Grad: Morate plaćati puno više! Barkarjoli: To će nas upropastiti!

Vodeno blago srednje Dalmacije, rijeka Cetina, ugrožena je i nezaštićena, ponajprije zagađivanjem, a prema mišljenju omiških gradskih vlasti, i kaotičnim stanjem među korisnicima s obale i brodarima. Krenuli su najprije od barkarjola koji prevoze turiste do izletišta u Radmanovim mlinicama, a nemaju uređeno pristanište ni kod omiškog mosta ni na odredištu. Gosti koje voze, a procjena je da se radi o više od osamdeset tisuća osoba, nemaju na izletištu sanitarni čvor, a smeće vrlo često ostavljaju u prirodi.

Budući da je područje od prvog tunela u Omišu pa do Radmanovih mlinica proglašeno zaštićenim krajobrazom, Grad Omiš je s Javnom ustanovom za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima Splitsko-dalmatinske županije sklopio ugovor o zajedničkom organiziranju prijevoza, kako bi se bolje finacijski i gospodarski iskoristio ovaj resurs.

Nužda zakon mijenja

Za prijevoz putnika Cetinom registrirano je osam obrtnika s tridesetak brodica kojima su istekli ugovori o obavljanju djelatnosti, a velika većina odbija ih potpisati nove ugovore prema kojima više ne bi plaćali županijski paušal od oko 2400 kuna u sezoni po brodu, nego 75 kuna po vožnji, što bi na koncu iznosilo oko 8 posto od njihove ukupne zarade, prevedeno u novce – otprilike 20 tisuća kuna. Navode kako je očito da brodari skrivaju zaradu, a većina brodica registriranih na 12, prevozi preko dvadeset osoba.

- Moramo postati svjesni da Cetinu ne možemo samo iskorištavati, nego je i čuvati, drugim riječima ulagati u njezinu zaštitu. Aktivnosti uz njezin tok su u procvatu, bilo da se radi o raftingu, canyoningu, kampiranju, turističkim razgledavanjima, što sve ima određeni efekt na prirodu. Stanje je tragično: plovidbena signalizacija ne postoji, mjesta ukrcaja i iskrcaja nisu uređena, nema pješačkog prilaza, WC-a, infopultova... A tisuće ljudi dolazi – zabrinut je Leonardo Ljubičić, direktor komunalnog poduzeća “Peovica” koje bi trebalo preuzeti skrb o donjem toku Cetine, a prvi na redu za dovođenje u red su barkarjoli.

- Volio bih da prihvate činjenicu kako sve ovo ide njima u prilog. Dobit će civilizirane uvjete za rad, a nismo sigurni da će im naplata od 75 kuna po vožnji naštetiti poslovanju jer naplaćuju 80 kuna po putniku. Jednostavno moramo uspostaviti neku vrstu kontrole i poboljšati usluge, te na koncu kvalitetnije brinuti o Cetini. Tako bi resurs koji se sada koristi bez kontrole financirao i svoje održavanje – zaključuje Ljubičić.

Gradonačelnik Ivan Kovačić dodaje kako je krajnji cilj proširiti zonu zaštite sve do Brane Prančevića kod Srijana, pa bi se uredila i oficijelna rafting pristaništa s pratećim objektima, a dovelo bi se u red i besplatno kampiranje na pitoresknim riječnim plažama u Trnbusima i Blatu na Cetini, nakon kojeg ostaju gomile otpada.
Ante Franić, predsjednik Mjesnog odbora Blata na Cetini slaže se s gradskom inicijativom, tim prije što su oni zainteresirani da se i gornji tok Cetine adekvatno zaštiti.

- Došlo je vrijeme da se donese master-plan gospodarenja Cetinom i područja uz nju. Mi imamo problem s održavanjem šikare uz kanjon pokraj Blata dužine četiri kilometra. Više se ne možemo boriti s raslinjem i gubimo prilaz rijeci. Ako nam Cetina nešto znači i ako živimo od nje, moramo joj nešto i vratiti – kaže Franić.

Bitka za svaki postotak

Malo iza podne nije ura za vožnju i nalazimo barkarjole u brodima. Nedavno su im istekle županijske dozvole, a kako nisu pristali potpisati nove, Javna ustanova i komunalni redar izrekli su im zabranu obavljanja djelatnosti. Milan Banović ima tri broda, četiri godine vozi i protivi se načinu na koji omiška vlast trenira strogoću na njima:
- Nije red da nas o poslu od kojeg živimo obavještavaju usmeno. Tribali su lipo napisat: platit ćete po vožnji toliko, a mi se s tim novcem obavezujemo urediti to, to i to. Na koncu, mi imamo vožnje i sa dva-tri putnika pa kako nam onda mogu naplaćivati istu cifru i za pun i za poluprazan brod?! Dalje, nije točno da su sve vožnje 80 kuna po osobi, ako nema prometa spuštaju se i na 40, pa i manje.

- Kažu da je to za vaše dobro?
- U čemu? Nisu nam uopće napisali što ćemo to dobiti, ovako se može raditi samo o tome da se zaposle još dva, tri lezilebovića, otkud mi znamo što će biti kad nikakvog plana ni projekta nema? Višestruko nam povećavaju namete, a usmeno nam kažu da će stavit kantu za smeće i pokretni WC. Hoće li urediti operativnu obalu, hoće li organizirati ukrcaj, što će?, ogorčen je Banović, ističući kako se on ne da preveslati jer je magistar administrativne navigacije i tu je na svom terenu.

- Pričaju o našim ogromnim zaradama, a je li itko obratio pažnju da moram platiti porez, knjigovođu, naftu, dva skipera, koncesiju za obavljanje djelatnosti... A dogodi se da dnevno prevezem samo desetak ljudi. I na kraju mi ostane 20 posto ukupne zarade, je i nije, i sad kad mi skinu još osam posto, kako ću opstati? Ali da završimo, neka nam napišu što će za novac koji nam uzmu urediti, pa ću im ljudski i stručno poslati odgovor. Držim da je to u redu – odvraća Banović.

Priključuju nam se otac Boro i sin Ante Pavković, koji su pristali potpisati ugovor s gradom, ali oni imaju svoju nevolju:
- Nismo imali druge jer nam je ukraden vez i sad smo uvijek treći na redu. Zarađujemo najmanje i potpisali smo jer se nadamo dobiti vez da uopće možemo bilo kako doći na red za vožnju – kažu Pavkovići.

Damir Šarac
Snimio Nikola VILIĆ/CROPIX

GRADONAČELNIK: Krajnji je cilj proširiti zonu zaštite sve do Brane Prančevića. Uredila bi se i oficijelna rafting pristaništa s pratećim objektima, a dovelo bi se u red i besplatno kampiranje na riječnim plažama, nakon kojeg ostaju gomile otpada, kaže Ivan Kovačić

BARKARJOLI: Nisu nam uopće napisali što ćemo dobiti, ovako se može raditi samo o tome da se zaposle još dva, tri lezilebovića, otkud mi znamo što će biti kad nikakvog plana ni projekta nema? Višestruko nam povećavaju namete, a usmeno nam kažu da će stavit kantu za smeće i pokretni WC