Mediteranski potkornjak napao je i područje Makarske! Potvrdio nam je to Boris Šabić, upravitelj Šumarije Makarska, međutim, u kojoj su mjeri naše šume ugrožene, za sada nije poznato.
Inzistirali smo na tome da doznamo koliko je stabala označeno za "odstrel". No, Šabić napominje kako je determinacija još uvijek u tijeku.
Do sada je, kako kaže upravitelj Šumarije, oko 300 stabala alepskog bora posječeno i izlučeno iz šume, a koliko će ih još morati stradati - jer svaki je bor zaražen ovim opasnim nametnikom nužno posjeći i odstraniti kako se zaraza ne bi širila - teško je kalkulirati.
Šabić napominje kako popis trebaju obaviti do kraja kako bi znali o kojim se razmjerima radi, no po svoj će prilici biti još nekoliko stotina ugroženih stabala. Barem za sada, jer upravitelj Šumarije ističe kako se potkornjak vrlo brzo širi i kako se situacija mijenja svakog tjedna.
A ako se ne bude brzo djelovalo, već u ožujku nas, kaže za "Kroniku" dr. sc. Milan Pernek, predstojnik Zavoda za zaštitu šuma i lovno gospodarenje, može očekivati opsadno stanje jer s porastom temperatura ova pošast čak i doslovno dobiva krila; naime, dok su prosječne dnevne temperature još relativno niske kao sada, potkornjak se krije pod korom, a čim temperatura poraste na nekih 14-15 stupnjeva, što je za očekivati već početkom ožujka, nametnik će pokazati prave zube. Ako ga se do tada ne iskorijeni.
- Mi smo već početkom veljače prošle godine uočili pojavu potkornjaka i već smo vršili sanaciju suhih stabala koja su napadnuta, a s time nastavljamo i danas, kada ispilane borove pokrivamo insekticidnom mrežom - rekao nam je Boris Šabić koji je prošlog petka organizirao akciju saniranja zaraženih borova na Osejavi, sve pod budnim okom članova Udruge "Uzor" (nekadašnje SOS Osejave) i nas novinara.
Naime, nekoliko dana prije akcije, Šabić je primio ekipu iz nove eko udruge, budući da su smatrali kako je bolest u šumi uzela maha, pa su se kao lokalni ekolozi htjeli upoznati s mjerama koje se poduzimaju. Direktor Šabić kaže kako pozdravlja brigu lokalnih aktivista, no rezolutno tvrdi kako Šumarija nadzire situaciju.
- Cijenim brigu naših sugrađana, ali ne bismo li mi koji smo najviše zainteresirani kao stručnjaci trebali imati najveći motiv za spasiti šumu, jer Šumarija je, uostalom, svojedobno i pošumila ovaj dio koji je nekad bio tek krš i kamenjar - retorički se pita Šabić dodajući kako su uključili i Šumarski fakultet te Institut za šumarstvo.
Za mediteranski potkornjak ne postoji preventiva. Jedina borba koja preostaje je sječa stabala i eliminacija iz šume.
- Najefikasnije je posječena stabla spaliti ili usitniti, kako se nametnik ne bi širio dalje. Druga opcija kojoj smo pribjegli danas je pokrivanje instekticidnom mrežom koja u sebi sadrži za potkornjake poguban otrov i koja će spriječiti širenje bolesti na zdrava stabla.
Na žalost, najviše je bolest uzela maha baš na onim dijelovima koji su najmanje pristupačni, a to je stjenoviti dio uz obalu. Tu ćemo imati dosta problema, ali činimo sve što je u našoj moći - veli Šabić koji najavljuje suradnju s vatrogascima, s kojima planira posječena stabla zapaliti na helidromu.
Kolika ugroza prijeti šumi na Osejavi i Sv. Petru, jer valja notirati kako potkornjaka na biokovskim padinama za sada srećom nema.
- Po lovkama koje su postavljene i pomoću kojih pratimo gradaciju napada, ne radi se o velikim razmjerima. Pogotovo u odnosu na Šibenik i Biograd. Mi nismo imali ni 100, 200 ili 300 jedinki u klopci, a oni preko 20 tisuća. Zašto je to tako, iako vidimo da potkornjak jest napao i našu šumu? U Institutu tumače kako očito imamo predatora koji napada potkornjak - objašnjava prvi čovjek makarske Šumarije.
