Guciću osam, Begiću četiri godine zatvora za ratno profiterstvo

Blago Begić, nekadašnji direktor makarske tvrtke "Amfora" nije se baš osjećao ugodno u petak u sudnici Županijskog suda u Splitu nakon što mu je sutkinja Katija Blaće izrekla presudu prema kojoj je, doduše nepravomoćno, osuđen na četiri godine zatvora zbog pomaganja odbjeglom tajkunu Josipu Guciću u zlouporabi u gospodarskom poslovanju kupnjom dionica "Amfore".

Tijekom čitanja presude Begić je nekoliko puta maramicom brisao čelo orošeno znojem, a nema sumnje da bi to isto radio i prvookrivljeni Josip Gucić da je kojim slučajem nazočio izricanju budući je on osuđen na duplo veću kaznu odnosno osam godina zatvora.

Podsjetimo, ŽDO Split je optužnicom od 16. srpnja 2009. godine, koja je u studenom 2013. dopunjena pozivanjem na Zakon o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije, teretilo Gucića po tri točke optužnice.

Po prvoj ga se teretilo da je kao vlasnik više trgovačkih društava od siječnja 1993. do 16. veljače 1994. godine preko Blage Begića i novcem društva "NIK d.o.o." Zagreb, kojega je ujedno bio i vlasnik, na svoje ime kupio većinski paket dionica Amfora d.d. Makarska za iznos od 2,69 milijuna njemačkih maraka (DEM), odnosno skoro 10 milijuna kuna.

Na taj je način Gucić stekao većinsko vlasništvo i sva upravljačka prava nad Amforom, a na štetu trgovačkog društva NIK d.o.o. Zagreb. Nekoliko godina nakon preuzimanja, "Amfora" je, kako je to istaknuo zamjenik ŽDO-a Žarko Štrbac, propala i nestala.

Druga točka optužnice po kojoj je donesena i presuda teretila je tajkuna Gucića da je od kraja listopada 1995. do veljače 2000. u Makarskoj i Rijeci, kao vlasnik udjela u trgovačkim društvima Eurona i Brodokomerc iz Rijeke i NIK-a, potom predsjednik NO Brodokomerca i makarskog Primorja te većinski vlasnik poslovnih udjela povezanih u grupaciji "Gucić", preko Gorana Čulića (predsjednik NO "Eurone") i sada pokojne D. M., direktorice tog društva, sklopio ugovore o kupoprodaji dionica Primorja Makarska za ukupan iznos od 4,59 milijuna njemačkih maraka, odnosno 64 posto vlasničkog utjecaja.

No, unaprijed je odlučio da malim dioničarima Primorja isplati samo 15 posto od ukupne cijene. Bez njihovog znanja i odobrenja dionice Primorja je (8 milijuna kuna) prenio s Eurone na NIK, a zatim na Brodokomerc.

I dok je sudsko vijeće Guciću za ova dva kaznena djela dalo po pet godina zatvora odnosno jedinstvenu kaznu od 8 godina, za treću točku optužnice ga je oslobodilo kao i Ratka Škrabića (direktor Mornara), Miju Ivandića (direktor u hotelima Makarska) te Krstu Romića.

Njih se teretilo da su od početka 1997. do kolovoza 1998. zaključili ugovor kojim društvo Mornar iz Makarske prodaje disco klub Mak za 800 tisuća njemačkih maraka, isplativo u dva obroka, društvu Kapitalna grupa Mediteraneo Makarska u cilju da to društvo stekne pravo vlasništva nad navedenom nekretninom bez plaćanja cijene.

Time je Mornar oštećen za navedeni iznos, NIK za 540.000 njemačkih maraka, a Brodokomerc za nešto više od 263 tisuće maraka. No, sud je odlučio da za ovo kazneno djelo nema dokaza da je počinjeno kako stoji u optužnici.

- Naš cilj je dokazan i zadovoljni smo zbog ove presude, no ne bi je komentirali jer je nepravomoćna. Zadovoljstvo je naročito moje jer sam se punih 17 godina borila unatoč svemu i unatoč onima koji su govorili da nema koristi od borbe s vjetrenjačama. Ovo je dokaz da se s vjetrenjačama moramo boriti jer Primorje je samo kap u moru kriminala koji se događau u Makarskoj, ali i Hrvatskoj. Ja sam prva hrvatska zviždačica koja je dobila presudu za ratno profiterstvo - komentirala nam je Maja Mileta, predstavnica 560 oštećenika "Primorja".