- Dijelim prema potrebama.
- Općina je u deset godina potrošila 160 milijuna kuna!
- Ma ‘ko će nam dat toliko novca?
- Općina je od države godišnje dobivala i po devet milijuna kuna.
- Jesmo, moram se pohvalit. I otišlo je strogo namjenski na komunalnu infrastrukturu radnih zona!
- Općina je dužna šest milijuna kuna!
- I država je 200 milijardi u dugu, pa šta ćemo sad? Oćemo rasformirat državu? Stvar je da napravimo sanacijski plan.
‘Arče, a novca nema...’
U ovoj epizodi ljetnih malomišćanskih političkih konflikata vodimo vas u Općinu Muć. U uvodu smo objavili neznatan dio prigovora tamošnje oporbe i odgovora vlasti utjelovljene u Filipu Stupalu, načelniku, evo već u četvrtom mandatu. Uoči prošlih lokalnih izbora, napustio je Hrvatsku seljačku stranku, formirao neovisnu listu i glasovima mještana dobio šest od 13 vijećnika.Potom mu je pristupio i neovisni Ante Jeličić, koji je postao predsjednik Općinskog vijeća, pa je Stupalo došao do natpolovične većine. A na izborima za načelnika osvojio je skoro 51 posto glasova. Drugi je bio koalicijski kandidat HDZ-a, HČSP-a i HSP-a Jure Vasilj s 23 posto, treći je Filipov prezimenjak neovisni Marko s 18 posto, a četvrti Ivica Šunjić, također neovisni. Dobio je 5,21 posto.
S konstituiranjem vlasti, stvorene su i dvije mućke stvarnosti: oporbena, u kojoj općinska vlast arči novac bez mjere i reda; vladajuća, gdje novca nema jer je kriza, a ono malo što kapne, ide na pomoć potrebitima i na ono u što se kunu valjda sve hrvatske vlasti i oporbe – infrastrukturu koja će jednog dana, samo što nije došao, snagom najjačeg magneta privući bjelosvjetske ulagače, pa će opčarani ljepotom hrvatske komunalne ponude, od dalmatinskih, ličkih i slavonskih krševa i polja stvoriti prosperitetne i ekološke tvornice novca u kojima će se raditi prema mogućnostima, a zarađivati preko mjere.
Od komuno-kapitalističke utopije u Muću danas nema ni k. Ili ima samo k, ovisi kako gledate. Sjedimo s već spomenutim Markom Stupalom, HSS-ovcem Željkom Vrdoljakom i HDZ-ovcem Juricom Jurićem u kafiću “Ontario”, te slušamo kako su nekad samo iz Neorića i Sutine – Muć ima 17 naselja - svakog jutra za Split išla četiri autobusa škverskih radnika, a u mjesnom pogonu ‘Jugoplastike’ radilo je 180 ljudi.
Poslije ih se dosta zaposlilo i u ‘Bitumini’, no otkako je i ta tvrtka posustala, posla u Muću nema. Točnije, nema radnih mjesta, posla u poljima ne manjka.
Počinje Vrdoljak. Zamjera načelniku što je HSS napustio nekoliko dana pred predaju lista. To ga je, prema Vrdoljaku, automatski izbrisalo iz HSS-a, no slaba vajda „seljacima“ od toga kad je njihov bivši član dobio izbore.
Jurić nastavlja da su svojedobno USKOK-u slali prijave protiv načelnika, „ali su odbijene“. Kaže i da Općina godinama nije platila HDZ-u novac za politički rad.
- Zašto ne tužite Općinu?
- To treba pitat Antu Sanadera.
‘Šef vijeća bez škole’
 |
| Nedovršeni vodovod u poslovnoj zoni zarastao je u korov |
Otpijemo gutljaj soka, pa nastavljamo pisati: načelnik uzima općinsku gotovinu i isplaćuje je socijalno ugroženima bez znanja socijalnih službi na ruke, a ne na račun, za intelektualne je usluge Općina Muć 2008. godine platila dva milijuna i 114 tisuća kuna, a 2010. nešto manje - milijun i 600 tisuća kuna, što je, primjećujemo, iznos za koji je moguće unajmiti barem dva razreda akademika da vam dnevno predlažu gdje razmjestiti kontejnere i kako oslikati općinsku zgradu.
Ima još primjedbi: radne zone su zapuštene, u njima ništa ne radi, načelnik je probijao putove za vjetroelektrane, a općina nema čestitog vrtića, dvaput je kupio cijevi za općinski vodovod, pa one prve još leže u radnoj zoni, donačelnici, akademskoj slikarici dao je općinski prostor. Daju nam i nalaz Državne revizije iz 2010. godine na čije bismo primjedbe potrošili i dvaput veći novinski prostor...
