu, no jednostavno sustav ne funkcionira u smislu da nema dovoljno ljudi, da plaće nisu adekvatne, da se previše birokratskog rada prebacuje na medicinske djelatnike, što nije njihov posao, te da su često uvjeti rada takvi da ne omogućuju kvalitetan rad i praksu.
Zato promjene moraju krenuti sa svih strana, te se temeljiti u samom sustavu kako bi uvjeti ukupno bili bolji, kako za majke i bebe, tako i za medicinske djelatnike u rodilištima.
Voliš ovakve teme? Svaki dan donosimo nove! I sve su na našem portalu https://slobodnadalmacija.hr/budi-slobodna