MORH napustio vojarnu, Sinjani je opljačkali, devastirali, a neki su se i uselili: Ne provaljuj, da ne bude nisam znao kad ti slomimo noge!

Napuštena vojarna Kula u Sinju prostire se na više od devet hektara atraktivnog zemljišta, udaljenog tek 300-400 metara od glavnoga gradskog trga Pijace. Do ukidanja obveznog vojnog roka, u toj je vojarni bilo Središte za obuku pješaštva HV-a kapaciteta oko 2500 ročnika. U tom kompleksu, koji je 70-ih godina prošlog stoljeća izgradila bivša JNA za potrebe inženjerijskog puka, nalazi se upravna zgrada, četiri zgrade spavaonice vojnika, restoran s kuhinjom i rashladnim komorama, hangari u kojima su bili mehanizacija i skladišta oružja, posebna kupaonica, izdvojeni objekt za društvene sadržaje te dvije toplane, centralna za sve objekte i izdvojena za kuhinjsko-restoranski dio. Dok su vojarnu koristili vojnici, sve je to funkcioniralo po svim uzusima vojničkog reda.

Nakon što je u vojno-državnom vrhu odlučeno ukidanje obveznog vojnog roka, ozakonjeno 2008. godine, MORH je Kulu proglasio neperspektivnom za HV. Časnici i dočasnici raspoređeni su u druge postrojbe, a u Kuli su tijekom nekoliko idućih godina ostali civilni djelatnici. U međuvremenu, da bi Gradu Sinju prestao plaćati komunalnu naknadu, MORH je bivšu vojarnu prenio Državnom uredu za upravljanje državnom imovinom (DUUDI), a riješio se i zaposlenika koji su bili svojevrsna fizička zaštita te državne imovine. Prije toga ispražnjen je najvrjedniji inventar iz kuhinje s pripadajućim hladnjačama za meso, ribu, voće i povrće. A onda je nastao grabež. Počela je devastacija koja traje.

Ponovila se priča s nekadašnjom vojarnom Pekara iz prve dvije godine rata ili Rajn-kasarnom, bivšom vojarnom Ivaniša Nelipića, koja je već pet godina u posjedu Grada Sinja, koji ne zna što bi s njom, i koja predstavlja ozbiljni gradski komunalni problem. Objekti bivše vojarne Kula spadaju u vrijedne i čvrste građevine, posebno upravna zgrada i četiri zgrade spavaonice.

Riječ je o objektima s armiranobetonskim konstrukcijama za koje struka tvrdi da im nije ravna ni jedna novogradnja. O kakvom se prostoru radi, navest ćemo da svaka od četiri zgrade spavaonice ima prizemlje i dva kata. Na svakoj etaži s jedne strane širokog hodnika je po osam prostorija (soba) od po 35 metara četvornih, a s druge strane su sanitarni čvorovi i niz manjih prostora koji su služili za spremišta. I dok tako vrijedna državna imovina propada, a svakodnevno se otuđuje što ima bilo kakvu uporabnu ili tržišnu vrijednost, ista država za svoje službe u Sinju plaća podstanarstvo ili državni službenici rade u neuvjetnim prostorima.

Podstanari su, primjerice, Centar za socijalnu skrb i Ispostava Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, a u neuvjetnim prostorima rade u Policijskoj postaji Sinj te ispostavama zdravstvenog i mirovinskog osiguranja. Kruna svega je da se ta ista država, dok tako vrijedne prostore prepušta devastiranju, ponaša poput pijanog milijardera pa u Sinju projektira zgradu škole čija bi izgradnja stajala oko 120 milijuna ili gotovo tri puta više nego stoji škola koju Splitsko-dalmatinska županija gradi u Solinu, i to za veći broj učenika nego ih ima sinjska.

S malim ulaganjima u Kuli bi mogli imati školu za jednosmjenski rad uz sve druge prateće sadržaje, uključujući cjelodnevni boravak, kvalitetni radni prostor za sve državne službe u podstanarstvu i neuvjetnim prostorima, a dobar gospodar od viška bi ubirao najamninu. Još sve nije devastirano. Za to su, možda, zaslužni ljubitelji boćanja iz redova bivših vojnika koji su u jednom od hangara napravili zimski zjog pa dok su oni tamo, poslijepodne pa do kasno u noć, tati Kulu zaobilaze.