Stanovnici našega najsunčanijeg škoja, međutim, posljednjih dana sve češće primjećuju zmije u prirodi i govore da ih je osjetno više nego prije. Mnogi pak smatraju da je to između ostalog i posljedica pretjeranog izlovljavanja mungosa na tom području.
Mungosi unijeti s Mljeta
A mali indijski mungosi prvi put su prije više od 100 godina odlukom Ministarstva poljodjelstva u Beču unijeti na Mljet upravo zato da bi uništili zmije otrovnice koje su se bile isuviše razmnožile. Krajem sedamdesetih dvije su životinje donesene u Hvar sa zadaćom da “očiste” područje na kojem se nalazi vila “Kovač”, gdje je tada povremeno boravio Vladimir Bakarić.
Mungosi su se zatim kao izuzetno reproduktivna vrsta razmilili po čitavom škoju, no i lovci su ubrzo shvatili da se radi o štetočini koja uništava jaja fazana i prepelica, te da napada manje životinje i ptice.
- U Lovačkoj udruzi otoka Hvara koja broji 265 lovaca, svjesni da mungos ne uživa nikakvu zakonsku zaštitu, odlučili su svakom lovcu nametnuti obvezu da godišnje ulovi tri mungosa, tri vrane ili jednu kunu bjelicu, što moraju posvjedočiti donošenjem repa ili kljuna, što traje već godinama.
Lovci mungose osim puškama nerijetko love i klopkama, a u prošlosti su ih hvatali čak i “pod ploče”. Onaj tko ne ispuni obvezu mora na konto Udruge uplatiti 100 kuna po repu mungosa - govori Karmelino Barbarić iz Zastražišća, lovac s 20-godišnjim iskustvom, koji se ne protivi tvrdnji svojih kolega da je mungos primarno štetočina, ali smatra da u prirodi ipak treba uspostaviti određenu ravnotežu.
I lovci su na mukama
Dakle, na Otoku sunca se na spomenuti način svake godine iz lovišta uklanja više od 200 mungosa, a oni ponegdje stradavaju i od uporabe otrova. Ne baš tako davno izlovljavani su i za potrebe znanstvenih istraživanja, tako da stanovništvo tog tamanitelja zmija viđa sve rjeđe i rjeđe.
Lovci su također u nemilosti kako ispuniti svoje obveze, pa se i u njihovim krugovima sve češće govori o tome da bi na određeno vrijeme trebalo prekinuti izlovljavanje, što podržava i naš sugovornik, smatrajući da ih u prirodi ne smije biti previše, ali ni premalo kad su već tu.
A ljudi k’o ljudi znaju reći “koga ugrize zmija, taj se boji i gušterice”, to jest sve češće se priklanjaju mišljenju da mungose barem na određeno vrijeme ne bi trebalo uklanjati iz prirode.
‘Fala Bogu, sve je na kraju dobro završilo’Franka Bustruc (79) iz Sućurja na otoku Hvaru dobro će upamtiti ponedjeljak, 30. svibnja ove godine, kada je, kako smo već pisali ugrizao poskok, koji se “uselio“ u kužinu, njene obiteljske kuće u Sućurju. - Evo prije tri dana, u utorak san izišla iz bolnice, nakon što su me devet dana ličili na Klinici za zarazne bolesti KBC-a Split. Dobro se osječam, malo mi se “vrti u glavi“, mažen ruku nekon masti, koju mi je dala doktorica. Fala Bogu sve je dobro završilo, moglo je biti puno gore, pripovjeda nam gospođa Franka. Nemili susret koji je za nju mogao završiti kobno odigrao se tog ponedjeljka oko 17.30 sati.- Iman u kući kužinu u kojoj se peče riba i meso. Na klupi u toj kužini bila je gajba za ribe u kojoj sam držala sadnice. Otišla sam iščupat te sadnice i prisaditi ih u pitare. Kada san iščupala prve sadnice on (poskok) je izvirio glavom iz gajbe. Nisan san se snašla u prvi tren. Imala san pokraj gajbe lopatu za lug i komad drva, mogla san ga odalamit po glavi, ali nisan se sitila, valjda od straja ili od šoka. Umisto da ga udren ili oden zvat pomoć ja sam išla dignit cviče i tada me je vrag (poskok) ugriza za kažiprst desne ruke, govori Franka Bustruc. Nakon napada poskoka i ugriza Franka se ipak snašla i uzela drvo, uz pomoć kojeg je krenula u kontranapad na zmiju. - Drvon san ga pritisla u gajbi i uz pomoć tog komada drva san ga iznila iz kužine vanka. Isprid kuće mi je u pomoć priskočija jedan moj susid kojeg san zamolila da pridrži drvo, kako bi ja vraga (zmiju) mogla ubit komadom željeza. Kad mi je susid uzeja drvo sa zmijon otišla san u kuću, uzela san komad željeza i razbila san zmiji glavu, priča Franka. Nakon „ubojstva zmije“ Franka odlazi u kuću gdje konopom podvezuje ruku, kako se otrov ne bi dalje širio rukom i uzima zdravstvenu iskaznicu te odlazi u ambulantu po pomoć. - Nisan osjetila nikakvu bol bila san svjesna svega. Došla san u ambulantu i doktor je priča na telefon. Kad mi je vidija ruku, odma je ostavija telefon i veza mi je ruku zavojen poviše lakta te je pozva helikopter. Da mi je i telefon, kako bi se javila nevisti da joj rečen kako me voze helikopterom u bolnicu u Split. U isto vrime, tri dana prije napada zmije, sin mi je završija na neurologiji KBC-a Split na Firulama, tako da smo u isto vrime i ja i on završili u bolnici. Ubrzo mi je u ambulantu doša rođak koji me je auton odveja na helidrom u Sućurju i odatle su me privezli na Križine u bolnicu, priča Franka. Dolaskom na Zarazni Franka je dobila tri injekcije. - Jedna me injekcija strašno pekla, a ove druge dvi nisan ništa osjetila. Prvu me noć ruka strašno bolila, a bolili su me i vrat i rame. U bolnici su dobro brinuli o meni, dobro su me ličili i u utorak su me pustili doma. Evo čuvan ruku, ali kad se sitin kako je sve moglo završit odma se sva uznemirin, zaključuje Franka Bustruc iz Sućurja. |
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....