Križ visok 10,5 metara, raspona pet metara, uskoro će kao znamen kučinskog puka stajati visoko na Gradini pod obroncima Mosora, a pokraj crkvice sv. Petra, na oko 290 metara.
Zasluga je to vjekovne organizacije, Bratovštine sv. Luke iz Kučina, koja je kao udruga obnovljena 2009. godine, a među brojnim zadaćama na čuvanju običaja zacrtala je na lanjskoj skupštini, a ove godine i ostvarila, izradu ovog velikog križa koji bi uskoro, čim to vrijeme dopusti, gore, pod tvrđavu Kuk, trebao “ponijeti” helikopter Hrvatskog ratnog zrakoplovstva.
Kazuju nam tako aktualni predsjednik Bratovštine Stipe Roguljić Brkanov i Dinko Roguljić Marušin, član Izvršnog odbora udruge.
- Uz župnu crkvu Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije iz 1871. godine, naše misto Kučine ima Svetoga Luku, crkvu koja se spominje još iz 1255. godine i koja svjedoči da su na ovom prostoru još od davnina živili Hrvati, katolici. Imamo i crkvicu sv. Petra na Gradini, koja je izgrađena koncem 16. stoljeća kad je srušena trđava Kuk koja se poviše nje nalazi.
Temelji već zabetonirani
To su izgradili isto naši Kučinjari, pa smo razmišljali zašto ne bismo i mi ostavili nešto iza sebe, šta će ostati na spomen generacijama i da se znade da ovdje žive ljudi koji se još drže svojih običaja – vele nam iz Bratovštine kada smo se našli niže crkvice sv. Luke, odakle će čelični križ promjera cijevi nešto manje od 28 centimetara i ukupne težine 520 kilograma krenuti u svoje visine.
- Željeli smo da za nama ostane znak druženja, da nismo dali da se udruga bratima raspadne, da se držimo ka šta smo se držali i prije stotinu godina - prisnažuje još jedan bratim Miljenko Roguljić Marušin, a pridružili su nam se kod križa i drugi članovi Marin Matković Bilan, Ivan Marović Verdin i Josip Kučan, a nedostajali su nam Ivan Matković Dujin, Velimir Matković i Josip Mandić, svi zaslužni za ove aktivnosti.
Nije bilo baš lako ostvariti ovaj cilj, kažu, ali su im uz njihove financije iz Bratovštine uvelike pomogli iz Grada Solina, potom i solinska tvrtka “Salona Var” i Mirko Stupalo, u prijevozu Tomislav Stanić i Tonči Maljković, a u pituravanju specijalnom bojom i mještanin Nikša Roguljić.
- Tribalo je sve to dobro izmirit, otić kupit, pribacit vozilima... i nasut vriće koje će helikopter gori prinit, oko dvi tone sve skupa ima, šta žala, šta cimenta i drugog potribnog materijala - govore bratimi.
- Moramo zahvaliti i Ministarstvu obrane RH koje je na naše pismo odmah odobrilo pomoć helikoptera.
Temelje smo već unaprid dobro zabetonirali, tako da će križ u postolju biti uronjen čak 1,5 metara i oko njega ćemo usut još finog kvarcnog žala, a u visinu će ostati uzdignut devet metara. Pričvrstit ćemo ga i s četiri sajle kako bi bija siguran od vitra i drugih nepogoda. Također križ će se uzemljit i stavit će se uz njega i upozorenje da je u slučaju grmljavine opasno stat u blizini križa, da se ne dogodi kakva nevolja - govore nam.
- Ovo je sve ozbiljna stvar, pa smo tome i pristupili tako - ozbiljno će naši sugovornici.
Križ će s jedne strane gledati prema Kučinama, a s druge prema dijelu Solina.
Da ostane za buduća vremena, zacementirat će u postolje i kamenu ploču:
Na čast Isukrsta, spasitelja svita, a na diku i ponos mještana Kučina, ovaj križ bi postavljen i blagoslovljen 2019. godine.
U potpisu Bratovština sv. Luke Kučine, a to su praktički skoro cile Kučine jer imamo više od sto članova, kazuje nam šjor Dinko, a želja im je da se u dogledno vrijeme križ i osvijetli. Struju je Bratovština već dovela za raniji projekt osvjetljavanja susjedne crkvice sv. Petra.
- Naša je Bratovština obnovljena s ciljem očuvanja kulture, povijesti i tradicije našega sela.
Čuvali su naši bratimi i gradili ne samo sakralne objekte, već i one svjetovne, tako imamo dokumente da je Bratovština od poduzetnika Marina Betizze iz Splita naručila 1907. godine gradnju naše današnje osnovne škole.
- Do sada je udruga obnovila i kameni toć u mistu, postavili smo i deset obavijesnih tabli na lokalitetima kroz misto, obnovili zapuštene fontane... - nabrajaju nam.
Helikopter će idućih dana prevesti najveći dio materijala na Greben, ali ipak je trebala godina truda da se malo-pomalo to sve pripremi, da se po tko zna koliko puta popne na noge uzbrdo, što ovim bratimima nije bilo teško za svoje Kučine.