Prošle su već četiri godine otkako je mladi jelšanski inženjer morskog ribarstva Vicko Buljubašić čelništvu Općine iznio želje da o svom trošku, u devastiranoj zgradi ambulante na mještanskoj rivi, uredi akvarij s primjercima autohtone flore i faune.
Od tada se Vicko dobro narazgovarao s čelnicima Općine, brojnim ljudima kojima je pokušao predočiti važnost projekta što bi otvorio nekoliko novih radnih mjesta, zadržao mladost. Napisao se i poprilično dopisa, molbi, mailova… Natelefonirao…
- I sve za ništa. Četiri godine gledam kako se loptica prebacuje s adrese na adresu, dok ambulanta postaje dom za štakore. Naslušao sam se odgovora kao što su “pričekaj još malo”, “uskoro ćemo te obavijestiti”, “pričekaj da vidimo tko je pravi vlasnik”.
Onda se nakon godinu dana otkrilo da je to županijski Dom zdravlja. I njima sam se obratio s pismom namjere. I županu, na kraju i premijeru Milanoviću, predsjedniku Josipoviću, ministru gospodarstva, turizma. Ne znam više gdje nisam. I ništa - kaže Buljubašić, koji je ovog ljeta diplomu okačio o klin, uhvativši se sezonskog konobarenja u jelšanskom fast foodu.
Kraj ljeta ga je pomalo obeshrabrio, čuo je, kaže, kako je zgrada ambulante već nekom obećana. Pomalo ga je to razočaralo jer on već godinama pokušava realizirati svoju ideju.
Akvarij bi, drži, podignuo turističku razinu Jelse, dovodio goste ljeti i zimi. Napravio je cijeli plan za derutnu prizemnicu površine 250 kvadrata, u koji bi postavio 20 do 30 akvarija s centralnim bazenom, nalik onima u Šibeniku, Umagu, Puli ili Dubrovniku.
- Riječ je o investiciji vrijednoj oko 250 tisuća eura, s tim da bih sredstva zatražio od HBOR-a, ili bi ih osigurao kreditom za mlade poduzetnike. Bio bi to isplativ projekt jer u Jelsu tijekom četiri ljetna mjeseca svakodnevno brodovima dođe 400-injak ljudi. Osim kafića i restorana, oni sada nemaju što posjetiti.
Nakon četiri godine čekanja želim znati zašto me se stalno stopira. Možda ovim putem dobijem odgovor – ogorčen je Vicko, tvrdeći kako još nema namjeru odustati.
- A ako ne uspije moja inicijativa, čeka me odlazak s otoka, negdje na kopno. Sigurno neću biti prvi, usprkos tome što imam silnu želju ostati na škoju. Bit ću prisiljen otići, u Zagreb možda. Negdje za poslom. Evo odgovora na pitanje zašto otoci umiru, zbog čega se mladost s njih iseljava – zaključuje Vicko Buljubašić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....