Dolazak požara iz okolnih mjesta do samog Splita je poraz za cijelo dalmatinsko vatrogastvo i ukupnu vatrogasnu zajednicu!
Kaže nam to Ante Petričević, inženjer zaštite od požara koji je punih 25 godina radio na svim poslovima u Javnoj vatrogasnoj postrojbi Split, dok nije otišao u Domovinski rat i postao pukovnik Hrvatske vojske. Sada je u mirovini pa bez obveza prema sustavu može reći ono što misli i što zapravo jest.
– Ove požare od Šestanovca, Ciste Provo, Sitnog, Podstrane, Žrnovnice, Mravinaca, Kile, Karepovca, "Bauhausa", uglavnom su gasile dobrovoljačke vatrogasne postrojbe, a tek kada je požar kulminirao, pridružili su se profesionalni vatrogasci i obični ljudi te Hrvatska vojska. Po mojemu mišljenju, došlo je do apsolutno pogrešne procjene županijskog vatrogasnog zapovjednika Dražena Glavine, koji je sigurno u dobroj vjeri, ali pokazat će se potpuno neutemeljeno, izjavio da će postojeće vatrogasne snage apsolutno zaustaviti sve požare. Tu je izjavu dao u nedjelju pred kamerama HTV-a na području Šestanovca ili Ciste Velike. Morao je znati da meteorološke prognoze najavljuju jak vjetar i idućih dana te da on nema toliko ljudstva i tehnike da na tako širokom opožarenom području tu prognozu i ostvari. Što su ostali građani mogli nakon tih umirujućih poruka? Umiriti se, je li tako?! – kaže nam Petričević, koji naglašava da svi ti vatrogasni zapovjednici imaju jednu dozu želje da dokažu svima kako su baš njihovi ljudi bez ičije pomoći ugasili taj i taj požar.
– Mi ne znamo je li požar oko Sitnog Gornjeg i Tugara bio novi požar ili nastavak požara s područja Imotskoga. Ta sela koja su gorjela, osim DVD-a Žrnovnica koji uvijek pomaže svugdje i svima, nemaju svoja vatrogasna društva. Ne mogu sve pogasiti DVD Makarska, DVD Zadvarje i DVD Žrnovnica, to mora znati i županijski vatrogasni zapovjednik Glavina i svi mi. Zato je Glavinina prognoza bila potpuno kriva i umjesto da se u nedjelju i najkasnije ponedjeljak ujutro digne sve živo na noge, i profesionalci iz Splita i vojska, to se učinilo kada je požar došao gotovo do Splita – kaže nam Petričević.
Dodaje i kako je iz splitskog "Vodovoda" sam čuo izjavu izvjesnoga gospodina Čapalije da je opasno da građani otvaraju hidrante.
– To je izjavio dok je gorjelo po Imotskoj krajini, a ti otvoreni hidranti su spasili neke situacije na splitskoj Kili i na Dračevcu. Porazno je kada na opožarenom području nema nijednog vatrogasca, kao što je to bilo jučer u nekim dijelovima Kile i Karepovce te Kučina i Mravinaca, i da gase građani koji su needucirani, i to tek kada su u pitanju došle njihove kuće, i Hrvatska vojska koja ne zna ni teren ni strujanja vjetra i koju se jedino može staviti uz prometnicu ili neki čvrsti objekt, uostalom kao i građani – dobronamjerno će Petričević, koji zna iz svog iskustva da se o svakom požaru u Hrvatskoj govori tri dana i onda se nastavlja sve po starom.
– Mi ćemo nakon požara na Pelješcu okrenuti novu ploču u smislu prevencije, pa nakon požara na Hvaru, pa nakon ovoga i onoga, a sve ostaje isto. Veliku tu odgovornost imaju HEP i Hrvatske šume, koji ne rade svoj posao desetljećima iako imaju sredstava da te požare spriječe, a to im je i zakonska dužnost. Požari izbijaju uglavnom na nepristupačnom terenu gdje su smješteni i dalekovodi. Kako vjetar s mora nosi posolicu, tako se ona kupi na vodovodne izolatore koji nisu provoditelji elektriciteta, i kada dođe do iskrenja, ta posolica pada s dalekovoda prema suhoj travi i zapuštenim stazama oko dalekovoda i eto požara kao i kod udarca munje i groma koji nose elektricitet – upozorava Petričević.
