'ČOVJEK STROJ' Stanko Čulić na dijalizi već 32 godine!

 - Imam pčele u Novim Selima, angažiran sam u crkvi, raznim udrugama, osnovao sam HDZ u Dugom Ratu i dugo bio na čelu, pomalo su manje više svi iz stranke utekli, a ja sam unatoč zdravstvenim problemima ostao.

Stalno nešto radim, uvijek sam aktivan i to me održava – govori nam čovjek s neiscrpnom voljom za život. Inače trgovac, Stanko Čulić je umirovljen 1976. godine.

Ima 1270 kuna invalidske mirovine, a sa svim dodacima mjesečno primi do 2600 kuna. Novac za kupnju prvog uređaja namaknuo je marljivo uzgajajući karanfile u plasteniku.

Udovac je od 1997. kada mu je supruga izgubila bitku s karcinomom. Djece nisu imali, a iako je u borbi sa svojom bolešću ostao gotovo sam, Stanko nikada nije klonuo duhom.

Aktivan život

 - Kada sam najbolesniji, ja sam najzdraviji – probleme rješavam duhovnom snagom. Ne tražim bolje od ovoga, problema je stotinu, ali ja ih jednog po jednog bacam preko ramena – reći će Čulić, koji je nedavno ipak “zapeo“ na jednom od njih.

Naime, HZZO Stanku Čuliću isplaćuje cijenu kućne dijalize, ne držeći se iznosa koji mu je pravomoćno dosuđen. Dijaliza u bolničkim uvjetima, inače, mnogo je skuplja nego kućna.

Sam sistem s potrošnim materijalom po svakoj dijalizi bolnicu košta najmanje 1000 kuna bez ostalih troškova, dok se Stanku isplaćuje 500 kuna po dijalizi, po cjeniku koji je bio na snazi davnih dana kada se Stanko odlučio na samopomoć.

Prije 16 godina uhvatio se ukoštac s problemom i krenuo u pravnu bitku, dobivši za početak rješenje za akontaciju dok se ne utvrdi stvarna cijena dijalize. Kako je privremeno rješenje ostalo na snazi i do 2001., Stanko je angažirao odvjetnika i nakon godina parničenja domogao se presude.

U pravnoj zavrzlami Stankov slučaj završio je, čak, i na Općinskom sudu u Virovitici, odakle je predmet ponovno vraćen na Općinski sud u Splitu, a presuda je konačno i potvrđena u njegovu korist, u listopadu 2008.

I financijski zakinut

Nakon presude, HZZO je Stanku za razdoblje od 10 godina isplatio pozamašan iznos razlike u cijeni dijalize s kamatama, no umjesto 750 dosuđenih kuna po svakoj provedenoj dijalizi, Stanko Čulić tvrdi da mu na račun i dalje stižu uplate od po 500 kuna, čime je za 12 dijaliza mjesečno zakinut za 3000 kuna.

 - Odlazio sam do njihove pravnice, rekla mi je da je to naprosto tako kako je i da se tu ništa ne može – sjeća se Stanko. Ali nije ni to jedini Stankov problem s birokracijom.

S dobivenim novcem planirao je sada već trošni uređaj zamijeniti novim, no ispostavilo se da zakon priječi da ga kupi kao fizička osoba, a tvrdi da ga ne može naručiti ni preko Udruge dijaliziranih.

 - Na tisuću mjesta sam pitao zašto – pa to je aparat za život, a ne atomska bomba?! Objašnjavaju mi da njemačka tvrtka “Fresenius Medical Care“ u Hrvatskoj nema ovlaštena servisera.

Htio sam se odreći garancije, samo da ga dobijem, al ne ide, opet me upućuju da idem u bolnicu. E, pa sad treba pitati agenciju za lijekove, pa pitati ovog, pitati onog... nema kraja. Uređaj trebam u svojoj kući, za život po svojim pravilima!