Ajde bar nešto! Petnaest malih dronova spašava Dalmaciju od rasplamsavanja požara, lanjska dramatična situacija 'dala je svima misliti'

Vatrogasci u Splitsko-dalmatinskoj županiji, za razliku od svojih američkih kolega, još uvijek nemaju snažne dronove koji mogu nositi vatrogasne cijevi i sami gasiti vatru.

No, naši heroji zato imaju 15 malih DJI dronova koje u roku 90 sekundi nakon primljene dojave o požaru mogu podignuti u zrak da bi izvidjeli situaciju na terenu. Nabavili su ih nakon prošlogodišnje "majke svih požara" koja je zahvatila rubne dijelove grada pod Marjanom i koja je Splićanima priuštila apokaliptične prizore.

– Sada više ne trebamo čekati da prva osoba dođe na teren i javi kakvo je tamo stanje, a jasno je da je kod izbijanja požara vrijeme bitan faktor. Jer ako se reagira sa samo nekoliko minuta zakašnjenja, to znači da ćemo požar ugasiti nekoliko sati kasnije, da će biti veća materijalna šteta i više ugroženih ljudi – kaže nam Zoran Radunić, pomoćnik zapovjednika Javne vatrogasne postrojbe Split, koja raspolaže s tri mala drona, od kojih je jedan u vlasništvu Splitsko-dalmatinske županije.

Stane u torbicu

Radonić nastavlja:

– Ovog drona je lako prenositi jer stane u torbicu. Snima u full HD rezoluciji. Spojimo na iPhone ili android mobitel. Kad ga dignemo, zbog sigurnosti mora biti u vidnom polju operatera, a snimku na mobitelu pratimo u realnom vremenu. Zahvaljujući 4G brzini interneta, snimku možemo odmah staviti na YouTube kanal i link poslati u Vatrogasni operativni centar u Splitu i u Divuljama, ili zapovjedniku na terenu, koji je mogu gledati s kašnjenjem od najviše 15 sekundi. Ako dođe do razbuktavanja i širenja požara, odmah ćemo to vidjeti i dignuti maksimalne vatrogasne snage.

Naš sugovornik dodaje da isto tako za nekoliko minuta mogu vidjeti kakva je protočnost cesta koje vode do požara.

Splitska Javna vatrogasna postrojba je prvog malog drona u Splitsko-dalmatinskoj županiji nabavila u rujnu prošle godine, nakon što im je kolega Dino Čaljkušić pokazao svoj isti takav model bespilotne letjelice koju je ustupao na korištenje svom DVD-u Okrug na Čiovu.

Teži oko kilogram i pol, a s jednim punjenjem baterije u zraku može provesti 28 minuta. No, zato ima još dvije rezervne baterije. Iako u zraku nikad nije potpuna bonaca, već turbulencije od kojih dron "pleše", snimka nije uvijek savršeno mirna, kao kada snimate sa stativom.

Leti sedam kilometara u daljinu, te do 300 metara uvis, iznad čega je potrebna dozvola Hrvatske kontrole zračne plovidbe. Dozvoljena brzina mu je 30 kilometara na sat. Kada treba brzo doći do odredišta, onda bi mogao postići dvostruko veću brzinu. Sam računa koliko mu je preostalo baterije i kad padne na 30 posto snage, ili kad izgubi vezu s operaterom, onda se automatski vraća na poziciju s koje je krenuo.

Kada su u Javnoj vatrogasnoj postrojbi isprobali mogućnosti svoga prvog malog drona, u studenom ih je nabavljano još 13, po jedan za svako od požarnih područja u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Svaka letjelica je koštala oko 11 tisuća kuna.

Koristili ga na Ultri

Postoje situacije kad ih ne smiju koristiti, a to je kad su u zraku kanaderi, zračni traktori i helikopteri. Ne dopušta im se ni let iznad događaja na kojem su visoki državni dužnosnici.

Dron ima tek jednu manu, snimku ne može zumirati. Modeli koji imaju takvu mogućnost su pet puta skuplji.
Vatrogasci se ne žele puno hvaliti svojim dronovima, pa smo za njih doznali od policije koja ih je koristila ovog ljeta radi dodatnog osiguranja festivala Ultra Europe. Letjelicom je tada također upravljao Radunić.

– Tada sam prvi put vidio kako zadivljujuće dobro snima po noći. No, let iznad većeg broja ljudi je dosta zahtjevan, jer ako otkaže samo jedan motor, dron pada. Tada ga treba rušiti na stablo ili na drugo mjesto na kojem nema ljudi.

Pitamo ga kako je vježbao upravljanje, jesu li pomogle računalne igrice?

– Vježbali smo na dječjim dronovima bez GPS-a, koji su kupljeni preko e-Baya za 300 kuna.

Javna vatrogasna postrojba je prije dvije godine iz projekta holistike dobila dva velika drona koji teže desetak kilograma, a koje iz dragosti nazivaju "roštiljima" jer upravo tako izgledaju. No, imaju mane: treba 15 minuta da ih se montira, ako ih se diže iznad područja na kojem ima ljudi trebalo bi mu, radi sigurnosti, ugraditi padobran. Snimka s njegove kamere može se gledati samo u vozilu iz kojeg se njime upravlja.

Tek nakon što ga se spusti i sa SD kartice skine snimku, može ju se proslijediti u vatrogasno zapovjedništvo. U slučaju da se taj veliki dron izgori ili se sruši, ostali bi bez snimke.

Za kraj otkriva podatak da u Splitu više od 50 ljudi ima bespilotne letjelice.

– Poznato je da ni snimanje pira više ne može proći bez snimke iz zraka. No, onaj koji upravlja dronom mora imati obzira prema drugim ljudima. Ako dođe do pada, onda je operater odgovoran za nastalu štetu – naglašava Radunić.