– Ispod HEP-ovih dalekovoda bi trebalo biti sve ravno i očišćeno kao biljarski stol, a pored šuma bi trebali biti izgrađeni pristupni protupožarni putevi širine od tri do devet metara. A gdje ste vi to vidjeli da ima po Dalmaciji? – pita se naš sugovornik, koji apelira na lokalnu zajednicu da bude aktivnija i koja preko MUP-ova Inspektorata može prisiliti i HEP i Hrvatske šume da budu odgovorniji.
– To lokalna zajednica ne može i ne mora financirati, a ako se ne radi ovo što bi trebalo, postoje kaznene prijave protiv odgovornih kojima je to skupo, a ne da im se ni raditi, misleći da se požar neće ni dogoditi – kaže inženjer Petričević.
– Ovi požari su u devedeset posto slučajeva plod neodgovornosti i nemara jer protupožarna kampanja ne smije trajati četiri mjeseca, kako je zakonski proklamirana, nego cijelu godine. Imamo sreće što su ovo bili požari na otvorenom prostoru, a ne u zgradama od kojih mnoge imaju nefunkcionalne evakuacijske izlaze, nemogućnost pristupa vatrogasnim vozilima, koje su loše projektirane, s neispravnom hidrantskom mrežom – zaključuje.
Jedva spomenuti u strategiji nacionalne sigurnosti
Nakon što je premijer Andrej Plenković u utorak kazao kako je amandmanom Ante Sanadera Hrvatska vatrogasna zajednica dobila zasluženi, prioritetni status u strategiji nacionalne sigurnosti, uvidom u taj amandman taj dojam blijedi.
Naime, prije tog amandmana se vatrogasni sustav uopće nije spomenuo ni jednom riječju u strategiji, a amandan Ante Sanadera (od 28. lipnja ove godine) pridonio je da se Hrvatska vatrogasna zajednica barem spomene u sklopu četvrtog poglavlja pod nazivom "Strateški ciljevi, instrumenti i mehanizmi njihova ostvarenja", potpoglavlja "A" koje glasi "Sigurnost stanovništva, teritorijalni integritet i suverenitet RH", s podnaslovom "Dostizanje najvišeg stupnja sigurnosti i zaštita stanovništva, te kritičnih infrastruktura".
Prvotni paragraf, koji je Sanaderov amandman promijenio, naime, glasio je: "U području sustava civilne zaštite te svih segmenata zaštite i spašavanja izradit će se sveobuhvatan pregled postojećeg stanja sposobnosti, prijetnji i rizika te predložiti usklađen model izgradnje sposobnosti koji će obuhvatiti mogućnosti odgovora na svakodnevne i izvanredne situacije, katastrofe i krizna stanja. Prema tom pregledu, nastavit će se razvoj sposobnosti na državnoj i područnoj (regionalnoj) i lokalnoj razini, te će se razvijati usklađeno djelovanje prilikom velikih katastrofa i velikih nesreća uz osiguranje samostalnosti u redovitom djelovanju."
Usvojenim amandmanom mijenja se druga rečenica u tom paragrafu i sada glasi: "Prema tom pregledu, nastavit će se razvoj Civilne zaštite, Hrvatske vatrogasne zajednice, Hrvatskog Crvenog križa, Hrvatske gorske službe spašavanja i drugih aktera na državnoj i područnoj (regionalnoj) i lokalnoj razini, te će se razvijati usklađeno djelovanje prilikom velikih katastrofa i velikih nesreća uz osiguranje samostalnosti u redovitom djelovanju."
Ne čini se, dakle, da tom afirmativnom, ali prilično neodređenom rečenicom u kojoj stoji da će se "nastaviti razvoj", vatrogasni sustav dobiva značajan prioritet u toj strategiji. Bilo bi mnogo bolje da je u strategiju ušla i rečenica iz obrazloženja Sanaderova prijedloga, a koja glasi kako se "Hrvatska vatrogasna zajednica više neće zaobilaziti kao krovna institucija hrvatskog vatrogastva, koja u organizacijskom i strukovnom pogledu zastupa interese svih javnih vatrogasnih postrojbi, dobrovoljnih vatrogasnih društava, profesionalnih vatrogasnih postrojbi u gospodarstvu i dobrovoljnih vatrogasnih društava u gospodarstvu, čije članstvo broji preko 115.000 članova".
Zanimljivo je, međutim, da je Centar za mirovne studije prije mjesec dana predložio da se u sklopu nacionalne strategije sigurnosti stavi puno veći naglasak na razvoj sustava civilne zaštite, ali i da se "požari izdvoje kao zaseban rizik", no taj prijedlog nije dobio zeleno svjetlo kod saborske većine.
Piše Frenki Laušić