Već pomalo zaboravljeni prizor starca i mora, kojega na životu održava možda još samo hemingvejevski klasik, u malim mistima naše obale svako toliko ipak “akošta uz kraj”.
Tako je bilo i na prvi dan 2011., kad je iskusni sumartinski ribar Joze Stančić Zele uplovio u brački porat.
Po bandi njegove gajete nije bila sabljarka, ali zato jest mriža puna luceva. A luceva je bogme bilo i po pajolama brodice od četiri metra, sve skupa - 250 kilograma ribe!
Sumartinjani su prionuli na izvlačenje ribe iz broda, a tko je dao ruke, punih ruku je i otišao, jer Zele je podijelio koje kilo ribe svakome tko je bio u blizini, tako da na kraju ni mačke nisu ostale gladne.
Čudo u Sumartinu i inače je dobra novost za naše ribare, jer ova riba u nas nije gusto naseljena, ali ni posve rijetka.
Potvrđuju to narodni nazivi što ih ima na našoj obali i otocima, kao što su mulac, letera, jelenka, zlatoperac, tumburel, rudan, crnopjegi tun, pa čak i tun, odnosno tunj.
Na Mediteranu je poznata i kao mala tuna ili tunica. Nije to atlantska tuna plavih peraja oko koje se posljednjih godina lome koplja i gospodarski interesi, ali čovjeka ipak veseli. Pogotovo na Novu.