StoryEditorOCM
DalmacijaFILMSKA ŽIVOTNA PRIČA

Jedan od najbogatijih ljudi u Dalmaciji kreće u novi izazov: Gradim ekskluzivnu vilu na Hvaru, prvi red do mora, takve još nema u Hrvatskoj; Gosti će mu biti svjetska elita, među njima i Bon Jovi

3. studenog 2019. - 18:30

Ima ljudi koji imaju muda, oće reći, imaju ono nešto posebno što ih izdvaja od okoline. Ivan Gospodnetić iz Hvara, vlasnik “Garifula”, jednog od najpoznatijih hrvatskih ribljih restorana, omiljenog među svjetskim celebovima, upravo je takav.

Zato što je već s devetnaest godina preuzeo obiteljski restoran i napravio ga jednim od mediteranskih prvotimaca. Zato što je kao tinejdžer lomio svakodnevicu revolucionarnim poslovnim idejama.

Ali bogme i zato što je ovoga ljeta, kada su vlasnika i osoblje jednog hvarskog restorana nepravedno optužili da se na njihovoj manistri sa školjkama gadno zatrovala skupina Talijana, napravio stvarno lijepu gestu.

Došao je vlasniku, prijatelju i kolegi, i s njim u društvu na njegovoj teraci ručao pun tanjur manistre sa školjkama. A onda je sliku podijelio na Facebooku. Za to treba imati i muda i srce.

Misto i ove ljude volim

- Uvijek želim pridonijeti zajednici, i zato ću uvijek uskočiti prijatelju u nevolji. Jako puno pomažem svim udrugama, jer je Hvar misto. A ovo misto i ove ljude volim. I oni to znaju, iako nekolicinu izjeda zavist i ljubomora.

Ali to je njihov obraz, jer ako bi samo malo razmislili, vidjeli bi koliko truda i novca ulažem u Hvar. Od organizacije “Peškafonda”, “Kids daya”, “Adio lita”, “Big game fishinga”, koncerata, raznih druženja, izleta na ranču…, ima toga jako puno. Znaju oni to dobro – kaže Ivan.

Nema VIP-ovca, svjetskog milijardera, face s puno love koja neće na svom krstarenju srednjodalmatinskim akvatorijem svratiti do “Garifula” na vrhunsku riblju spizu. Većina njih planski puno prije rezervira svoj ljetni termin.

Zanima nas recept, od A do Ž, put koji ga je doveo do titule jednog od najuspješnijih poslovnih ljudi Dalmacije. Jer više ne govorimo samo o restoranu, nego i Ivanovoj tvrtki koja gostima, ako požele, diže helikopter za neku posebnu bocu vina, cigarete, čuvalicu za psiće ili plesačice.

Razgovaramo i o njegovoj ekstra luksuznoj prvoj pametnoj dalmatinskoj kući, koju je ljetos otvorio. I o njegovoj privatnoj ZOO kolekciji. I novoj vili u izgradnji koja će, kaže Ivan, biti neviđena i u Hrvatskoj, ali i puno šire.

Nakon ovoljetnog hita, Ville Gariful, prve pametne kuće u Dalmaciji o kojoj smo prvi pisali, Ivan kreće u novi projekt. Riječ je o ekskluzivnom zdanju, od 800 kvadrata, u prvom redu do mora.

Kako najavljuje i obećava, to će biti nešto neviđeno u Hrvatskoj, ali i ekstra ekskluzivno gledano u europskoj ponudi. Bit će to vila za najam, kaže, u kojoj će ugošćavati svjetsku elitu.

Na ovaj se projekt odlučio i poradi činjenice što je kod njega ljetos dva tjedna boravio glumac Neal Patrick, kolegica mu Charlize Theron. Sljedeće ljeto čeka i Jon Bon Jovija.

- Uvidio sam nedostatke u ponudi, sitnice koje su njima jako potrebne i važne, detalje vezane uz njihove želje. No, ne bih ih otkrivao, najviše zbog njihove sigurnosti, to je nešto što mora ostati skriveno.

Ali evo nekoliko sitnica vezanih uz vilu, pazite to su samo sitnice koje čine njezinu ekskluzivnost. Znači, krov će biti bazen, imat će stakleni pod, a od stakla ćemo napraviti i cijeli kat ispod. Kako je plafon donjeg kata dno bazena, tako će oni od dolje moći vidjeti tko gore pliva. Vila će imati vinski podrum pod zemljom, površine 130 kvadrata.

A imat će i svoje tajne dijelove, točnije, tajne prolaze za biblioteku i prostor u kojem će gosti sigurno, mirno moći pohranjivati svoj nakit, dragocjenosti. Gotova će biti tek za dvije godine, sada je u fazi gradnje. Veliki je to projekt i teško da ću ga završiti u jednoj sezoni - veli Ivan.

