- Je l' snimaš? Možemo na "ti". 'Oću ovo ispričat. Snimaj. Ako na me naleti auto, da se zapitaš zašto. Da znan da san nekome reka.
- Sniman. Ime i prezime: Denis Jurko iz Igrana. Govorite.
- Iman presudu Općinskog suda u Makarskoj da je parcela i kuća u Igranima moja, odnosno - žene mi. Čekan da prođe na zemljišniku zahtjev, ali to je već plaćen porez, šest i po tisuća kuna, riješeno sve.
- E.
- E. Petak navečer, 23. veljače. Došli su kombi i auto splitskih tabli. U 18.31 sat. Izašli su momci s alaton, pikamerima, macama, krenili rušiti zid te kuće. Moje kuće. Ženine didovine. Ostavu i zid. Deset metara mi od vrata. Susid i ja spustili smo se dole, reka san: "Momak, oprosti, šta radiš?". Kaže: "Triban srušiti zid", a ja mu govorim: "Ne možeš, to je moje."
Reka je da ga je posla Igor Stanišić, a ja san reka da ću zvat policiju. Tako san napravio.
- Igor Stanišić? Poznato mi je. Onaj mali? Plavi?
- E, onaj. Vijećnik Grada Splita, iz Kerumova HGS-a.
- Što je on ono? Mislin da radi u Banovini.
- Je.
- Evo našla san, pišu da je od Saše Horvata - brata Kerumove žene Fani, pa njegove cure Đeni Vuković sin. A što je on tebi, zašto ruši zid?
- Od maćehe moje žene unuk. Krvno nije ništa. Nikakva prava tu ne polaže.
- Dobro. Što je bilo dalje, sa zidom?
- Ovako. Kad san zva policiju rekli su da ne ulazimo u konflikte. Ma, mislim, Bože sačuvaj, nisan ni pomišlja. Nisan u životu nikome zlo učinio. Povuka san se onda s prijateljima na rivu. Tu smo čekali policiju. Tada nitko ništa nije radio oko zida. Nas smo četvorica svjedoka. Policija je došla iz Makarske u 19.30 sati, tribalo in je uru vrimena, al' ništa ne zamjeran, bila in je smjena. Došli smo kraj kuće, prijatelj je bio sa mnom, druga dvojica susida stala su na vrh skala. Momak što je doša rušit, taj, glavni od petorice, povuka se u susjednu kuću, Igorovu. Mislin, nije on vlasnik čak ni te kuće na papiru...
- Pustite sad to.
- Dobro. Predstavio san se, policajac i policajka su bili, da san isprave. Pitali su da tko ode šta radi, a gospodin je rekao da ruši zid. Policajac ga je pitao tko je on, a on mu je rekao da je taj i taj. Pitali su ga zašto on to radi, a on je rekao po nalogu Igora Stanišića. Dotični gospodin izlazi iz kuće, kaže: "Ja sam dao nalog da se ruši taj zid." "Imate li vi kakve papire", pitali su. Kazao je da nema. Onda sam ja rekao: "To je moj zid". Ušli smo u kuću. Njoj san pokaza papire, presude. Oko 20.30 sati i policajac dolazi gore. Vrlo su korektni, pristojni. Tad se čuje buka pikamera i maca. Oni dole ruše moju ostavu. I moj zid.
- Dok su policajci bili s vama gore?
- Policajci su bili gore. Pitam ih: "Zašto oni ruše moj zid?" Odgovorili su: "Po zakonu - mi smo tu nemoćni."
- Što, dok ga ne sruše?
- Sidili smo tako, a oni su dolJe rušili. Završili su u ponoć i deset minuta. Policija je onda išla ća. Kažu da po zakonu tu ne smiju postupati.
- Ma, čekajte. Dok netko po noći izvodi radove, remeti javni red i mir, bez table izvođača, upada na privatni posjed, uništava tuđu imovinu – policija ne smije postupati?
- Takvi je zakon, kažu. Je li to tako, ne mogu znati. Ne znan zakone. Nisan u životu ima ni odvjetnika ni posla s policijom.
- Nisam baš sigurna da je to po pe-esu.
- Ha, ja ne znam, ponavljam, ne razumijem se u to. Napravljen je zapisnik, policajac je kasnije fotografirao srušeni zid. Govorim ti, sjedili smo skupa. Gledali kako oni ruše. Smiju se i viču. Zid, ostava, kompletno. Sve je ruševina. Izbacili su mi alat i sve iznutra. Mladom gospodinu Igoru sam rekao: "Pa zašto ne poštivaš bar mrtve?" "Ne poštivan, iman dva odvjetnika i šta mi moš."
- Kako objašnjavate ponašanje policije?
- Policija je bila korektna, oni su mene čuvali. Mogli su me i oni napast. Rekli su mi da je Igor prije nego sam ja zvao, on zvao da sam došao dolje i prijetio puškom, smrću. I tako dalje. Ja pušku imam, ona je u Splitu, zaključana u sefu, to je još od mog ćaće, lovac sam, imam dozvolu. A i nisam nešto dobar u tome. Više sam životinjama pomogao, nego... Odem u šumu pa radim hranilice. Kad su od mene uzimali iskaz, rekao sam im sve kako je bilo, šta sam pričao s ovim gospodinom mladim koji je došao rušiti, i rekao sam da je momak kulturan, pristojan... Nisu virovali. Rekli su mi da je on reka, da san ja i njemu prijetio smrću. Ej, ja!
