Bez natječaja, samo sa srednjom školom, dobio posao i plaću od deset tisuća kuna, a kada je dobio otkaz odlučio tužiti grad: evo kako je vrgorački HDZ-ovac 'zaradio' 200 tisuća kuna

Jednom davno iza širokih hrastovih šuma i napuklog tunela, s one strane Biokova, podno oštrih litica planine Matokit, dugogodišnji predsjednik vrgoračkog HDZ-a Ivica Pandžić zaposlen je na mjesto savjetnika gradonačelnika Borisa Matkovića.

Kako su nama stariji pričali, čovjek srednje stručne spreme došao je do posla na neodređeno i bez natječaja s neto plaćom od desetak tisuća kuna. Savjetnik je gdjekad nešto i savjetovao. Bio, barem na papiru, od 2010. godine desna ruka gradonačelnika, a tada je na dvorima Grada Vrgoraca svita živjela sretna i zadovoljna.

Trajalo je to, dok jednoga dana nisu stigli lokalni izbori.

Kandidirao se izvjesni Rudolf Grljušić spreman da protuuhljebničkim mačem sreže sav višak iz gradske uprave. U predizborna obećanja uvrstio je čak i smjenu nesretnog savjetnika Pandžića.

Najavio da će on otići iz dvorca u prvih tjedan dana njegove vladavine, samo neka mu narod da svoj glas. Odlučnost mladog viteza je prepoznata. Dobio je krunu i izbore.

Vrgorčani nisu mogli ni zamisliti što će potom usljediti: šezdeset dana sjedio je Grljušić na gradonačelničkom prijestolju. Šezdeset dana plaću je primao i savjetnik Pandžić. Šezdeset dana oporba je vapila "napravite kako ste nam obećali"!

Morao je čovjeku uručiti otkaz.

Uzeo je komad pergamenta, guščjim perom napisao odluku o razrješenju. U njoj je nedostajalo obrazloženje. Ono je ključan dio akta, to se uči na prvoj godini fakulteta. Čudio se puk, kako li je takav propust moguć ako mudrih gradskih pravnika nije te davne 2015. godine nedostajalo.

Primijetio je to domišljati i smijenjeni savjetnik Pandžić. Sebi je savjetovao da tuži Grad Vrgorac. I dobio! Poništio sud onu odluku bez obrazloženja, još naredio Gradu da ga ima vratiti na posao. Tako je i bilo. Ali, dok je sudska procedura trajala prolazile su duge zime, sušna ljeta, nevesele jeseni i još jedni lokalni izbori. Sad je na mjesto gradonačelnika pučanstvo odabralo Antu Pranića.

Taj je Pandžića razriješio po Zakonu. Kako treba. S obrazloženjem u odluci. Napisao je da se radno mjesto ukida - sistematizacijom je utvrđeno da za njim nema potrebe na dvoru. Usput je, te 2016. godine, podnio DORH-u kaznenu prijavu protiv gradonačelnika koji ga je prvi zaposlio.

Iskusni Pandžić uvidje da mu je prošli put dobro došla ona tužba i ponovno sebi savjetuje da tuži Grad. Nije se predao lako. Žalio se i na Pranićevo razrješenje. Spor je na sudu. Podnio je i tužbu zbog neisplate plaća otkad ga je Grljušić razriješio pa dok je vraćen na posao. Ako prođe, prođe.

I tako je Pandžić potraživao dvjesto tisuća kuna naknade štete. Sa svim davanjima, sudovanjima i kamatama - ukupno 473 tisuće kuna.

Gradonačelnik Pranić na tužbu je odgovorio tužbom zbog načina njegova zapošljavanja. I tako je bivši savjetnik pristao da mu Grad isplati 200 tisuća kuna, a da on povuče sve svoje tužbe.

Pranić je i dalje smatrao da mu zaposlenje nije bilo u skladu sa Zakonom, jer je Pandžić primljen bez natječaja i to ne kao savjetnik za simboličnu naknadu, nego za punu plaću na neodređeno.

Mogao se Pranić praviti da neki tamo savjetnik Pandžić među dvorskom svitom ne postoji. Mogao je, kaže, jer greška nije njegova već prethodnih gradonačelnika. Mogao je još dvije i po godine vući ove tužbetine po sudu.

Prolazile bi opet duge zime, sušna ljeta, nevesele jeseni i još jedni lokalni izbori. Dočekao bi savjetnik nekog idućeg gradonačelnika.

Ali tada bi, uvjeravao je narod Pranić, spor došao na vrijednost od oko milijun i po kuna.

- Spasili smo - klicao je ponosno - sigurno 270 tisuća proračunskih kuna, da ne govorimo koliko bi to s kamatama poraslo!

Mogao je, kaže, kao gradonačelnik sam potpisati odluku da se Pandžiću isplati odšteta, ali ni to nije htio. Namjerno je želio uvrstiti na dnevni red Gradskog vijeća. Da vidi, govorio je, ponašanje HDZ-ovih vijećnika. Kako će glasati? Jer, Pandžić je greška njihove vlasti. I svi su živjeli sretno do kraja života.