Nedavno ročište u cestarskom kraku afere "Remorker", u sklopu koje su se na optuženičkoj klupi našli Božidar Kalmeta i suradnici, otkrilo je, među ostalim, i do sada nepoznate detalje kako je građena sportska dvorana u Prološcu kod Imotskog.
Prema onome što je ispričao Drago Tadić, osječki poduzetnik koji se u prvi mah našao među osumnjičenima, ali je nakon nagodbe s Uskokom dobio oprosnicu i nije završio na optuženičkoj klupi, ovaj infrastrukturni ponos Imotske krajine financirao je kao 'prijatelj Hrvatskih autocesta'. Taj je status dobio još 2001. godine, u doba vladavine trećesiječanjske koalicije i nakon deala s Josipom Sapunarom i Marijom Crnjakom iz HAC-a, a nastavljeno u dva HDZ-ova mandata pod vodstvom Ive Sanadera. Zauzvrat je dobivao poslove pa je Osijek Koteks u jednom trenutku imao dogovorenih 10 posto od ukupno 5,3 milijardi kuna vrijednih poslova u cestogradnji.
Zaboravljena narudžba
Sljedeći dogovor Tadić tvrdi da je 2005. godine prvo Sapunaru isplatio milijun kuna u gotovini, i to na način da je torbu puno novca ubacio u prtljažnik njegova automobila parkiran kod jednoga zagrebačkog restorana. Osim toga, naveo je u svom iskazu, još s 250 tisuća kuna financirao je izgradnju spomenute dvorane u Prološcu. To je od njega tražio Milivoj Mikulić, nekadašnji pomoćnik u Kalmetinu Ministarstvu, koji se također našao na optuženičkoj klupi u aferi "Remorker", kao i da 100 tisuća kuna donira za jednu crkvu u Splitu.
- Da to nismo učinili, bilo koji naš zahtjev bio bi odbijen. Donacije su bile uvjet kako Osijek Koteks ne bi bio odbijen sa zahtjevima za izvantroškovničke radove - pojasnio je Tadić na nedavnom ročištu.
Milivoj Mikulić je rođeni Proložanin i u to vrijeme jako mu je bilo stalo, kao i lokalnim vlastima, te HDZ-u, da se privede kraju dvorana. Bio je to i način da se mještanima oduži na vjernosti iskazanoj svaki put kada bi izišli na birališta. Iako je od dovršetka dvorane prošlo deset godina, i danas u Prološcu nerado govore o tome. Možda je razlog i kontekst u kojemu se sada pojavljuje sportski kompleks. Sami sumještani kažu da Mikulića viđaju tek u TV prilozima sa suđenja i da je u posljednje vrijeme profesionalno vezan za BiH i Srbiju.
Jedini, i to pod uvjetom anonimnosti, pristao je razgovarati svjedok tog vremena, inače poznat u lokalnim političko-poslovnim krugovima.
- Stvar je u tome što se u jednom trenutku shvatilo da se zaboravilo naručiti semafor za novu dvoranu. Građena je po svim standardima i od FIBA-e se htjelo tražiti licenciju, ali bez semafora to ne bi išlo. Sama dvorana koštala je nešto više od 9 milijuna kuna i sav novac je bio potrošen, da bi se Mikulić u jednom trenutku pojavio kao spasitelj i osigurao tih 250 tisuća kuna. Bilo je to više nego dovoljno za semafor, dok je ostatak potrošen za izgradnju dječjeg igrališta uz dvoranu. Eno vam ih danas oboje u funkciji pa slikajte - rekao nam je naš sugovornik.
Javna je tajna bila da su Tadić i Mikulić u dobrim odnosima. Ilustracije radi, kaže, Mikulić je i dok je bio u Ministarstvu koristio mobitel registriran na Osijek Koteks. Zajedno s bratom Ferdinandom imao je tvrtku "Dinarik" specijaliziranu za betonske konstrukcije i surađivali su sa osječkom tvrtkom, kao i drugima angažiranima na projektu autocesta, ali i gradnji arena u Splitu, Zagrebu i Osijeku. Prije nego što je završio u blokadi i dugovima 2009. godine, "Dinarik" je imao streloviti rast i godišnji prihod od čak 219 milijuna kuna, što mu je od jednoga poslovnog dnevnika priskrbilo titulu najbrže rastuće tvrtke u južnoj Hrvatskoj.
- Prije dolaska u HAC i kod Kalmete, Milivoj nije bio uopće politički angažiran i da bi ga predložili Sanaderu, prvo smo ga morali upisati u naš ogranak HDZ-a u Prološcu. Puno mu je u kasnijem usponu pomoglo i to što je sa Zdravkom Livakovićem zajedno studirao na građevini. Izuzev dvorane, međutim, nije nas se previše sjetio dok je dijelio poslove. U jednom trenutku zbog nabavke nekakvih kemijskih WC-ova našao se na ledu, ali unatoč svemu opet smo stali iza njega. To je i bio razlog što je na kraju završio kod Čobankovića u Ministarstvu regionalnog izvora - ispričao nam je naš izvor i zaključio:
- Mikulić je kroz sve ovo vrijeme od izbijanja afere bio više nego fair prema Kalmeti i Livakoviću. On zna puno više nego što je rekao ili ga se pitalo. Kalmeta mu zato mora spomenik dignuti!
Tražili smo i komentar prološkog načelnika Mate Lasića, koji je i u vrijeme gradnje dvorane i njezina dovršetka bio na čelu Općine.
- Ja gospodina (Dragu Tadića, op. Z.Š.) nikada nisam vidio, niti upoznao. Dvorana je građena sredstvima iz programa EIB 2 Europske banke za obnovu i razvoj i sve je išlo preko Ministarstva regionalnog razvoja. Na isti način građeno je još niz dvorana u državi. Zato ja nemam pojma o čemu gospodin govori. Općina taj novac koji se spominje nikada nije dobila - odgovorio nam je Lasić.
Što se, pak, tiče 100 tisuća kuna danih za gradnju crkve u Splitu, kuloarski izvori spominjali su nam njih nekoliko, ali nigdje nismo dobili decidiranu potvrdu.