Potkornjak je apsolutno top tema posljednjih tjedana, pa se svatko iole “žvelt” na jeziku našao pozvanim da dade svoj sud. Jedan naizgled običan, bezopasan insekt, koji se zavlači pod koru alepskog bora, zavukao se na naslovnice portala, a već smo pisali i o njegovu bujanju na Osejavi.
Tom je prilikom upravitelj Šumarije Makarska Boris Šabić rekao da kontinuirano rade na sanaciji šume i izlučivanju zaraženih stabala iz Osejave, da situacija nije dramatična, niti usporediva s onom na splitskom Marjanu, no da broj zaraženih stabala još uvijek ne znaju.
Brojkama nije želio baratati ni sada, dva tjedna kasnije, kazavši nam da se trenutačno primarno bave uklanjanjem stabala stradalih od bure, a kojih je na 50 kilometara dugoj obali koju pokrivaju Hrvatske šume stotine i stotine.
- Oboreni i oštećeni borovi od bure bit će sada još veća opasnost za gradaciju potkornjaka, tako da četiri ekipe rade non-stop, došle su nam kolege iz Imotskog i Vrgorca, a kroz par ćemo dana zaposliti i dva sezonca koje uzimamo ranije zbog izvanrednih okolnosti. Dodatni posao zadala nam je bura koja je, prema mojoj procjeni, bila jača no ikad, ne pamtim da je ikad ovoliko stabala stradalo i da su srušena na ovaj način, naime, neki su borovi nagnuti prema Biokovu, suprotno od udara bure. Glavni nam je sad zadatak učiniti putove prohodnima, a što se potkornjaka tiče, priroda je neumoljiva i ne možemo znati kakva će gradacija nastupiti na proljeće, no činimo sve što možemo – kaže Šabić dodajući kako je trenutačno u grupama stabala maksimalno pet, šest zaraženih, ne više.
Da ne treba problem podizati na višu potenciju, smatra I dogradonačelnik Dražen Nemčić, koji kaže kako Šumarija ima akcijski plan i kako su Hrvatske šume “vojska” koja ima i ljude i sredstva.
- Ponudio sam pomoć, rekao sam Šabiću da smo spremni platiti, ali vjerujem njegovoj procjeni – veli Nemčić.
Da bi zelene oaze mogle stradati ne od samog potkornjaka, nego svega onoga što bi moglo uslijediti u kasnijem scenariju, drži biolog Ivana Gabrić.
- Prirodni procesi su kompleksni i potrebno ih je sagledavati cjelovito. Sve upućuje na poremećaje u prirodnoj ravnoteži. Bilježimo stradavanje šimšira na našim područjima od strane šimširova moljca, palmi od palmine pipe, biokovske jele na području Kaoca od potkornjaka, negativne utjecaja invazivnih unesenih vrsta poput algi Caulerpa taxsifolia i racemosa, biljke Amorpha fruticosa i sl. Zbog ljudskih aktivnosti bilježi se gubitak biološke raznolikosti koji oslabljuje sposobnost ekosustava da se odupre rastućim prijetnjama kao što su klimatske promjene. S druge strane, sve veći je ljudski utjecaj na klimatske promjene. Potkornjaci nisu nikakva novost, sekundarni su štetnici iako u povoljnim uvjetima mogu biti i primarni. Kad se ravnoteža naruši iz bilo kojeg razloga, namnože se – kaže Gabrić.
- Mišljenja sam da nije potrebno stvarati takvu buku i paniku u svezi potkornjaka na Osejavi jer to može biti kontraproduktivno, ovu problematiku treba prepustiti struci. Najvažnije je da se na vrijeme provedu istraživanja i uspostavi sustavno praćenje stanja na terenu koje će dati smjernice za daljnje postupanje, jer to je najbolja prevencija. Nažalost, upravo taj dio u pravilu se zanemaruje pod izlikom da je skup i dugotrajan, a to je osnovni preduvjet za kontroliranje stanja. Potrebno je najprije detaljno utvrditi postojeće stanje zaraženih stabala na ukupnoj površini Osejave jer izlučivanje bez cjelovite analize isto može biti potencijalno opasno. Tako se otvaraju površine unutar kojih će biti veći negativni utjecaji od vjetra i kiše, kao što su erozija i izvaljivanje stabala. Osim toga, ogoljena područja će biti pogodna meta za infrastrukturne i građevinske intervencije što je do sada prisutno i na opožarenim površinama – ističe Gabrić ističući kako se izlučuju stabla koja su izvor zaraze.
