Adolf i Edda više od pola stoljeća odmaraju se kod iste obitelji na Braču, uvijek stižu automobilom i, njemački precizno, svaki put hvataju isti trajekt: Tu smo kao doma, znamo svaku kuću i svakog pozdravljamo na hrvatskom

Već više od 50 godina bračni par iz Njemačke, 79-godišnji Adolf zvani Adi i njegova godinu dana mlađa supruga Edda Lindner dolaze na odmor u malo bračko pitoreskno mjesto Splitsku, a pravi je kuriozitet da uvijek odsjedaju u istoj kući i kod iste obitelji.
Najprije je to bila obitelj Hrvoja i Lukrice Šerković, a poslije njihove smrti nastavili su dolaziti kod njihove kćerke Katije Omrčen.

Riječ je o neobičnoj turističkoj priči satkanoj od puno dobrote i prijateljstva, međusobnog uvažavanja i ljudske topline.

- Mi volimo Hrvatsku, Brač i Splitsku, ali najviše volimo obitelj Šerković i Omrčen. Oni su osvojili naša srca, njihova ljubav i briga da nam u svemu ugode je bez premca. I vjerujte nam, kod njih se osjećamo kao kod svoje kuće. Dolazit ćemo i nadalje i kada vidite da nas nema u Splitskoj, to je znak da nam se nešto loše dogodilo - kazao nam je bračni par Lindner dok smo na njihovoj omiljenoj terasi ispijali poslijepodnevnu kavu.

Šef na bauštelu

Katija Omrčen bila je djevojčica kada su 1964. godine prvi put Linderovi došlu u njihovu kuću. Po njezinu kazivanju otac Hrvoje je nekoliko godina bio u Njemačkoj na privremenom radu, a kao zidar radio je na "bauštelu". Tu mu je šef bio Adi Lindner. Jednom ga je moj otac, ispričala nam je Katija, zamolio da mu pomogne razviti film iz fotografskog aparata jer je volio imati slike svoje djece. Adi je otišao u Frankfurt, donio slike mome ocu, a kada je vidio ljepotu Splitske, odlučio je posjetiti to mjesto, odnosno doći na odmor. S obzirom na to da se moja majka iznajmljivanjem počela baviti 1958. godine i bila je među prvima u Splitskoj, prihvatio je poziv moga oca da odmor provede u našoj kući.

I od tada dolazi svake godine, izuzev za vrijeme Domovinskog rata. Uvijek dolazi svojim osobnim vozilom.

Romantična vremena

- U to vrijeme - prisjeća se Adi Lindner - na Braču nije bilo asfalta. Posvuda je bio makadam, a vozila nije bilo puno. Morao sam voziti jako oprezno jer nikada nisam znao hoće li me iza prvog zavoja dočekati magarac, konj ili koza. Tada su se oni normalno kretali cestom, isto kao i tadašnji težaci. Otići do Bola i vratiti se natrag značilo je da će auto biti puno prašine koja se podizala s makadamske ceste, a trebalo je u jednom smjeru voziti više od sat i pol vremena. Ipak, bila su to lijepa i pomalo romantična vremena - suglasan je bračni par Lindner.

Nadalje, kod svojih domaćina u Splitskoj njihova dva sina imala su prilike doživjeti ono što nisu mogli u Njemačkoj. Tako su vidjeli magarca, ne samo vidjeli već su ga vukli za rep i jahali sjedeći na samaru, družili su se s kozama i u kokošinjcu slobodno uzimali jaja od koke…

Adija se posebno dojmio ribolov u maloj brodici sa svojim domaćinom Hrvojem. Zajedno su potapali i dizali mreže i pecali na udicu. Ali Nijemac nije samo lovio ribu već je zajedno sa svojom suprugom često odlazio u polje u kojemu je brao grožđe, mandarine i masline. I danas, usprkos poznim godinama ne propušta te poslove koji mu pričinjavaju zadovoljstvo i relaksaciju.

Bračni par Lindner je sa Splitskom i svojim domaćinima "zarazio" svoje prijatelje i rodbinu. Adi je u Splitsku najprije doveo obitelj svoga brata, a njegova supruga obitelj svoje sestre, te su potom počeli stizati i njihovi prijatelji. Ali su uvijek svi odsjedali u istoj kući, kod istoga domaćina. Katija Omrčen nam je posvjedočila da su tri obitelji dvadeset godina uzastopce dolazile na ljetovanje.

Lindnerova dva sina su također nastavila dolaziti u Splitsku, najprije sa svojim djevojkama, a potom sa svojim obiteljima, a sada dolaze Lindnerovi - unuci.

Posljednjih petnaestak godina, otkako su otišli u mirovinu, na odmor dolaze dva puta godišnje. Najprije u svibnju, a potom sredinom ili koncem rujna i uvijek ostaju po tri tjedna.

Dnevno, kazali su, propješače od tri do osam kilometara. Najprije ujutro pješke odu do susjednih Postira gdje popiju svoj jutarnji espresso, a u poslijepodnevnim satima slijedi nova runda šetnje.

- Za nas je to izuzetno zdravo, šetnja na čistom zraku daje nam novu snagu i to je jedan od razloga zašto volimo dolaziti u Splitsku - kažu.

Znaju svaku kuću

U Splitskoj poznaju gotovo sve i svakoga. Znaju svaku kuću, a čim dođu, otkrili su njihovi domaćini, odmah pitaju tko je umro, a ako ne vide neku osobu, odmah pitaju što je s njom. Isto tako, kada vide neko novo lice, raspituju se o kome je riječ. Vesele se svakom uspjehu i napretku Splitske. Svakoga pozdravljaju na hrvatskom jeziku.

- Kada je moj otac umro 2004. godine, oni su ostavili sve obveze i iz Njemačke stigli na pogreb. Ništa im to nije bilo teško - dodala je gospođa Omrčen, uz napomenu da kada su oni kod kuće ne mora voditi brigu o zalijevanju i održavanju cvijeća. Te poslove oni, posebice gospođa Edda, sa zadovoljstvom preuzimaju na sebe.

Vole jesti ribu, friško povrće i njoke te bračku tortu s mendulama koju će ovoga puta, rekoše nam, ponijeti sa sobom u Njemačku.

Katija Omrčen otkrila nam je još jedan zanimljivi detalj. Svaki put kada dolaze stignu na onaj trajekt koji polazi iz Splita u 14.15, a odlaze uvijek prvim jutarnjim trajektom. Nadalje, godinu dana unaprijed najave datume kada dolaze i kada odlaze, i to se ama baš nikada nije promijenilo.

Čelnici Turističke zajednice Supetra, u čijem se sastavu nalazi i Splitska, primili su bračni pari Lindner koji su u proteklih pola stoljeća bili ne samo gosti nego i snažni promotori našega turizma. Tom prigodom su im za sve ono što su učinili za brački turizam, a posebice za mjesto Splitsku, zahvalili te im uručili prigodne poklone sa željom da u dobrom zdravlju i nadalje dolaze u svoju Splitsku.