Nemamo kanalizacije, struja - kad zagrmi nema je, signala za mobitel baš i nema, ali to me nije puno briga. Šta je najgore? To šta nemamo vode iz špine, a ni iz bunara odakle smo je dosad crpili, propustija je…A s druge strane, stigli mi ogromni računi "za slivne vode", oko 12 tisuća kuna jednokratno, a sad dalje po 157 kuna misečno… – tumači nan Jakov Čolak iz ogoranskog zaseoka Čolaci pokazujući na lateni kajin u kojen pere ruke.
– Ovo je sve šta iman vode za danas, ovo malo u kajinu – govori Jakov, a onda vrti uplatnice komunalija, vodnih naknada, dok ovu posudu koja jutros vridi zlata pomaže pridržat njegov rođak i prijatelj Jakša Bulićiz susjednog zaseoka, ka šta i samo prezime govori – Bulića.
Njih dvojica nisu samo prijatelji i rođaci nego i susidi, i u Ogorju i na splitskin Pujankama, kažu.
– Kad smo kuću legalizirali platili smo onu kaznu, plaćamo uredno komunalije općini, ali ovi račun, to je po meni strašna cifra – nastavlja Jakov o temi zbog koje smo pozvani u Ogorje.
– Upoznat san da računi za "slivne vode" imaju veze s "Hrvatskim vodama" i da nemaju direktne veze s vodovodon. Kažu mi da to ide za uređenje voda i da se koristi prema načelima solidarnosti na razini cile Hrvatske, ali ko je ovde s nama solidaran – želi time Jakov, kao i njegov rođak Jakša ukazati na ogromne probleme koji imaju mištani Ogorja koji žive bez vodovoda.
– Vidite li vi kako je ovde bez vode. A, da je ima moglo bi nan bit lipo i za bavit se ruralnin turizmon, poljoprivredon, i da ima šta više svita na selu. Vidite li vi ove lipote i prirode pod Svilajon – puni će emocija naši sugovornici dok mi svon forcon udišemo friški zrak.
Zima je, ali je minuse ipak istopija lipi sunčan dan, ka stvoren za obilazak njihovih zaselaka.
– Iman troje dice, ja i jedan sin smo više ovde, a žena i drugo dvoje dice dođu za vikend kad nema škole. Recimo, ako bi se tija oprat triban opet potegnit do Pujanki i napravit trošak. Tako van ovde znamo i po dva puta na sedmicu naručit cisternu s vodon. To je po dvista kuna svaki put – zbraja Čolak objašnjavajući koliko je truda uložija u izgradnju obiteljske kuće i nasade.
– Napravija san je prije desetak godina, u blizini naših starih kuća. Iskopa san i rupu za bazen, misleći kako će napokon doć voda. Mislija san se bavit ruralnin turizmon, ka i susidi oko nas. Milijun i po kuna uložija u ovi objekt, kredita i kredita diga, a vode ni pod razno.
Počeja se bavit i poljoprivredon, iman i koze, konje, magare… Posadija san i jedno petsto trišanja. Lani mi u požaru izgorilo oko 250 stabala mukon posađenih, a dvistotinjak stradalo u lanjskoj suši. A, da je bilo vode ništa se od toga ne bi dogodilo – smatra Jakov pa pokazuje na preostala stabla u voćnjaku dok oko njega veselo obigravaju Jana i Žuja, njegovi lovački psi.
– Pogledajte, ka da mi je bilo lako ovde u kamenjaru zasadit trišnje. Za svaku rupu je triba bager. Ali, nisu mi samo stradale voćke, Izgorile su mi i 42 košnice s čelama – govori naš sugovornik tvrdeći da nikakvu naknadu od Županije nije uspija dobit.
– Ima san puno materijalne štete, ali su mi rekli da ne mogu ništa jer požar nije bija širih razmjera. I kad sve to uzmen u obzir, meni ona solidarnost o kojoj govore ne drži vodu – kaže Jakov pa nas on i Jakša vode do njihova, sada jedinog izvora vode iliti vodne građevine.
– Tija san in kazat: "Imate li račun od Svetog Petra, dajte mi taj pa ću uplatit na njegov žiro!" Jer ovde otkako je Bog stvorija šta se tiče voda ništa nije prominilo – pokušava malo i šalon oslikat cilu situaciju koja ih mori.