Otkud sad ovakva invazija potkornjaka, je li ikad zabilježeno nešto slično? Šabić odvraća da nije. Uvijek je potkornjaka gdjegdje u šumi bilo, ali nije bila ovakva gradacija i nije bilo štete. S borovim četnjakom znaju na čemu su, postoji sredstvo koje ga efikasno uništava i štiti alepski bor, ali potkornjak se, poput neke super-bakterije medicinskim rječnikom rečeno, nesmetano širi.
Uočeno je da nametnik napada starija, fiziološki zrela stabla, ali i ona mlađe dobi, no oslabljena. Šabić ističe kako je i nedavni požar koji nije izgorio stabla, ali ih je oštetio, faktor koji oslabljuje stablo i čini ga pristupačnom metom za potkornjake. Metaforički rečeno, potkornjak kao bolest uglavnom napada "starce" i bolesne, i za njih je koban.
Ono što alepskom boru ne ide u prilog jest i činjenica da je, kako kaže Šabić, tlo na Osejavi i Sv. Petru škrto i da je teško iz njega crpiti hranu, pa je teže i držati obrambeni mehanizam na potrebnoj visini. Dodamo li svemu tome mikroklimu uz more koja očito pogoduje ovoj biljnoj napasti, jasno je zašto se potkornjak dobro osjeća uz morski pojas makarske park šume.
Invaziju potkornjaka u Dalmaciji, najizraženiju na splitskom Marjanu, oko Šibenika i Biograda, te na Korčuli, tumači se svakojako. Rodile su se i teorije zavjere koje kažu kako je potkornjak uvezen kako bi prirodnim putem uništio šumu i pripremio teren za betonizaciju. Šabić odbacuje takve teze. Ali, u jednom se dijelu slaže.
- Pogledajte ograde od šimšira po gradu, osušile su se jer ih je napao nametnik koji nikad nije obitavao tu. Svjedočimo tome da pipa agresivno napada palme. I jug Italije napada nametnik masline. Mislim da se sve to dogodilo uslijed liberalizacije tržišta i buma hortikulture. Uvoze se vrste s drugih kontinenata bez strogih kontrola i tako nam dolaze nametnici odnosno nove vrste koje ovdašnje biljke nisu poznavale. I logično je da im treba vremena da se prilagode - tumači Šabić.
Zapeli smo dobiti bar neku grubu procjenu u kojem je postotku šuma na Osejavi i Sv. Petru ugrožena, pa napominjemo kako su brojke u nastavku rezultat isključivo naše "matematičke igre".
Ako je na hektaru u prosjeku nekoliko stotina borova, recimo 600, i znamo li da se Osejava prostire na 70-ak hektara, te oduzmemo površinu na kojoj je tek krš i kamenjar, odnosno putovi, u park šumi je sigurno preko 20 tisuća borova, pa bi ih za crveni alarm trebalo biti najmanje 2000 bolesnih, što je scenarij za koji se iskreno nadamo kako ga nećemo gledati.
Dr. sc. Milan Pernek: Ako ih ne sredimo dok su pod korom, na proljeće ćemo imati veliki problem
Postoje li ikakve preventivne mjere protiv potkornjaka, je li se moglo u samom začetku boriti protiv nametnika ili je priroda neumoljiva?
- Priroda jest neumoljiva. Moram napomenuti da stabla od 60-70 godina nisu stara stabla, to je srednjedobno stablo, ali takvih je borova najviše, prosječna dob stabala i na Marjanu iznosi 60-ak godina. Oni su najpodložniji jer takvih alepskih borova ima najviše. Idealno vrijeme u kojem se najviše vidi djelovanje nepovoljnih čimbenika je upravo sada, a pod nepovoljnim čimbenicima smatram klimatske promjene. E sad, pitanje svih pitanja je da li se moglo prevenirati i kako uopće spriječiti klimatske promjene.
Na koji se način na širenje nametnika odražavaju klimatske promjene?
- Prije svega, produljen je vegetacijski period, sušnije su zime, potkornjak naprosto dobiva bolje uvjete za preživljavanje, ali i za stvoriti više generacija godišnje. S druge pak strane, alepski bor je u lošijem položaju uslijed tih klimatskih promjena. A populacija jača. Zato dolazi sad do masovnih pojava.
Dakle, prevencije nema?
- Nemoguća je. Kad primijetite napade, vrlo je važna brza akcija. Ako su u Šumariji primijetili 2018. godine pojavu potkornjaka i odmah krenuli u akciju, imaju neku šansu spriječiti gradaciju. Potkornjaci su sekundarni čimbenici, oni će ići na slabija stabla, ali ako oni to rade bez problema i "bildaju" svoju populaciju, onda će napadati i zdrava stabla.
