Imoćani: Karcinom hara, Kozjačić će nas sve potrovati

Razapeli su šatore na ulaznoj rampi, postavili ležajeve, stolove i klupe, kuhaju na vatri, a sumještani im donose spizu. I ne žele se maknuti dok ne vide konačno rješenje, a isto želi i dvije tisuće potpisnika peticije. U zraku se osjeća odvratan vonj spaljenih škovaca, svi kašljucamo. - U neposrednoj blizini Imotskog sedam je suhih kraških jezera, neka od njih se u vrijeme suše ponašaju kao ponornice, a kad je kišno, kao vrela.

Pretpostavlja se da su nastala djelovanjem podzemnih voda i urušavanjem tla, a kako se radi o kraškom terenu sve vode koje u njih dospiju šire se po okolici. Jedno od njih je i Kozjačić, odlagalište bez uporabne dozvole u koje se više od trideset godina odlaže otpad, tko zna kakav – započinje dr. Antonija Đuzel, jedna od prosvjednika koji su se spontano okupili uz rampu smetlišta.

Veli kako su do prije šest godina, kad je gospodarenje preuzelo Komunalno poduzeće ‘Topana’, svakodnevno izbijali požari u Kozjačiću, u čijem su se smradu mještani davili, a da nikad nisu rađena istraživanja voda, tla, zraka.

- Godinama znamo da je to ekološka katastrofa, ali dim je sad prelio čašu, ovo je divota šta je bilo do prije tri dana. Svugdje okolo rupe u koju se baca bili su kubici smeća, povraćali smo i mi i radnici – nastavlja Mario Perić (42) s Perića briga, a Anđelko Bago (40), dok miješa juneću juhu u velikome bronzinu veli kako u Bagama šest ljudi umrlo od karcinoma i dvoje je na liječenju.

- Meni je karcinom iznika na nosu, ženi su mi ga izvadili, a u cilin Ćosićima je deset ljudi u petnaest godina umrlo – nadovezuje se jedan od najstarijih prosvjednika, Ante Ćosić (63).

- Kad je počelo dimit u Rebićima, na dva metra nisi vidija čovika, kroz ključanicu je ulazilo i davilo nas – svjedoči i Dalibor Rebić (37), koji je odlagalište i bolesti povezao lani na splitskoj Onkologiji kad mu je liječnik rekao: ‘Pa šta je to kod vas u Imotskome kad masovno obolijevate?!’ Glas s Kozjačića dopro je i do Zagreba, upravo stiže kolona s predstavnicima Ministarstva graditeljstva, zaštite okoliša i prostornog uređenja, Fonda za zaštitu okoliša, Splitsko-dalmatinske županije, Grada Imotskoga i okolnih općina.

Razgovaraju s predstavnicima građana i predlažu sanaciju, međutim Imoćani traže da se istraže i prethodni slojevi, navodno je tu oko trideset metara smeća, među njime i tone otpada sumnjivog porijekla. Građani se boje kako se otrovne vode cijede u čatrnje i izvore, čak preko granice, u Grudskome Vrilu, gdje je testerima dokazano da odlaze vode ovdašnjega sliva.

- Kad su komunisti prije skoro 35 godina počeli odlagati smeće u Kozjačiću, to je bilo privremeno rješenje i nitko nije smio ništa ni pitati. Ono šta nam najviše smeta je nebriga današnjih institucija; kad smo došli prije tjedan dana, već četiri dana je gorjelo, sve je bilo prekriveno otrovnim dimom, a vlast se pravila da nije ništa. Zatekli smo samo vatrogasce. Morala bi se provesti analiza prethodnog sloja, jer se osim kućanskog otpada, osobito tijekom rata bacalo svega, čitamo da je dovoženo iz ‘Saponije’, pa neki Inin talog, a najgora je sumnja na radioaktivni otpad koji je već trpan u bosanske rudnike.

Ne može se sada samo prekriti i pustiti kao da ništa nije bilo – ljuti se Petar Blažević (25), mladi doktor veterinarske medicine iz Imotskog, napominjući kako se niti jedna od ekoloških udruga nije zainteresirala za ovaj užas. Tiho Lelas (48) iz Glavine Gornje, smatra kako ni sada ne bi došli stručnjaci iz Zagreba da nisu napravili blokadu.

- Obećali su u srijedu poslati prijedloge za sanaciju. Dok ne vidimo o čemu se radi, nećemo se micati odavde. Smeće na ulicama je sramota onih koji su godinama zapostavljali probleme svojih građana!

Damir ŠARAC
Snimio Branimir BOBAN / CROPIX