– Ovo je lokva, zvana Smrduša. Predaja kaže da je iz 15. stoljeća, da su je sagradili Turci. Mogli bi nan i oni slat račune – nadovezuje se i Jakša na Jakovljeve šale, jer više ne znaju šta bi drugo.
– Tu san u blizini prošle godine zasadija kumpire i pomoću nje san pokušava zalivat. I ja san se tija bavit turizmon i poljoprivredon, ka još dosta ljudi koji su sagradili nove kuće ili obnovili stare. Ali i lokva je lani bila prisušila, tako da san izgubija potpuno volju za sve to, više san posadija nego šta san izvadija… Nema vode, pa neman više ni motiva – dodaje Jakša.
– U svojih pedeset godina ne pantin da je lokva ikad prisušila, a moja mater, a osandeset joj je godina, kaže da se to dogodilo još samo jedan put – nadovezuje se i Jakov na priču o Smrduši.
– Ljudi su uložili ogromne novce čekajući vodovod o kojen se govorilo da će stić priko projekata i novca iz EU fondova, voda za Ogorje, Pribude, Bračević, Zelovo, Milešinu… A, tu je još jedan po meni važan problem – ističe Bulić i domeće:
– Prije dvi godine je izgrađena vjetroelektrana, ukupno uloženo oko 73 milijuna eura, pa valjda se i od tih koncesija i dozvola moglo nešto uložit i u infrastrukturu našega mista.
– Imali su plan dovest vodu s Čikole, od zapada, voda je nadomak nama, ali ne stiže – jadaju se Ogorani.
– Ogorje je misto koje nije bilo direktno zahvaćeno raton, ali imamo najviše poginulih u našoj županiji, kad se gleda ukupni broj stanovnika – tvrdi Jakov koji je bija pripadnik Četvrte gardijske brigade, proša sva ratišta od '91. pa do kraja rata, tri puta ranjen, danas 70-postotni invalid.
– Imamo političara koji su na važnim funkcijama od lokalne do državne razine, dođu pokupit glasove, a za misto ništa nisu napravili. Kako takvi ljudi mogu pomoć ikome, ako ne mogu svome mistu – smatra Jakša Bulić koji je također bija pripadnik Četvrte.
– Specijalna jedinica policije BATT nosi ime i po inicijalima prezimena naših rođaka, Zorana Bočine i Jakova Topića. Mi ka branitelji jesmo za solidarnost i za zajedništvo hrvatskog naroda, zato smo i išli u Domovinski rat, ali ne solidarnost koja nas harači na ovaj način. Apeliramo zato na lokalnu vlast, Županiju i sve druge institucije koje imaju utjecaja neka riješe ovo pitanje s vodom. Ona Ogorju život znači – zaključuje Jakša pa pogleda prema svojoj Svilaji, jer ona ga ovde, kaže, nahrani posebnin miron.
Naknada za uređenje voda koristi se solidarno
Naknada za uređenje voda plaća se na sve nekretnine, osim na poljoprivredno zemljište. Prihod od naknade koristi se prema načelima solidarnosti i prvenstva u potrebama na državnom području, i to, među ostalim, za provedbu preventivne, redovite i izvanredne obrane od poplava, gradnju regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina, gradnju građevina za osnovnu melioracijsku odvodnju, financiranje gradnje građevina urbane oborinske odvodnje...
Načelnik: Od Bruxellesa ćemo tražiti još 40 milijuna kuna
Načelnik općine Muć Filip Stupalo tvrdi kako naknade za uređenje voda plaćaju svi hrvatski građani.
– Razumijem njihovu situaciju s vodom, ali takva je uredba. Što se tiče izgradnje vodovoda, mi smo napravili preko 20 kilometara magistralnog cjevovoda od Ružića do crkve Svetog Jure u Ogorju i sad je na redu izgradnja sekundarne mreže po mjestu. Vrijednost projekta je 40 milijuna kuna.
Općina i Županija ne mogu u to same, stoga ćemo nominirati ovaj projekt za sredstva Europske unije, ići ćemo direktno prema Bruxellesu. Sada nominiramo dva projekta, u planu cesta koje bi ujedno bile i koridor za sekundarnu vodovodnu mrežu, ali za prijavu su nam potrebni i čisti imovinsko-pravni odnosi tako da će se i to rješavati - poručuje Stupalo.