Glavna stvar je spriječiti ih u tome da napadaju zdrava stabla. I smanjivati njihovu populaciju, što činimo tako da ih stavimo izvan šume ili stavimo insekticidne mreže. U trećem mjesecu se temperature povećavaju, i onda će krenuti i potkornjak. A kad to krene, bit će ih teško hvatati jer dok su pod korom, imamo neku šansu. Ako međutim izađu van...
Koliko je takav posao u stanju odraditi naša Šumarija koja, kako kaže, raspolaže s malim brojem ljudi za kontinuirano provođenje ovakvih akcija jer pokrivaju 17 tisuća hektara?
- Teško mi je to govoriti o organizaciji, svakako je bolje ako su bolje ekipirani.
Teško će biti sanirati i dio uz obalu, koji je najugroženiji?
- Uz more je veći utjecaj svih nepovoljnih čimbenika. Jedni vide problem u klimatskim promjenama i samo se na to vežu, drugi to negiraju. No, kad sam angažiran na Marjanu i kad sam počeo istraživati, došao sam do nekih indikativnih saznanja.
Naime, IPCC pri UN-u je 2014. godine radio predikciju klimatskih promjena i upravo Mediteran je jedan od hot-spotova, jedna od glavnih točaka na cijelom planetu gdje će se klimatske promjene prve početi primjećivati. Napravili su kartu koja pokazuje da će se glavne klimatske promjene 2017. i 2018. godine događati baš na ovom području gdje se sada nalazi potkornjak.
Iznad Zadra tog problema nema, baš kao što karta i predviđa. To se lijepo i jasno vidi. Čut ćete svašta, da su to stara stabla, da se nije dobro gospodarilo, ali nije sve tako.
Klimatske promjene su predviđene, ali ne i potkornjak?
- Ne, to nitko nije mogao predvidjeti. Ja sam doktorirao na potkornjaku i za mene je to bilo veliko iznenađenje jer u Hrvatskoj nikad nije nitko pisao o potkornjaku. Naprosto je bio nevažan. On je živio svoj život u šumi, tu i tamo bi napao neko stablo i ne biste ga ni primijetili. Ali sad mu ove klimatske prmjene odgovaraju. I nastao je dar-mar.
Što u praksi znali proglašavanje elementarne nepogode, je li to od pomoći?
- Gradu to omogućuje formiranje kriznog stožera, a to znači da se može sazvati civilna zaštita i vatrogastvo. To znači veliki broj ljudi koje u normalnim uvjetima nije moguće organizirati.
Kako znati je li kod nas kritična situacija, koliko bi stabala trebalo biti oboljelo?
- Na Marjanu smo imali 12-13 posto zaraženih stabala, od početka zaraze naraslo je to na 20 posto, a negdje, kao na Ošjaku kod Korčule, ima ih i 30 posto. Brzom akcijom na Ošjaku populacija je bitno pala. U Makarskoj nisam bio pa ne znam.
A što bi bilo alarmantno?
- To bi trebale procijeniti lokalne vlasti. Sigurno je već 10 posto alarmantno. Nije možda dovoljno za proglasiti nepogodu, ali mora se ozbiljno shvatiti i brzo sanirati. Ako se ne reagira, onda će se dogoditi velika količina koju normalnim načinom neće biti moguće sanirati. Trebat će veća akcija. Kao sad u Splitu, 200-300 ljudi.
Kakav je crni scenarij ako bi brza i pedantna akcija izostala? Koliko bi šume moglo stradati? Možemo li izgubiti šume?
- To je pitanje svih pitanja jer nitko nema iskustvo. Ta vrsta postoji u Švedskoj, ali tamo ne radi apsolutno ništa. Niti ju ne smatraju štetnikom. Ovdje je iskoristila biološki potencijal da ima nekoliko generacija godišnje. Takve su se stvari događale u zemljama Afrike, što znači da im odgovaraju topliji krajevi. A sad se s klimatskim promjenama pomiču na sjever.
Dražen Nemčić: Neće nam se dogoditi Marjan
- Nije nužno govoriti o proglašavanju elementarne nepogode jer mi možemo djelovati i staviti se na raspolaganje i bez toga. Grad Makarska stoji na raspolaganju s pogonom i svim vlastitim ljudskim resursima, vatrogascima i civilnom zaštitom. Bilo što da bude trebalo. Svima nam je interes zaštititi zelenilo - kazao nam je dogradonačelnik Nemčić koji je s pojavom potkornjaka upoznat i koji veli kako je sreća kako Osejavom upravlja baš Šumarija, a ne javna ustanova kako je slučaj na Marjanu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....