StoryEditor
ObalaFIRMA ŠPENTO

Vicko Jović posljednji je kovač na Makarskoj rivijeri: Ja i moji preci kujemo 214 godina, klijenti su nam bili od Napoleona pa do vlasnika konoba

13. studenog 2020. - 23:11
Vicko Jović na svome radnom mjestuMatko Begović/Makarska kronika

Zvuk udaraca s nakovnja, na kojem su se još 1806. godine kovali dijelovi oružja popravljani za potrebe Napoleonove vojske, kada je gospodarila našim prostorima, ali i alati za potrebe izgradnje Napoleonove ceste, označio je radno jutro 71-godišnjeg Vicka Jovića iz Makarske, a čiju smo kovačnicu obišli u rodnim mu Dugim Njivama.

Jović je inače, uz vrgoračkog kovača Marevića, jedini kovač na cijelom području Zabiokovlja i Makarske rivijere i tim se zanatom bavi 30 godina, otkad je iz bivše makarske "Metalplastike" otišao u mirovinu.

U Jovićevoj kući dimna mu kužina služi kao kovačnica, a druga prostorija za izradu i obradu brava. Ali, ne izrađuje Jović samo kovane brave i ključeve, nego i krakune, vanjske i unutarnje, dok špice, kosiriće, motike, maškline, sjekire i dikele radi od grabova drva.

Kako nam govori ovaj vitalni 71-godišnjak, koji u Makarskoj igra i balote u balotaškoj ligi, kovački zanat u njegovoj obitelji njeguje se 214 godina, a njegovi preci u obitelji nadimka Špento bili su i oružari i potkivači.

Kovanjem se bavio njegov otac Mirko, pa djed, pradjed i šukundjed.

Pomagao ocu

– Sve je na bravi, od federa do zaglavaka i ključa, potkovano udarcem čekića o nakovanj i jarenje vatre uz pomoć mijeha starog više od 100 godina, a koji je moj otac Mirko kupio kod kovača u Brelima. Kraj kuće je nekoć bila kovačnica koja je zapaljena u Drugom svjetskom ratu, a da sam mlađi, na njezinim temeljima bih ponovno napravio novu, ali eto – govori nam Jović pokazujući nam punu kutiju novih ključeva za nove brave koje je ručno izradio.

image
Kalup za izradu ključeva
Matko Begović/Makarska kronika

– Kada sam bio mlad, malo sam s ocem radio u kovačnici, ali mene to nikada nije vuklo. Nekada bih mu pomogao vikendom, i uvijek je govorio ''Aj da ti pokažem kako se kuje'' i ''Nikada od tebe kovača'', a ja sam odgovarao: ''Što ćeš ti meni pokazivati kad sam sto puta bolji od tebe.''

I tako, kada sam otišao u mirovinu, svaki dan sam iz Makarske dolazio u Duge Njive i jednostavno se uhvatio kovanja, bez kojeg sada ne mogu živjeti – kazuje nam Jović, koji je dosad napravio više od 200 brava i ključeva za konobe, a jedna brava s ključem čak je otišla i za Nigeriju. Naime, gost iz Nigerije, koji je došao kod jednog Jovićeva kupca iz Makarske, kazao je kako je obišao gotovo pola svijeta i nigdje nije vidio takve brave i ključeve, pa je kupio jednu, s time da je zahtijevao da mu Jović na njoj ureže svoje ime i prezime.

Popust za težake

– Brave i ključeve našim ljudima ne naplaćujem puno jer nemaju, a cijenim ih kao radnike, a posebno kada mi donesu motike da ih poklepam ili prikalim, dok onima s mora naplatim jer svi imaju novca od bavljenja turizmom – govori Jović, pokazujući nam lijevu i desnu bravu i onu koja se ključa i izvana i iznutra, kao i one koje se ključaju samo izvana.

image
Matko Begović/Makarska kronika

Sada Jović izrađuje četiri brave s krakunima za jednog Makaranina i Baškovođanina, a inače su mu kupci s cijele Rivijere i, naravno, vrgoračkog kraja, a posebno oni koji se bave seoskim turizmom i kojima su vrata konoba izrađena od drva.

Kako nam kazuje, za izradu brave i ključa treba mu punih pet dana, i to od jutra do mraka.

– Žao mi je što moj otac nikada nije vidio moje brave i ključeve jer je preminuo prije negoli sam se ja intenzivno počeo baviti kovanjem. Ali, moram priznati da sam ga nadmašio – govori Jović, dodavši da ni drugi kovači ne znaju kako on mota feder i radi.

Potom nas je Jović odveo do dimne kužine, zapalio vatru i pokazao kako izrađuje ključeve koje, nakon taljenja uz pomoć mijeha sa šest lopara, savija na nakovnju i tuče čekićem.

Od krumpira do tuka


Naš vrijedni kovač Vicko Jović bavi se i poljoprivredom, pa u Dugim Njivama, u koje dolazi svakog dana iz Makarske, sadi krumpire i luk te uzgaja i tuke, kojih ima 34, a koje prodaje za božićne blagdane.

– Ma meni je na selu spas, ovdje se na miru bavim kovanjem, uzgojem tuka i poljoprivredom, ali neće na moju zemlju traktor, već se sve kopa motikom. S ekipom iz sela se družim navečer – kazuje nam Jović.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

13. studeni 2020 23:12