Načelnik Šestanovca još je davne 1994. godine usnuo san: Naš aerodrom bio bi prava tvornica, a prednosti u odnosu na vrgorački su nemjerljive!

Onu svima dobro znanu "I had a dream" sebi vjerojatno i danas ponavlja bivši šestanovački načelnik Živko Trogrlić, koji je još davne 1994. godine usnuo san o zračnoj luci u rodnom kraju. Ne bi to bila, kako on kaže, tek tamo neka sletna staza, nego moćan pogon koji bi se oko tri i pol kilometra duge piste prostirao na površini od 568 hektara i zapošljavao 3000 ljudi te vratio život u srce Zagore.

Ne može se reći da mu aktualni planovi vrgoračkoga gradonačelnika Ante Pranića koji, podržan neimenovanim stranim investitorima, "u svom dvoru" najavljuje gradnju prostranog međunarodnog aerodroma, mute vodu, budući da Šestanovčani u protekle 23 godine nisu došli dalje od uvrštavanja u županijski prostorni plan, no kazati da mu idu naruku bila bi neukusna šala.

– To je besmisleno! Idu lokalni izbori pa su to izmislili samo radi skupljanja političkih poena. To vam je sve. Iz toga aerodroma nema ništa, jer je naš već ušao u Prostorni plan županije – govori nam Trogrlić, primivši nas u svojem šestanovačkom domu nakon zajedničkog posjeta zasad nesuđenoj lokaciji zračne luke na Prpuši.

Prostrana je to visoravan kojom, umjesto tornja kontrole leta, dominiraju vjetroelektrane, čiji se masivni propeleri vrte umjesto avionskih, samom pojavom opominjući sanjare. A da je županijski prostorni plan predvidio drugačiji scenarij, Trogrlić nam objašnjava podastirući pred nas puste spise, studije, dopise...

– Aerodrom na Prpuši moja je ideja otkada sam prvi put postao načelnik općine, na što sam od ljudi dobivao samo podsmijeh. To je takva sredina, takvi su ovdje ljudi, ne shvaćaju to. Ali u Županiji su prepoznali potencijal i odmah naručili studiju u IGH-u, koju je 1996. izradio Vjeko Dorić – govori nam listajući debelu ukoričenu dokumentaciju punu grafičkih, brojčanih i drugih prikaza.

– Tu je bio predviđen aerodrom za čarter letove, znači do 52 sjedeća mjesta, i to prvenstveno za Makarsku rivijeru – dodaje ne skrivajući ponos, pa listajući među papirima pokazuje kako su ubrzo dobili podršku susjednih općina: od Makarske i Baške Vode, preko Omiša i Podgore, do Ciste Prove, Lovreča, Gradca, pa čak i Tomislavgrada.

– I ne bi se aerodrom zvao "Prpuša", nego "Šestanovac – Makarska rivijera" – ističe zadovoljno, "da ne bi bilo greške".

O mogućim načinima financiranja 200 milijuna kuna teškog nauma zadnji su put službeno razgovarali sa susjedima s mora 2002. godine, no skora smjena vlasti u Šestanovcu oduzima Trogrliću poziciju utjecaja, prepuštajući sudbinu Prpuše u ruke HSP-ovu načelniku Pavi Čikešu, koji, kako kaže njegov prethodnik, od prvoga dana cijelu priču sustavno opstruira.

Iako je Županija 2013. godine i službeno "amenovala" aerodrom iznad Šestanovca, uvrstivši ga kao projekt od posebnog državnog značenja u Prostorni plan, te unatoč vjetru podrške koji je u to vrijeme put Trogrlićevih leđa dopuhao i iz Ureda tadašnjeg predsjednika Ive Josipovića, sredstva potrebna za ostvarenje tog nauma nigdje se nije moglo pronaći.

– Prvi i jedini potencijalni investitori pojavili su se prije dvije godine; neki Kinezi. I ja sam trebao biti na tom sastanku kad su došli u Zagreb, ali bio sam spriječen zbog drugog posla pa je išao netko drugi. Ne smijem ga sada imenovati jer je danas visoki državni dužnosnik. Uglavnom, on im je obrazložio što je posrijedi, nakon čega su se vratili u Kinu i nisu se više javljali – prisjeća se naš sugovornik.

Danas bi to išlo lakše jer, kako kaže, prema zadnjim informacijama, mnogo je Hrvata u dijaspori koji bi bili voljni investirati, a dostupni su nam, podsjeća, i EU fondovi. No, da bi se u tome pomaknuli s mrtve točke, Općina je ta koja se, upozorava, mora aktivirati, umjesto da pasivno i nezainteresirano stoji sa strane.

Kako navodi, aerodrom bi bio prava tvornica koja bi otvorila mnoga radna mjesta, a prednost njihova u odnosu na onaj vrgorački počiva, dodaje, u činjenici što bi se nalazio bliže moru, te samo tri kilometra od autoceste, a tu je, kaže, i blizina BiH, zbog čega je njegova lokacija na Prpuši idealno osmišljena.

– Ja sam danas nemoćan to konkretno pogurati jer se bavim drugim poslom, ali svakako ću se nastaviti zalagati u tom smjeru jer sam uvjeren da je to najbolje za sve. Nažalost, ovi u Općini jednako su nemoćni jer nemaju veza ni utjecaja u "centrima moći". Ni ove vjetrenjače, koje se prostiru gdje je trebala biti sletna staza, nisu njihova ideja. Ja sam još prije 18 godina doveo Nijemce koji su ispitivali vjetar za vjetrenjače na samo 300 metara zapadnijem predjelu od ovoga gdje se one danas nalaze. Sve se to moglo i bolje organizirati, jer mjesta ima i za jedno i za drugo, a oboje je u interesu naše zajednice. To je cijela filozofija! – ističe ovaj vizionar.