Imotski zet Ivo Džon rodom je s Pelješca, živi u Australiji, ali najdraže mu je doći u ženino selo: Moja pokojna supruga Zora uvijek mi je govorila da čvrsto držim vezu Lovišta i Slivna. Tu su pravi ljudi...

Koliko ljubav može učiniti čuda, to nitko ne može. Stvarno je to najjače oružje za iskazat dobrotu, karakter, ljudskost, prijateljstvo. Primjer iz Imotske krajine i priča koja slijedi to i potvrđuje.
I

vo Džon Vicelić (84) iz lijepih je Lovišta, tamo s najzapadnije punte poluotoka Pelješca. Stoljećima su Pelješani odlazili preko mora i oceana daleko u bolji život, pa je i obitelj šjor Ive krenula tim putovima. Prvo tamo s početaka prošlog stoljeća njegov djed Jakov, nakon njega otac mu, isto Jakov, konačno i sam Ivo.

I onda 1943. godine, s približavanjem njemačke vojske odlazi mnogo Lovišćana preko mora. Tako i tada osmogodišnji Ivo Vicelić, taman pred početak školske godine kao mali dječak otisnuo se put Australije s cijelim kampom, majkom, tetom i bakom. Otac je već bio u Australiji. I ostao tamo sve do dana današnjih, punih 76 godina. Onda u Australiju, tamo u blizini Sydneya, 1961. godine pristiže i Zora Vuletić iz Slivna kod Imotskog.

I njezina misija bila je povezana sa pečalbarskim životom njezine obitelji, jer joj je poslije u Australiju došla i sestra Dragica, koja je poslije otišla u Njemačku, gdje je bio otišao i brat Nediljko.

I gle sudbine. Zora se 1961., kao dvadesetogodišnja djevojka uputi u Australiju sa svojim susjedom Jozom Marinovićem i njegovom sestrom, koja je odlazila u Lovišta na Pelješac i upoznala sestru od Ive.

Prijateljstvo je dobro došlo jer je upravo Ivina sestra bila od velike pomoći kada je ova ekipa iz Imotske krajine došla u nepoznatu daleku Australiju. Ostalo je sve povijest, reklo bi se.

Ivo, koji je tada imao 26 godina, već se dobro uklopio u posao kao građevinac i trgovac nekretninama. Za oko mu zapela naočita Slivanjka Zora i planula je ljubav.

Oženiše se. Došle i dvije kćeri, vrijedna Zora ih gojila dok je Ivo radio i zarađivao. Čežnja za rodnim krajem bila je toliko jaka da je Ivo dolazio nekoliko puta u Hrvatsku u Lovište, ali i u ženin rodni kraj. I uvijek i iznova svojom skromnošću, karakterom, komunikativnošću Ivo je povezivao svoja Lovišta, Slivno i Australiju.

Pričom, dobrim djelima.
- Jesam iz Lovišta, ali sam i ondje odakle mi je žena - znao je uvijek govoriti.

Ivina i Zorina ljubav

Ivina i Zorina ljubav trajala je punih 57 godina, kada je, nažalost, početkom ove godine Zora preminula. No to nije bio i kraj ljubavi i veze šjor Ive sa Slivnom, Vuletićima i Imotskom krajinom. Prije nekoliko dana došao je vremešni Ivo, od milja u Australiji popularniji kao Džon, na korijene svoje supruge u Vuletiće.

- Dočekali su svoga zeta kao i uvijek otvorena srca i s puno ljubavi, baš kakva je i moja Zora bila - govori simpatični šjor Ivo. - A moja pokojna supruga uvijek mi je govorila da čvrsto držim vezu Lovišta i Slivna i Imotske krajine, jer su i dolje na Pelješcu i u Imotskoj krajini pravi ljudi. Nažalost, u mojim Lovištima nemam više rodbine, pa mi je ova ženina najbliža.

A ja sam vam u Australiji prenio i običaje moga, a Zora svoga kraja. Imali smo svoj vrt, donosili iz Lovišta i Slivna sjemenja naših biljaka i uzgajali ih. Nakon toga, baš kao i otac, u okolici Sydneya smo imali i našu poljoprivrednu farmu. Poslije sam prešao na građevinu i nekretnine.

Ono što me posebno radovalo je da sam u neku ruku bio i veliki promotor moje Hrvatske, naših otoka i mora, ali i ove lijepe Dalmatinske zagore. Brojnim svojim prijateljima uvijek sam govorio, a govorim i danas, da ako idu na putovanje u Europu, a Australaca ima nemali broj koji godišnje odmore koriste upravo u Europi, da odu u Hrvatsku, lijepu i malu zemlju na Jadranu. Šaljem ih u Dalmatinsku zagoru i neki su već i bili i oduševljeni su.

Sveti zadatak

To mi je sada sveti zadatak dok sam u mirovini, da ukazujem Australcima što mogu vidjeti i doživjeti u Hrvatskoj. Mogu vam kazati da je upravo Hrvatska kao destinacija među iznimno popularnima u Australiji i svake godine ide sve bolje i bolje.

Moji prijatelji koji su me poslušali i bili ovdje oduševljeni su prirodom, hranom, gostoprimstvom ljudi. Svi odreda govore da će opet doći. A najbolja vam je propaganda neke destinacije za odmor kod Australaca kada vam oni sami govore jedan drugome gdje je lijepo provesti odmor ili putovanje.

Pa vidite kakva je i ova spiza u Vuletića. Ne možete se maknut, samo vas pitaju što ćete jist, što ćete pit. A sve domaće, friško. Vidite pršut, pa mlado kozle sa ražnja, pa sir, pa ove salate od povrća koje sam uberem u vrtu. A vino, vino kao na mom Pelješcu, odlično je - govori nam još dobrostojeći šjor Ivo.

Obišao je Ivo Džon skoro cijeli svijet, i sada se sam uputi na avion i ode do Hrvatske, ili prijatelja na Novi Zeland. Bio je u Japanu, Meksiku, Americi, a u Europi glavna stanica je sada Slivno i Imotska krajina.

Koliko je omiljen među ženinom rodbinom, uvjerili smo se na samo jednom ručku. Sve se vrtjelo oko šjor Ive, a on guštao, sam rezao pršut, nazdravljao s gazdom Nediljkom, suprugom mu Marijom-Kosom, ženinim nećacima, Danom, Zorom, Mijom, Tomom, Tonijem, Antom i Mateom.

- Znadete što, ovdi u ženinom mistu, mistu moje Zore je predivno i ako Bog da da poživim još koju godinu, opet ću stići. A dolje u Australiju u Sydneyu ću i dalje propagirati moja Lovišta, moj Pelješac, Imotsku krajinu, Dalmatinsku zagoru, jednostavno cijelu moju Hrvatsku - poručuje simpatični Ivo Džon.