Lovci progovorili: Todorić je napravio veliku štetu u lovištu, njegovi sinovi pucali su u sve što se miče; Otkrivamo i jesu li istinite priče o ubijanju životinja iz helikoptera

Bivšem vlasniku Agrokora Ivici Todoriću lov je bio obiteljska tradicija i ljubav, a u lovištu Garjevica u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, koje je od 1992. godine bilo u sastavu Agrokora, a koje je izvanredna Uprava tvrtke lani dala u zakup, obitavali su jeleni, mufloni, srne i divlje svinje te jazavci, divlje mačke, kune zlatice, kune bjelice, dabrovi, obični zečevi, čagljevi, lisice, fazani, sive vrane, vrana gačac, svrake i šojke kreštalice.

Agrokor je tada prepoznao potencijale Garjevice i puno novca je uložio u lovište, odnosno u uzgoj običnog jelena, veprova, srna i muflona, ali trofeje je smio skupljati samo gazda, a među njima je bio i jelen s čijim je velikim rogovima Ivica postao državni prvak i rekorder.

Gazdu Ivicu i njegove lovačke trofeje ne spominjemo tek tako, već kao podsjetnik da je nekoć davno, od 1994. do 2003. godine bio zakupac lovišta na Biokovu na kojemu je 2000. godine ustrijelio divokozu koja mu je donijela naslov hrvatskog prvaka u toj kategoriji pa je postao lovačka zvijezda i u Njemačkoj jer je dao intervju novinarima lista ''Wild und Hund''.

Međutim, kako se priča u kuloarima, a što su nam potvrdili i lokalni lovci, Biokovo je u lovačkim krugovima postalo poznato i po gazdinom skandalu nakon što je iz zakupljenog lovišta odvezao 11 živih divljih svinja u svoj raj, lovište Garjevica.

Todorić je do najma 17 tisuća hektara lovišta na Biokovu došao legalnim putem jer se prije 25 godina prijavio na javni natječaj Ministarstva poljoprivrede i šumarstva i to posredstvom svoje tvrtke "Lovno gospodarstvo Biokovo d.o.o. Zagreb", a koja je, kako stoji na internetu, ugašena 2003. godine, baš kada je, godinu dana prije plana, jednostrano raskinuo ugovor o desetogodišnjoj koncesiji lovišta na Biokovu. Naime, tada je Ivica Todorić na natječaju za koncesiju lovišta ponudio 168 tisuća DEM godišnje, a domaće lovačke udruge 102 tisuće DEM koje su nudile i održavanje lovišta, kontrolu izlova i održavanje prirodne ravnoteže, odnosno uvijek isto brojno stanje divokoza.

Koliko se pazilo na lovno stanje pokazuju brojke jer je Lovačka udruga "Biokovo Makarska" 1994. godine predala novom koncesionaru oko 900 divokoza, a kroz devet godina ih je ostalo oko 400 pa se i lovci danas pitaju je li 500 divokoza završilo među gazdinim trofejima ili su pobjegle pred povećanim brojem divljih svinja.

Za divokoze ne znamo, no jedno je sigurno: Todorićeve biokovske čeke i dalje su na svome mjestu. Iako neki tvrde kako je riječ o luksuzno opremljenim "sobama", i ove su čeke obične i skromne. Tako nam kažu makarski lovci, ali i Boris Šabić, direktor makarske ispostave Hrvatskih šuma.

Lovištem u Parku prirode Biokovo sada upravljaju Hrvatske šume, a tu se nalaze i lovišta osam lovačkih udruga iz Brela, Baške Vode, Tučepi, Podgore, Makarske, Vrgorca, Zagvozda i Zadvarja. Kako su nam kazali sugovornici lovci, gazda Ivica je prije 25 godina, dok je bio zakupac lovišta, sagradio šest otvorenih i dvije zatvorene čeke od kojih se jedna nalazi na biokovskom predjelu Prisika, a riječ je o drvenim konstrukcijama na stupovima, a čija je površina otprilike od četiri do šest kvadrata.

- Todorić je napravio veliku štetu u lovištu jer se muflone i divokoze ubijalo bez ikakvih planova, a žive divlje svinje je odvodio u Slavoniju u svoje lovište. Njegovi sinovi pucali su u sve što se miče, a javna tajna je da se pucalo iz njihova privatnog helikoptera i u jednom danu ubijeno je više od 20 divokoza - kazuje nam jedn makarski lovac moleći za anonimnost.

S druge strane, Boris Šabić kazuje da su lovačke priče o nekontroliranom ubijanju divljači neistinite i baš zato i jesu lovačke.

- Priče da se po životinjama pucalo iz helikoptera su laž jer su Hrvatske šume uvijek vršile usluge lovočuvarske službe i na Biokovu se ne smije loviti bez nadzora. Lovištem na Biokovu upravljaju Hrvatske šume i nekadašnje čeke koje je Todorić u ime Agrokorove tvrtke "Lovno gospodarstvo Biokovo" sagradio kao tadašnji zakupac samo su lovno-tehnički objekti koji se koriste u lovištu što mu je i bila obveza napraviti. Riječ je o dvije zatvorene i šest do sedam otvorenih čeka u kojima čak nema ni vode ni struje, već stol, stolice, prozori na tri strane i hranilice. To su uistinu obične čeke i Hrvatske šume ih imaju šest za prehranu divljači i skladište - veli Šabić.

Pojašnjava da Ministarstvo poljoprivrede državna lovišta daje na zakup od 10 do 30 godina.