StoryEditorOCM
Dalmacijaučenici 4a pučke škole ‘knez branimir’ u muću donjem jedini u hrvatskoj izučavaju tradicionalno pjevanje

ČUVARI BAŠTINE Mućki četvrtaši ojkaju po ‘kajdanci’ dida Lolka

Piše PSD.
8. veljače 2011. - 22:44
Sveti Petre u Gornjeme Muću, daj mi lolu i u Splitu kuću”... ojkalo se davnih godina u selima oko Muća, a ojkaju odnedavno i “Mućki pivači” – učenici 4a Osnovne škole “Knez Branimir” u Muću Donjem. Oni su članovi prve najmlađe pjevačke družine u Hrvatskoj koja pjeva ojkalicu, zaštićenu i od UNESCO-a.

Blaga Zagore

Pet djevojčica Helena Radman, Antonia Koljanin, Marija Smolčić, Ivana Jelavić-Šako i Lucija Vulić te četiri dječaka Josip Palinić, Luka Katić, Tomislav Granić i Karlo Krolo s veseljem su uza sve školske aktivnosti prihvatili i još jednu obvezu izvan školskog rasporeda koju pohađaju kroz “Kulturnu baštinu”.

S razlogom su na njih ponosni i svi u školi, njihovi prijatelji iz razreda Marko Šunjić, Petar Jeličić i Ante Vujević, te ravnateljica Lidija Zekan, učiteljica Jagoda Grgić i voditeljica zbora časna sestra Anita Perkušić.

Slučaj je htio da ih engleski uči profesorica Ana Kodrić, voditeljica klape “Sveti Florijan” kojoj je glazba i posao i zadovoljstvo.

Ljubav prema tradiciji spojila je u izvannastavnu aktivnost “Kulturna baština”, a plan je da se zajedno sa zborom uvede umjetnička sekcija “Mućki pivači”. Štoviše, Mućani drže da bi se tradicionalno pjevanje u mnogo škola moglo izučavati kroz izvannastavnu aktivnost “Kulturna baština”.

- Ova vrsta narodnog pjevanja je u mnogočemu različita od klapskog pjevanja s kojim sam dosad imala iskustva, pa posebno uživam u otkrivanju svega što krije naša Zagora. Pripetavanje koje pivaju muško- -ženska skupina jedna drugoj bio je način udvaranja i pivanja na mućkim dernecima – kaže Ana Kodrić prezadovoljna izvrsnim nastupom “Mućkih pivača”.

I maleni su pivači, govore nam iz školskih klupa, sretni, jer su mućkom ojkalicom razveselili sve, a najviše svoje obitelji.

– Mene je ovo naučila baba Marija, čula san je kako piva i svidjelo mi se i ona je ponosna šta sada pivan s mojima iz razreda - tiho će Helena Radman iz školske klupe.

– A ja san naučija od moga dida Lolka, on je to uvik piva i sad je sritan zbog mene - odmah će nakon Helene veseli Tomislav Granić. I ostali su mućki pivači ljubav za ojkanje prenijeli iz svojih domova i na ponos su obiteljima, a imaju sreću što su i učenici ove škole koja njeguje ljubav prema kulturnoj baštini.

Njihova učiteljica Jagoda Grgić koja do Muća svakodnevno putuje iz Splita puna je hvale za raspjevane četvrtaše:

- Ovo su vam vrijedna, vesela i kreativna djeca, svašta znaju, evo sami su obojili stolice, s veseljem uče i sudjeluju u svakoj radionici, a pjevanje i ojkanje im je poseban gušt - kaže učiteljica.

Njihova škola odavno od zaborava čuva stare običaje, podsjeća ravnateljica Lidija Zekan, pa se tako svake godine održava Smotra foklora “Stara je škrinja otvorena” koja na Radači privuče stotine folkloraša svih uzrasta iz zemlje i inozemstva.

– Naša je škola već 16 godina domaćin likovno-literarnog natječaja “Kulturna baština” koji je krenuo od 1. veljače, a u njemu sudjeluju više od 100 osnovaca iz Hrvatske i BiH - kaže ravnateljica.

Uz to, folkloraši iz Muća, okupljeni u KUD-u “Branimir 888”, dobili su prvu nagradu na Festivalu tradicionalnih vjenčanja u poljskom gradu Kadzidlo za predstavu “Prosidba mućke divojke”, koja se izvodi u nošnjama starim više od stotinu godina.

Sve to izvrsno se uklapa s novom pjevačkom družinom, pa će kao i do sada, stariji najmlađima, ponovno pomoći i u pivanju ojkalice:

- Oduševljena sam kako su svladali Mućku ojkalicu, sada planiram okupiti pjevače u selu, muškarce i žene jer se narodno pjevanje najbolje uči uz slušanje starijih pivača, želja mi je snimiti i ostale napjeve toga kraja, ojkalicu i pogotovo treskavicu - kaže Ana Kodrić.

Tomu se nadaju i četvrtaši za koje će se još čuti i dalje od njihova kraja opivanog i u Mućkoj ojkalici.

ojdana koharević / snimio nikola vilić / cropix

Lole, lole, dalje ruke od moje šotane...

Mućanka san, Mućanka mi nana. Mućanka mi odgoji dragana. Lole, lole, zavrzane dalje ruke od moje šotane! Sveti Petre u Gornjeme Muću daj mi lipu nevistu u kuću. Ja malena u brdu kod koza, moj se dragi na motoru voza.


Zadovoljna časna Anita

I časna sestra Anita Perkušić veseli se zbog velikih malih pivača: - Dok smo vježbali u zboru, vidjela sam njihovu želju da ojkaju poput svojih starijih i zato mi je drago što smo uspjeli i time očuvali dio bogate hrvatske tradicije kaže voditeljica zbora.


Mladi imaju posebnu ulogu u očuvanju hrvatske baštine

Ojkanje u školi u Muću podržavaju i u Ministarstvu kulture, kaže glasnogovornica Ivana Krušec.

– Ojkanje u Muću je izuzetno kvalitetan način i oblik očuvanja kulturnog dobra. Ministarstvo kulture RH prepoznalo je značaj i vrijednost, ali uočilo i ugroženost glazbenog izraza ojkanja još 2009. godine kada je ovo dobro upisano u Registar kulturnih hrvatskih dobara. Time je utvrđena i nužnost primjene brojnih mjera potrebnih za očuvanje tog dobra - kaže Ivana Krušec.

Upisom na UNESCO-ovu Listu ugrožene nematerijalne kulturne baštine kojoj je potrebna hitna zaštita, krajem 2010. godine, Glazbeni izričaj ojkanje prepoznat je ne samo kao nacionalna baština već i kao značajan dio svjetske baštine, kao vrijedna tradicija koju treba čuvati i sačuvati. Pri provođenju mjera zaštite poseban značaj, kažu u Ministarstvu, imaju mlade generacije i njihovo educiranje za očuvanje nematerijalnog dobra. Iako se ojkanje tradicionalno prenosi izravnim učenjem - oponašanjem glazbenih vještina prethodnika, danas audio i videozapisi te organizirano vježbanje imaju sve značajniju ulogu u prijenosu umijeća ojkanja - kaže Ivana Krušec.


Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
14. studeni 2024 23:31