MUKE ZBOG ODRONA 'Koliko sam u razredu, toliko se vozim na posao'

- U četvrtak polazim u autoškolu, za sada me vozi suprug, a vraćam se s kolegama. Putni su nam troškovi više nego dvostruko veći.

Dnevno na cestarinu ode 32 kune, da ne računamo potrošeni benzin za 160 kilometara do posla i natrag. Jučer se na sastanku ravnatelj zauzeo da će za nas nekoliko putnika napisati zahtjev Ministarstvu prosvjete da nam povećaju naknadu za putovanje na posao, koja sada iznosi nešto više od 800 kuna - kaže Martina Hrkač, učiteljica u miješanom razredu s petero učenika u Ravči.

I učiteljica Sandra Turić svakodnevno putuje u Umčane.

− Svojim automobilom svakodnevno se vozim preko Ploča. Jeftinije je nego preko Šestanovca, a i kraće. Koliko provedem u razredu, toliko se vozim do posla. Bojim se kako će biti kad padne snijeg – kaže Sandra.

Samo za cestarinu 600 kuna

Pedagog u osnovnoj školi u Vrgorcu Ivan Martinović svakodnevno je putovao iz Makarske do Vrgorca sa suprugom, učiteljicom u Dusini. Otkako je cesta preko Stupice presječena, putuje kući u Čitluk, odakle je rodom.

Međutim, u Makarskoj ima na brizi bolesnu sestru. Kad ju je posjećivao, koristio je staru biokovsku cestu, ali njegov problem tako nije riješen. Inače, u školi je sedmero učitelja putnika iz Makarske.

Nitko ne kasni na posao, problem je samo skupoća - 600 kuna mjesečno samo za cestarinu. A otvaranje sada blokirane državne ceste neizvjesno je.

- Sjećam se da je 1976. cestu od Makarske do Vrgorca otvorio Jakov Blažević i ovo je prvi put da je zatvorena - kaže pedagog Martinović. “Promet Makarska” ukinuo je prijašnju liniju Vrgorac – Makarska u osam sati, a ostala je linija u 11 sati prema Splitu.

Najdalje od svijeta ostali su mještani Dugih Njiva i Ravče, kao i Brikve i Šošića, koji su prije bili najbliže Makarskoj i sve su potrebe rješavali u gradu pod Biokovom. Oni koji nemaju svoje vozilo satima stopiraju na cesti ne bi li netko naišao preko Biokova i povezao ih.

Kažu, autocesta im je na dva kilometra od kuća, a nikada nisu bili dalje od civilizacije. Iz komina na Dugim Njivama, gdje se rado išlo na pečenje, više se ne dimi. Iz Makarske u Vrgorac putuju šefovi Šumarije, Hrvatskih voda i HEP-a Davor Lalić, Ante Tolić i Zvonimir Galić.

Jednom tjednom putuje i dr. Marko Ožić Bebek, makarski gradonačelnik, koji srijedom ordinira u vrgoračkoj ambulanti. Često zajedno putuju na posao preko Šestanovca. Ustaju u 5.30 sati da bi u sedam bili u Vrgorcu.

Hrvatske vode rade na više mjesta u Primorju i petnaestak radnika svakodnevno putuje. Putuju i radnici nekoliko građevinskih tvrtki, a također se dvostruko duže prevozi kamen i beton iz kave u Kljenku, kažu direktori.