Nema sumnje, bit će to revolucija u ponudi. S druge strane i meka za celebove koji će imati prigodu na Hvaru ostati malo duže vrijeme. Pitamo Ivana, 37-godišnjaka, poslodavca koji u sezoni zapošljava stotinjak ljudi, da nam pojasni tajnu svog uspjeha.

- Hm, u puno sam stvari bio prvi. Možda jesam mlad, ali znam što treba raditi. Pa kada se već trebam prisjetiti, ispričat ću vam kako je na mjestu današnjeg “Garifula” bila konoba u koju se stavljalo vino, maslinovo ulje, sardele.

Onda je bio jedno vrijeme kafić. Godine 1981. su ga kupili moj otac i majka, a kako je ocu mome bio nadimak Gariful, onda je restoran nazvao tako. Počelo je s malim kominom unutra, pekle su se sardele, inćuni.

Bio je među prvim restoranima u Hvaru, i tako je lagano radio i rastao do vrijeme rata. Onda su ga moji dali u najam jednoj obitelji iz Splita na pet godina. Kada je njima istekao najam, ja sam ga preuzeo, 1998. godine - prisjeća se Ivan.

Nisu me shvaćali ozbiljno

Ako nečega na Hvaru ima, onda ima dobre ribe. Gariful je odmah krenuo tim putem, s ribom koja se uzimala direktno s ribarica. Ivan im se za to vrijeme, bio je tada dite, stalno vrzmao oko nogu. Kaže da bi više odmagao nego pomagao.

Ali kako je sazrijevao, tako se i sam ozbiljnije počeo uključivati u posao. Ispočetka kao konobar na teraci, a onda i naučnik u kužini. Nije mu bilo mrsko ni preko dana uzeti par kašeta friške ribe pa je očistiti na muletu.

- Kad sam odlučio da bih išao tim vodama i shvatio da sam spreman preuzeti restoran, jednu sam godinu po desetak dana radio skoro u svim restoranima u Hvaru.

Otvoreno bi ljudima govorio da sam došao naučiti od njih, jer mislim preuzeti obiteljski restoran. Besplatno sam radio, kako bi zauzvrat nešto naučio od svakog pojedinca. Većina me lijepo primila, jer se ne događa baš često da balavac od sedamnaest, osamnaest godina ima ambiciju raditi besplatno. Ljudi su me objeručke primali.

S ocem i majkom sam nakon toga sjeo i popričao o svom naumu, ali nisu to odmah shvatili ozbiljno. Ipak sam bio dijete. I uz dosta nagovaranja pao je dogovor da ću odraditi iduću sezonu, ali i da im nakon nje moram platiti najam. Pa ako to uspijem, rekli su, onda ćemo sjesti i dogovarati budućnost – veli Ivan.

Bilo mi je teško, ali...

Ivan taj njihov stav sada jako cijeni. Kaže kako ga je to naučilo, i da bi sutra isto to napravio i svojoj djeci ako pokažu želju za ugostiteljskim poslom. Ne krije kako mu je bilo teško, bio je praktički dijete, s velikom obvezom na leđima. Nakon prve odrađene sezone, veli, jedva je skupio novce za najam, čak je nešto posudio i od prijatelja.

- Nisam želio da vide kako nisam uspio. Iako sam u suštini tada bio nespreman, ali i preodlučan da napravim nešto više s restoranom. Tri prve godine su bile teške.

Pete je otac rekao kako će prodati restoran, rekao mi je cijenu, i dogovorili smo se da ću ga ja otkupiti. Uz moju molbu da me puste da ga otplaćujem nekoliko godina. I tako sam postao vlasnik. Počeo sam s mijenjanjem ponude, i tada i sada uvodim stalno nešto novo kako bih ostao u društvu najboljih ribljih restorana u Hrvatskoj. Nakon pete godine gosti su mi se počeli vraćati.

U posao sam uključio personal s kojim jednom tjedno sjednem i popričam o onome što ne valja. Nikada na nekoga od njih nisam digao glas, ako nešto ne valja, pozovem sa strane i popričamo. Ako se treći put greška ponovi, tada je našem druženju došao kraj – kaže.

Tajnu svog uspjeha vidi i u novitetima, među prvima je, veli, počeo vani izlagati svježu ribu, zbog čega su mu se Hvarani rugali, ismijavali ga uz pitanje: ‘Ca cini taj moli, ca je stavija ribu vonka, koji to užas cini’. Ali ubrzo su ga i drugi počeli slijediti. Isto kao i njegov tuna party s ribetinom od 200 do 400 kilograma, koju bi sjekao i pekao pred gostima.

