Dobri duh Imotske krajine: upoznajte samozatajnu Anđelu koja pomaže nepoznatim ljudima i ništa ne traži zauzvrat

Ako je išta konstanta u ljudskoj povijesti, to je želja svakoga od nas da bude zapamćen. Keopsova piramida, Kineski zid, Semiramidini viseći vrtovi, Zeusov kip u Olimpiji monumentalni su izrazi te želje.

Međutim, što je s onom vojskom neznanih pojedinaca čiji su životi također pisali našu povijest, ali nisu dobivali hvalu niti su ih nagrađivali spomenicima. Sličnu situaciju i u današnje vrijeme proživljavaju upravo ti i takvi pojedici, hrabri, odvažni, suosjećajni, jednom riječju, ljudi od formata. Oni koji su vam uvijek spremni pomoći, a da za to ne traže nagradu niti žude za lovorikama.

Jedna od takvih je tridesetsedmogodišnja samozatajna Lovrećanka Anđela Mustapić-Šamija, koja svojim djelima ne samo da oduševljava svoje sumještane, nego i cijelu Imotsku krajinu. A ta njezina djela su i preslik njezina gesla: Daruj krv! Pokaži plemenitost i spasi život!

Upravo pod tim sloganom ova mlada nezaposlena majka troje djece već četvrtu godinu zaredom u tom malenom zabiokovskome mjestu organizira akciju darivanja krvi. I sve to bez financijske pomoći šire društvene zajednice, samo s nekolicinom prijatelja koji su joj uvijek pri ruci.

- Svaki je početak težak, tako je bio i moj. Bilo je dana kada sam se pitala što mi je ovo sve trebalo. Zar nema moćnijih ljudi koji mogu više i bolje nego ja. Ja obična žena s troje djece i nezaposlenim suprugom. Ali nisam mogla ostati gluha na tolike apele u medijima o potrebi da se daruje krv u našim bolnicama. Tolike su operacije otkazane, a toliko je zdravih ljudi koji mogu pomoći, a nismo često toga ni svjesni. Tada se u meni nešto prelomilo i odlučila sam pokušati organizirati akciju dobrovoljnog darivanja ove dragocjene tekućine i u mom Lovreću - prisjeća se Anđela svog prvog pokušaja da pomogne potrebitima.

Sama kaže da nije bilo jednostavno. Najprije se obraćala na adresu Transfuzije i splitskom Crvenom križu koji su je naposljetku uputili na kolege u Imotskom. I tamo je u početku bila nevjerica u ishod takvih akcija u malenim mjestima.

Međutim, već prve godine akciji se odazvao dostatan broj darivatelja čija je brojka poslije iz godine u godinu sve više rasla, pa je tako na zadnjoj akciji prije nekoliko dana krv darovalo njih tridesetero, što je na broj stanovnika značajna bilanca.

- Čujte, kada organizirate nešto, uhvati vas nekakav strah kako će sve to proći. Ne znate koliko hrane kupiti, sokova, vode, ispeći kolača i sve je to bilo na leđima moje obitelji. Kada sam se u jednom razgovoru povjerila svojim prijateljima što namjeravam učiniti, ljudi su se odmah ponudili pomoći kako bi sve prošlo u naboljem redu. I za to im veliko hvala. Ubrzo smo našli adekvatan prostor u športskoj dvorani, došli su ljudi iz imotskog Crvenog križa i splitske Transfuzije i više se nije moglo natrag - prepričava nam mlada Lovrećanka, uzgred dodajući kako su svi ti darivatelji ljudi s velikim srcem koji s osmijehom daruju tekućinu koja se ne može kupiti novcem niti proizvesti umjetnim putem.

 

- Svaka ta pružena ruka budi u meni oduševljenje. Ne mogu vam opisati osjećaj sreće i ponosa kada ugledam na vratima da ljudi dolaze, jer jedan čovjek - jedan život više.

I njezini sumještani puni su hvale za nju. I dok se bome čeka red za dati krv, zatječemo Marka Matkova koji veli da je sudjelovao u svim akcijama.

- Ona je naš spiritus movens, dobri duh. Što kazati nego da je Bog poživi, da što više akcija organizira u našem mjestu. Svake godine nas je sve više i to je dobro. Kada bi to bilo vikendom, bilo bi nas još i više. Nema di nema naše Anđele, pripomogne gdje god to treba, u crkvi, školi, nekoj udruzi i sve za dobro naših ljudi - tvrdi Marko Matkov.

I Andrea Nosić istog je mišljenja. Njoj je, veli, ovo drugi put da daruje krv, i nastaviti će dokle god je zdravlje posluži.

- Naša Anđela je pravi anđeo. Pravi je borac i vrlo pozitivna osoba koja rado pomaže. Nemojte misliti da je ovo sve lako organizirati. Svi ti kolači, sendviči i sokovi njezin su trud, ali sada pomažu i prijatelji. Iziskuje to puno truda i angažmana, a ona time obiluje - veli Andrea.

Tu je i Goran Ćelić iz imotskih Poljica. Krv je darovao već desetak puta i to diljem Hrvatske. Gdje god čuje da se odvija takva akcija, ako je u blizini, rado se odazove. Darivao je u Zagrebu, Karlovcu... i sada u Lovreću. Spreman je, kaže, pomoći, a kada mu je to blizu kuće, onda je to i razlog više da dođe. Voli vidjeti jedinstvo kod ljudi, to mu, kaže, daje poticaja.

A jedinstvo je u Lovreću bilo vidljivo na svakom koraku i sve zahvaljujući jednoj ženi, a ona na sve to kaže: Nikada ne odustajmo činiti dobro jer i laganim korakom se dolazi do cilja, možda sporije, ali se ipak dolazi.