BLAGO IZ POTKROVLJA Čistili tavan i našli stotinu predmeta starih 300 godina

Senzacija je, naravno, u vrijeme SMS-ova i Photoshop novinarstva upitan pojam, pa se tako nalaz iz kostanjske župe svetoga Mihovila teško može mjeriti s naslovnice vrijednom ekskluzivom o odlasku Jadranke Kosor frizeru ili otkrićem ptičice koja nalikuje Dušku Lokinu.

Ipak, župnika don Špira Čikeša uspjeli smo uvjeriti da još uvijek nije sve izgubljeno, baš kao što ni kostanjsko sakralno blago nije bilo izgubljeno iako je godinama čekalo da ga netko pronađe.

− Tijekom priprema za ovogodišnju proslavu tristote obljetnice posvećenja župne crkve, odlučili smo pročešljati svaki pedalj crkvenih prostora i, posve slučajno, u potkrovlju župne kuće naišli smo na škrinju prepunu starina neprocjenjive vrijednosti − kaže nam Mate Gojsalić, inženjer računarstva, kojemu bismo slobodno mogli dodijeliti titulu čuvara seoskoga pečata. Naime, nema toga što nema u Matinu laptopu.

Povijest Kostanja toliko ga je zaokupila da je posvuda sa sobom nosi, predragocjena je, kaže, da bi se od nje odvajao.

Uz rame Mati, kao istinski zaljubljenici u zavičaj, nesebično na ovom projektu rade i Ante Radovčić, Ferdo Milavić te Jurica Matijević koji je, kao djelatnik Odsjeka za restauraciju splitske Umjetničke akademije, najzaslužniji za ispisivanje glavnoga poglavlja ove nevjerojatne priče, pa mu i dajemo riječ da objasni što je to senzacionalno u nalazima iz župnikove škrinje.

Tekst na bosančici

− Najbolje je početi s tri oltarne slike većih dimenzija, pri čemu znamo da je djela “Krštenje Kristovo” te “Sveti Jeronim” i “Sveti Roko” 1761. godine načinio Firentinac Filippo Naldi, poznati slikar amater koji je u to vrijeme bio upravitelj Opuzena, a njegove brojne slike razasute su po Primorju i Dalmatinskoj zagori. Treće ulje na platnu, također naziva “Krštenje Kristovo”, nepoznatog je autora, a najvjerojatnije je nastalo u 17. stoljeću − veli Matijević.

Dodaje da prve dvije umjetnine upravo ovih dana idu na višemjesečno restauriranje kod stručnjaka Hrvatskog restauratorskog zavoda u Splitu, dok će treću sliku, kao svoj diplomski rad na Umjetničkoj akademiji, restaurirati studentica Jelena Zagora.

Glavninu zbirke čini oko stotinu pronađenih primjeraka misnoga ruha (misnice, štole, velumi, manipuli, burse...) ukrašenog zlatnim vezom.

Ostavština je to svećenika glagoljaša od 17. do 19. stoljeća, a stručnjakinje koje su pregledale ruho − danas, na žalost, znatno oštećeno − doslovno su ostale zapanjene njegovom vrijednošću.

Posebna je zanimljivost to što se na misnim haljama nalazi bosančicom pisan tekst koji otkriva kojemu je svećeniku halja pripadala, a najstarija je s motivom “a onde e fioretti”, što će reći “na valove i cvjetiće”.

− Riječ je o autentičnoj zbirci koja nema cijenu, poglavito za ljude iz toga kraja. Neki primjerci s kraja 17. stoljeća zaista su vrhunski, s originalnim podstavama, ni naš muzej ih nema, pa sam već zamolila da nam ih, ako bude moguće, ustupe nakon restauracije − tvrdi Antonina Srša, specijalistica za restauraciju tekstila iz Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu.

Restauracija će biti potrebna i brojnim metalnim te srebrnim predmetima poput križeva, kandila, zvonaca ili svijećnjaka, a sve zajedno čini osnovu za postav buduće muzejske zbirke.

− Količina i kvaliteta sačuvanih sakralnih predmeta i umjetnina je takva da bi bila prava šteta kada jednoga dana ne bi bile okupljene na istome mjestu − zaključuje Jurica Matijević, ne zaboravljajući zahvaliti na pomoći akademiku Radoslavu Tomiću, voditeljici splitskog odjela HRZ-a Zoraidi Demori-Staničić, te članovima kostanjskoga KUD-a “Mila Gojsalić” koji već godinama intenzivno rade na oživljavanju kostanjske baštine.