- To je bio bum, svi su bili oduševljeni jer to niko nije radio, niti je ko imao tunu u meniju. Isto se većina samo smijala, govorila: ‘Moli ne zna šta radi’. A nakon par godina su svi to iskopirali i sada nema restorana koji to nema na meniju. I onda kad svi to iskopiraju, ja to maknem iz jelovnika i tražim novi izazov, novu ideju koju nema niko.

Tako se odvajam od većine. Samo prije im je trebalo četiri do pet godina da shvate da je to dobro, pa me iskopiraju. A sada pošto znaju da imam dobre poslovne odluke, rade to tu istu sezonu, ne čekaju puno. Kradu i jelovnike da vide novitade, šalju i špije da vide kako radimo. Ali meni to samo imponira jer znam da dobro radimo – primjećuje Ivan.

Drži kako u Hvaru trenutno ima desetak jako dobrih restorana u rangu “Garifula”. Hvar, kaže, raste, upravo se u pet zvjezdica obukao i hotel “Palace”, što automatski gura i grad i ugostitelje u još veće poboljšavanje kvalitete.

Traženja iskazuju i davanja, zato Ivan, primjerice, ima sedam ribara koji u partnerskom odnosu rade isključivo za “Gariful”. Ali zato on njima pomogne tijekom zime.

Kako do friške ribe

- Tada ja uskačem tako što im pomognem oko pituravanja, održavanja brodova. Oni zato ljeti nose samo meni ribu. I puno svita ne razumi kako uvijek imamo frišku ribu. Nije im to jasno.

Otkrit ću vam tajnu, nikada nikome ovo rekao nisam, uglavnom, svaki dan nam moji ribari nose svježu namirnicu. Mi tu večer radimo, i ono šta ne prodamo, ribar sljedeći dan uzima i plasira drugim restoranima. A nama ostavlja svježe od tog dana. Znači i drugi restorani isto dobiju svježe, jer riba od jednog dana nije stara riba. I dalje je svježa, ali za naš brend i reputaciju nije dovoljno.

Naša mora biti najsvježija šta postoji. Najbolja riba nije zubatac, samojer, škarpina. Najbolja je svježa riba, i zato su i svježa sardela, mol, tabinja bolje nego jedan dan stara škarpina – otkriva Ivan.

Pitamo ga kako je uspio dovući poznate u svoj objekt... Je li to po preporuci, tihom PR-u? Otkriva nam kako svi oni između sebe pričaju, jedni drugima šalju preporuke, i tim sistemom dovode stalno novu kvalitetu.

Za celebove veli kako su većinom jednostavni, pristupačni ljudi koji za svoje novce traže uslugu i kvalitetu. Ovo mu je ljeto gost bio Jon Bon Jovi, koji se nakon večere s osobljem poželio slikati. Tražio je i Ivana, pa su popričali.

Oduševljen je bio svime, Hvarom, vraća se iduće godine, i to na više dana. U kontaktu smo za smještaj u mojoj vili. Pozvao je mene i obitelj kod sebe u goste, i mislim da ćemo ići ove godine.

I onda mi je rekao da će mi poslati poseban poklon. Nakon mjesec dana dolazi nam neki stranac u restoran, nosi paket za mene, i uručuje mi Jon Bonijevu gitaru s njegovim potpisom. I još jednu stvar koja mi je u kući, ali to je tajna između mene i njega. To su mi neki od najdražih darova u životu – iskreno će Ivan.

 

Vinski podrum u koji su rijetki ušli

'Gariful' ima vinski podrum u koji je ušla samo nekolicina gostiju, a vrijednost mu je oko 1,5 milijuna eura.

U restoranu postoji poseban tim ljudi zaduženih za svjetske vinske trendove, 'in' vina, najrjeđa vina. I baš takva se nabavljaju za najprobirljivije goste 'Garifula'.

Troje ljudi brine se o vrtu sa životinjama

Ovaj mladi poslovni čovjek ima i svoju privatnu ZOO kolekciju, nedostupnu javnosti.

No, uvijek otvorenu za hvarsku djecu. Životinje posjećuje svako jutro i večer, poigra se s njima. Brigu o njima vodi tročlani tim ljudi.

Nedjelje su rezervirane za obitelj

Nedjelje su rezervirane za moju obitelj, ona mi je svetinja. Volimo putovati, iako ja nemam mira, ne mogu stajati dugo na jednome mjestu.

Obitelj je kompletno uključena u posao, supruga mi je partner u poslu, svaku odluku o svemu donosimo skupa.

Iako me ona teško prati, najradije bi usporila s poslovima i malo stala na balun. Ali dobro me poznaje i zna kako sve dok imam zdrave ruke i razum, neću stati.

Podržava me svim srcem. Imao sam ja i grešaka puno u poslu, ali to nas je samo ojačalo. Tako se najbolje nauči - kaže Ivan.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
20. studeni 2024 23:38