Kada birokracija nije - bauk: evo kako se u RH može u jednom danu dobiti lokacija dozvola, i još ste pod kaznom

Tko kaže da je Hrvatska zemlja spore birokracije? Evo, na primjer, moguće je da lokacijska dozvola za eksploataciju kamena bude odobrena i riješena u dva dana.

Odnosno, da u samo jedan dan bude proslijeđena iz lokalnog ureda koji ju je odobrio u Ministarstvo graditeljstva koje ju je u jedan dan ne samo protokoliralo, pregledalo i odobrilo, već i proslijedilo Ministarstvu graditeljstva koje ju je u isti dan također zaprimilo, protokoliralo i pregledalo – sve kako bi mogla ući u proceduru za dodjeljivanje koncesije.

Pri tome je zahtjev za koncesiju predan taj isti dan. Dakle, u samo jedan dan – 22. srpnja 2009. godine - dva su ministarstva uspjela riješiti svu papirologiju potrebnu poduzetniku da bi mogao nastaviti s vađenjem kamena. No, zašto se tom poduzetniku toliko žurilo?

Stvari postaju jasnije ako se pojasni da je riječ o bračkoj tvrtki Kavadur, u vlasništvu Pave Drpića, a u kojoj je direktor i odgovorna osoma Mirko Bauk, otac sadašnjeg Ministra uprave Arsena Bauka. Zahtjev za lokacijskom dozvolom je tvrtka Kavadur predala 2007. godine za za eksploataciju kamena na polju Banja na Braču. Tvrtka Kavadur u to je
vrijeme već imala na leđima kazne izrečene od strane Državnog inspektorata u iznosu od 6,2 milijuna kuna zbog nezakonitog rudarenja. Upravo ova okolnost baca na priču o ažurnosti administracije kada su u pitanju predradnje potrebne za nastavak koncesije dodatno svjetlo.

Naime, 29. srpnja 2009. godine na snagu je stupio novi Zakon o rudarstvu koji ne dozvoljava dodjeljivanje koncesije tvrtkama s kaznom zbog nelegalne eksploatacije mineralne sirovine. Po jednom drugom Zakonu, onom
o prostornom uređenju i graditeljstvu, koji je na snagu stupio prvog listopada 2007., svi se zahtjevu predani do dana stupanja na snagu novog zakona trebaju riješiti po starom zakonu.

Tvrtka Kavadur se tako našla u nemalom problemu, budući da joj je zahtjev za lokacijskom dozvolom, podnesen 24. 09. 2007. godine, već dva puta bio odbijen od strane lokalnog ureda u Supetru. Prvi put odbijen je
12.02.2009., i ponovno 14.04.2009. godine. No, u promijenjenim zakonskim okolnostima, stvar je postala kritična. Isti ured koji je u dva navrata odbio dati suglasnost, 21. srpnja 2009. godine izdao je tu suglasnost. Upitali smo Ministarstvo graditeljstva što se promijenilo u dokumentaciji Kavadura da mu je, nakon dva odbijanja, odobrena dozvola, ali nismo dobili odgovor na to pitanje.

Nakon toga slijedi neviđena efikasnost dvaju ministarstava: već sutradan lokacijska dozvola je u Zagrebu, gdje je prošla proceduru u Ministarstvu graditeljstva, da bi munjevitom brzinom istog dana se našla u zahtjevu za
koncesiju u Ministarstvu gospodarstva.

Upravo u vrijeme kada se dva Ministarstva bude, zaspale su neke druge državne institucije. Za postupak u kojem Državno odvjetništvo utjeruje dug od strane Kavadura za počinjenu štetu, koncem listopada 2009. tadašnja
sutkinja Općinskog suda na Braču, Sanda Crljen Ivančić, određuje prekid postupka na zahtjev tuženika, tvrtke Kavadur. Razlog prekida je zahtjev prema za utvrđivanje iznosa štete na koju Kavadur ima prigovor prema
Povjerenstvu za državnu imovinu.