U Općini druga priča. Primili nas načelnik Filip i Ana-Marija Jukić, donačelnica, koja odmah demantira da je dobila općinski prostor. Načelnik pojašnjava, jednom je bio natječaj na koji se javila i pobijedila, ali to nikad nije konzumirala.
Dijelite li novac ljudima?
- Ok, ja moram se ponašat u skladu sa zakonom i fiskalnom odgovornosti, al’ dok god bude teka posljednji novac ovom općinom, ja ću ga dijelit i pomagat. Sukladno Pravilniku, a to što je on zastario i sad ćemo radit izmjenu je drugo. Ja moram radit prema Pravilniku koji je sada nažalost na snazi.
Dijelite li gotovinu?
- Dijelim svakome, sukladno potrebama. Vi imate zahtjeva gdje vas mole dajte nam, u blokadi smo. Šta da učinite, šta da učinite? Ma nema veze, mislim, sve te njihove objede idu u istom pravcu – kaže načelnik, pa korijene oporbenih primjedbi nalazi u frustraciji izbornim rezultatima.
- Oni se ne mogu pomirit da ih je pobijedila nezavisna lista koja je u kampanji potrošila tri tisuće kuna. A prijatelji su imali tisuće kuna, pokretne muzike, privatne novine, plakata tisuće, džambo plakata, po nekim informacijama s terena čak im je Ceca tribala pivat na predizbornim skupovima. Situacija nije bajna da se neko mora tuć za ovu poziciju, ali ne znam... Ne mogu shvatit da su izgubili izbore, a toliko su uložili i sad im je kriv narod, priroda, Crkva, načelnik, svak je kriv osim njih...
- Dobro, ali dužni ste šest milijuna kuna i zapošljavate 11 ljudi u Općini s manje od četiri tisuće ljudi?
- Imamo deset zaposlenih, imamo vlastiti komunalni pogon, četiri zaposlena su u to uključena – komunalni redar i trojica koji su na kamionima.
Za sve su krivi autobusi
 |
| Cijevi za vodovod stoje neiskorištene, načelnik kaže da ih se dobilo za kompenzaciju |
Dug je, pak, nastao 2008. godine kada je Muć kupio tri autobusa za splitski “Promet”, „a mi smo suvlasnici ‘Prometa’, dakle postoji mogućnost smanjivanja duga preko naših udjela“.
Skoro sve revizijske primjedbe su otklonili, putove po planinama su probijali zbog mještana i njihovih starih kuća, ljude je baš to oduševilo, sav novac koji je stizao od države išao je na komunalno opremanje dviju radnih zona, koje su proizvodno-prerađivačke, a ne kao ona u Dugopolju, „uz dužno poštovanje“...
E da, intelektualne usluge: „Tako vodimo stavke za izradu planske dokumentacije, projektne dokumentacije, vještačenja, DPU.“ I stipendije će biti plaćene i dugovi bivšim vijećnicima – „samo četvorica agresivno traže“ – čim bude novca.
Inače, ako vas zanima, načelnik prima 10 tisuća kuna mjesečno. I nije kupio načelnika Općinskog vijeća koji ipak ima osnovnu školu, po struci je vozač. Načelnik zapaža: „Znam stotine fakultativno obrazovanih ljudi, a da pojma nemaju i znam stotine koji nemaju školu al su fantastični znalci.“
Na odlasku posjećujemo dvije radne zone. Vodi nas mještanin koji ne želi vidjeti svoje ime u novinama.
U prvoj, „sedamdeset posto uređenoj“ iz asfalta raste korov, u jednom pogonu brunda nekakva mehanizacija. Sve ostalo je šikara, kamen, zahrđali strojevi i prazne hale. Tu su i famozne vodovodne cijevi za koje nam je načelnik rekao da su „višak“ i da su poslužile kao „kompenzacija izvođaču radova na vodovodu“.
Drača, nigdi poskoka
U drugoj ni to. Ni asfalta. Nekoliko pogona zaustavljenih u ranoj fazi razvoja, prazna trafostanica... Između njih kamen i drača, naravno. Vodič nam pokazuje različita obličja propasti koncepta radne zone u Muću, a mi kaskamo kroz nisko raslinje pa ga konačno pitamo jedino što nas u tom času i na tom mjestu, u ljetno podne, istinski zanima.- Ima li poskoka?
- Ma neće, ne boj se.