- U svrhu očuvanja bioraznolikosti mrtva stabla u šumama su itekako potrebna, a postoji pravilo koliko se pri sječi šume ostavlja suhih ili starih stabala na površini od jednog hektara posječene šume kako bi se očuvali brojni mikroorganizmi, različite gljive, kukci i ptice na tom staništu. Što nakon što se stabla uklone?! Važno je imati stručne planove sanacije i obnove Osejave, koji će prije svega biti utemeljeni na rezultatima istraživanja i sustavnog praćenja stanja. A prije svega je nužno postići konsenzus svih dionika u prostoru te politike i struke u pogledu vrijednosti, zaštite i namjene Osejave odnosno njene budućnosti što je po meni u prvom redu za Marjan izostalo - tumači Gabrić.
Je li opravdan strah od sekundarnih šteta koje bi mogao proizvesti potkornjak, a koje bi se mogle vidjeti jednog dana u obliku žutih zona u izmjenama Prostornog plana? U obliku heliodroma i hidrantskih mreža i čega sve ne? O strahu od scenarija u kojemu će ogoljeni dijelovi šume požutjeti oprezna i argumentirana Gabrić otvoreno progovara.
Ivan Šimić, ing. šumarstva i oporbeni vijećnik, smatra da zaražena stabla obavezno treba izlučivati iz šume. Kaže kako se ne treba bojati potkornjaka insekta nego – političkog potkornjaka.
- Osejava nije problematična, smatram da se njome ispravno gospodari iako može biti nekih stručnih razmimoilaženja. No, po meni je najveća opasnost beton, veća od potkornjaka. A to isključivo dolazi s čovjekom I političkim strukturama na što sam ukazao prošle godine kad sam osnovao građansku inicijativu SOS Osejava. Potkornjak ne smije biti incident, a ako se to tako predstavlja, čini se zlonamjerno – kaže Šimić.
Je li opravdano strahovati da će se uslijed gradacije potkornjaka ogoljeti šuma, a time i stvoriti čisti prostor za građevinski lobi?
- Nije to presudno, presudne su odluke koje donosi Gradsko vijeće i gradonačelnik. Pitate me da požućivanje zona stavim u kontekst s požarima i uopće promjenama u šumskim dijelovima kao što je sad potkornjak. Ako me već to pitate, reći ću ovako: mislim da su požari i njihovo izazivanje dio folklora čiji je konačni cilj da dovede do – urbanizacije. Ali opet ću naglasiti, presudne su odluke upravljačkih tijela. Oni imaju glavnu moć. A njima urbanizacija odgovara, što su pokazali i lani, kada je Odbor za prostorno planiranje zatražio moratorij na gradnju, a oni su ga odbili. Još je na čelu tog odbora čovjek koji je iz njihovih redova jer pripada vladajućoj garnituri – otvoreno će Šimić.
'Mjesecima smo čekali odgovor na naša upozorenja'
U udruzi UZOR Osejava smatraju kako se problem mogao početi rješavati ranije.
- Prošlog ljeta primijetili smo naglo sušenje većeg broja borova na Osejavi te smo uputili dopis Šumariji Makarska kao i dr.sc. Milanu Perneku sa Šumarskog instituta kako bismo saznali je li zaista uzrok tome mediteranski potkornjak. Od Šumarije odgovor nismo dobivali mjesecima, a stanje na Osejavi je postajalo sve gore, da bi na kraju potvrdili prisutnost štetnika na području Osejave – kažu ekološki aktivisti.
Vjeruju kako Šumarija zaista radi na rješavanju problema, no poučeni katastrofom koja se dogodila na Marjanu i svjesni štete koja može nastati u vrlo kratkom vremenu, smatraju kako Osejava i Sv. Petar zahtjevaju podizanje ovog problema na višu razinu koja bi uključila angažman većeg broja šumskih radnika, stručnjaka, gradskih službi i što žurniju reakciju prije proljeća i buđenja štetnika.
- Smatramo da je prvenstveno potrebna analiza trenutačne situacije i kontinuirano praćenje potencijalno zaraženih stabala kako bi se pokušalo zaustaviti nekontrolirano širenje potkornjaka. Upravo iz tog razloga zatražili smo sazivanje izvanredne sjednice Gradskog vijeća, no od vlasti odgovor nismo dobili, oporba smatra da za tim nema potrebe, dok je jedini "za" bio Siniša Srzić – ističe predsjednica udruge Ela Sokol.
Tražili su i osnivanje svojevrsnog kriznog stožera od dogradonačelnika Nemčića.
- Iako dogradonačelnik smatra da je dovoljno sazivanje Stožera civilne zaštite GM, ne vidimo da se išta poduzelo ni po tom pitanju. S obzirom da je vremena sve manje, zatražili smo od gradonačelnika što hitnije sazivanje spomenutog stožera te procjenu ozbiljnosti situacije kako bi se organiziranije pristupilo rješavanju problema. Ne smijemo dozvoliti da nas zakašnjela i mlaka reakcija košta malobrojnih preostalih zelenih oaza, u našem slučaju Osejave i Sv.Petra - nezaštićenih područja za čiju trajnu zaštitu se i dalje borimo s mnogobrojnim institucijama – zaključuje Sokol.