Povjerenstvo je potom ukinuto, a Državni ured za upravljanje državnom imovinom se proglašava nenadležnim. DORH
2010. traži nastavak procesa, sutkinja prelazi na Upravni sud u Splitu, a na Općinskom sudu u Supetru spis vode kao – riješen. Sljedeće je ročište sazvano tek prije desetak dana, a dug prema državi narastao je na oko 15
milijuna kuna.

Država će se, međutim, teško naplatiti od Kavadura, iako je zatražila blokadu imovine. Kavadur je, naime, velikodušno prepustio koncesiju – koju ne bi mogao ni dobiti zbog duga prema državi - tvrtki Avorio kamen, čija
je osoba ovlaštena za zastupanje zet vlasnika Kavadura. Tvrtka Avorio kamen, potvrđeno nam je u Ministarstvu graditeljstva, nikada nije postavila nikakav zahtjev za lokacijsku dozvolu za eksploatacijsko polje Banja. Koncesija Avorio kamena temelji se na suglasnosti Kavadura za korištenje njihove dokumentacije.

O dodjeli koncesije odlučuje povjerenstvo Ministarstva gospodarstva u kojem, pak, sjedi, Andrija Mikulić. Mikulić je ranije bio načelnik Sektora rudarstva u Državnom inspektoratu, isti posao i sada radi, smao pod kapom
Ministarstva. Njegovi su djelatnici , dakle, i prijavili Kavadur i očito mu stoga ime te tvrtke nije bilo nepoznato. Putevi s Pavom Drpićem, vlasnikom Kavadura, su mu se i ranije križali. Prije posla u ministarstvu, bio je direktor u tvrtki Adriakamen Plano, u kojoj je, nakon Mikulićevog odlaska, jedan od članova društva postao upravo Pave drpić. Dio svojeg staža u istoj tvrtki, kao Mikulićeva kolegica, odradila je i supruga Dragana Krasića, sadašnjeg načelnika Sektora za rudarstvo pri Ministarstvu gospodarstva.

Dr.sc. Dragan Krasić na čelu je Povjerenstva koje odlučuje o rudarskim koncesijama, dok je Andrija Mikulić član stručnog povjerenstva koje broji pet članova.

Ministarstvo zaboravilo jedno - zašto? Postupak za izdavanje lokacijske dozvole Kavaduru trajao je više godina, a nakon što su uklonjene sve prepreke, suglasnost je izdana odmah, odgovaraju nam iz Ministarstva graditeljstva, ali bez odgovora na najvažnije pitanje – zašto? Naime, u upitu kojeg smo poslali zanimalo nas je što se promijenilo u dokumentaciji priloženoj za izdavanje lokacijske dozvole nakon što je ista dva puta odbijena. U odgovoru se pojašnjava koja je sve dokumentacija potrebna za lokacijsku dozvolu, te potvrđuje kako je zaista Ministarstvo u dva navrata odbilo dati suglasnost za lokacijsku dozvolu, koju su izdali nakon što su uklonjeni nedostaci iz dokumentacije. Nisu nam odgovorili o kojim je nedostacima bila riječ. Ne odgovaraju ni na pitanje da li su prilozi zahtjevu za lokacijsku dozvolu predani nakon 1. listopada 2007. godine. Bez odgovora je ostalo i možda ključno pitanje cijele priče, koje citiramo:  "Kako je moguće da je suglasnost Ministarstva izdana samo dan nakon što je izdana lokacijska dozvola (u jednom danu dozvola je prebačena u Zagreb, protokolirana, pregledana, izdana suglasnost na Ministarstvu graditeljstva) i potom - u istom danu - preuzeta i protokolirana na Ministarstvu graditeljstva, da bi temeljem dozvole bila izdata koncesija za eksploataciju, te da li su u sličnim postupcima Ministarstva jednako ažurna i možete li navesti koji primjer?"