- Jesu li se "rušači" predstavili da su iz neke tvrtke ili su to neki plaćenici, uličari, prijatelji mu?
- Meni se nitko nije predstavio. Policija ih je sve legitimirala, zapisala imena, ja ne znan ko su ni šta su, njih četiri, pet. Znan samo kad san doša u kafić na kavu, ono prije ribe, doša je momak tu iz mista i kaže "ja prolazim tu večer oko sedan sati, nešto san, ka, pogleda da vidin šta se događa", (to je misto od 150 metara, to priča u kafiću di je bilo deset ljudi) "i kaže on meni aj vozi, vozi, vozi, šta gledaš, aj", jedan od dotičnih. Govorim, "bolje da si iša ća, nisan ni ja tija svađat se". Šta ću, s kin u konflikte.
- Na temelju čega Stanišić misli da može rušit vaš zid?
- Slušaj, kad netko ima krila i nema morala prema mrtvima i živima, on može radit šta 'oće. Koliko vridi moj život? Ako moj život vridi da moja žena i dica imaju mir, ako san ga ponudio devedesete godine i sad mu ga nudim na poklon. Svoj život, evo, sad mu dajem. Iman malu unuku. Ona mi je sve. Oću je gledat kako raste, lovit joj ribu. Samo to. Da ovo šta mi je života ostalo... Da umren na miru, u Igranima. Ali, neka njih pusti na miru. Ništa nikad nisan tražio... Samo da mi njih ne dira. Jer, ako se ovako može srušiti uz prisustvo policije i sutra se na tin ruševinama peć odojak i slavit, mene to podsjeća na ono šta san vidija '93 godine.
- Pekli su...? Šta?!
- Pekli su odojka sutradan. Pili, slavili. "To, Igore, faco, možeš šta god oćeš!" Na mom srušenom zidu, šupi. A ja nisan izlazio iz kuće koja mi je ženina didovina. Ona je otišla u Split. Inače živi u Igranama, od tad nije bila u kući. Jer se boji. Osjećan se šugavo, bijedno. Ništa nikome ne osporavan, samo pogledaj ovo. I sutra da mene zgazi auto...
Stanišić: Nije moje, ali nije ni njegovo
Igor Stanišić tvrdi da je Jurko bespravno napravio zid.
- Pravno se borim, platio sam kompletnu legalizaciju, predao zahtjev za moju građevinsku parcelu. Čekam zadnji korak da prođe sve u katastru. U istoj smo fazi on i ja. Oboje smo izvanknjižni vlasnici. Imam zakonski rok od 30 dana za samopomoć, tako se nekako zove, i gospodinu sam poslao poruku da sam ukloni zid koji je nelegalno napravio. On je odbio, rekao sam da ću ja ukloniti. U prisutnosti policije sam to obavio, a njih sam ja prvi zvao, imaju to u evidenciji - govori nam Stanišić.
Na pitanje čija je parcela, odgovora "nije moja, ali nije ni njegova", a zašto se sa susjednom nije dogovorio mirnim putem?
- Kad pogledate u katastar nijedna kuća nije ucrtana. Zatvorio mi je prozor pa nisam mogao vidjeti kroz njega. Obavijestio sam ga, poslao sam poruku - argumentira vijećnik, kaže da su on i radnici došli u 18.30, a policija je stigla oko 19 sati.
- Radovi su bili gotovi do 22 sata. On je prijetio mom radniku da će ga skinuti iz puške s balkona, on je lovac - tvrdi Stanišić.
Iz policije doznajemo sljedeće:
- U odnosu na zaprimljenu dojavu o prijetnji, stranka je upoznata s mogućnosti i načinom podnošenja kaznene prijave za kazneno djelo prijetnje, na što je isti potpisao izjavu da ne želi podnijeti prijedlog za kazneni progon - kažu iz MUP-a.
Pitamo Stanišića, je li stvarno sutra dan feštao na tom srušenom zidu?
- Vi ste dobro upućeni. Mom radniku je bio rođendan da je počastio na roštilju.
Ali vi nemate papire?
- Nema ni on.
Policija: Nije ništa
Odgovor policije demantira Stanišićevu izjavu da ih je on prvi zvao:
- Policijska postaja Makarska dana 23. veljače u 18:45 sati zaprimila je dojavu građanina, koji je prijavio rušenje zida od strane susjeda, un mjestu Igrane. Na mjesto događaja upućena je prva slobodna patrola, oko 19:00 sati. Nakon toga, u 19:10 sati zaprimljena je dojava drugog građanina, koji je prijavio kako je osoba koja nam je prijavila rušenje zida, prijetila njegovom radniku. Po dolasku na navedenu lokaciju, policijski službenici su utvrdili da je spomenuti zid predmet imovinskopravnog spora - odgovaraju iz policije.
U prijevodu, to znači da nijedan nije priložio vlasnički list, a kako ni oni sami, ali ni nitko od drugih mještana nisu prijavili remećenje javnog reda i mira...
- U konkretnom slučaju nisu utvrđeni elementi kaznenog djela po službenoj dužnosti niti prekršaja, te nema osnove za daljnje postupanje policije. Mjesto događaja je fotografirano i sačinjena su sva potrebna pismena, za slučaj eventualnog daljnjeg postupka pred nadležnim institucijama - poručuju iz MUP-a.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....