Nakon što je dr. Lada Lozančić, tajnica Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu Hrvatskog sabora, doktorirala na temi "Stanovništvo Bogomolja na otoku Hvaru od 1673. do 1918.", sada je i njezina sestra Sanja Lozančić obranila doktorsku disertaciju na temu "Grad Hvar u 19. stoljeću prema katastru Franje I.".
Iako su obje rođene u Splitu, dio svoga djetinjstva provele su kod njihovih baka Tonke i Ljubce te djeda Miroslava Rudana u Bogomolju, što je naravno ostavilo neizbrisiv trag u njihovim životima, pa su svoje doktorate na neki način odradile njima u spomen.
Njihova majka Katija je bila učiteljica, koja je jedno vrijeme radila u Gdinju, i prenijela im ljubav prema knjizi i učenju, a otac Ivica prema povijesti. Sanja je prethodno diplomirala na Pravnom fakultetu u Splitu, položila državni stručni i pravosudni ispit te završila poslijediplomski specijalistički studij "Upravljanje gradom" na Sveučilištu u Zagrebu s temom "Upravljanje poslovnim prostorima Grada Zagreba - preporuke za efikasnije upravljanje".
Već duži niz godina radi u gradskoj upravi u Zagrebu, a doktorski rad je napisala pod vodstvom prof. dr. Irene Benyovsky Latin i obranila ga u Zagrebu. Pitali smo je zašto je baš Upisnik čestica iz 1835. godine, odnosno iz doba austrijske uprave nad Dalmacijom, bio u njezinu fokusu.
- Riječ je o Upisniku koji ponajbolje zrcali sliku grada, stanovnika, njihovih nekretnina, susjedskih, obiteljskih i poslovnih odnosa u to doba. Moje istraživanju obuhvatilo je položaj nekretnina i popis njihovih vlasnika prema katastru, njihov razmještaj u dijelovima grada uz opsežnu analizu svih upisanih objekata na čestici i zanimanja vlasnika.
Dakle, prema katastarskim podacima utvrđeni su društveni slojevi građanstva i razmještaj njihovih nekretnina. Najviše imovine, odnosno čestica zgrada upisano je u posjedu fizičkih osoba, dok su Općina, država i Crkva vlasnici manjeg broja nekretnina u gradu – govori dr. Lozančić.
Graditeljstvo u 19. stoljeću nije ostavilo snažan utjecaj kao u prijašnjim stoljećima kad se Hvar oblikovao i stvorio izgled koji je zadržan do danas. Međutim, gradnja je tada, iako ne toliko poduzetna i intenzivna kao u 15. i 16. stoljeću, ipak utjecala na grad i donijela novi izgled.
Na mjestu prijašnjih srednjovjekovnih kuća grade se novi stambeni objekti, Pjaca dobiva nove zgrade koje Hvaru daju sliku bogatstva i umjetnosti. Kuće se grade i uz more, na obali Fabrici, u Burku koji po površini i konfiguraciji može podnijeti daljnju gradnju i oplemenjivanje životnog prostora.
Intervencije su vidljive i u pregradnjama kada su stanovnici od 1813. do 1900. dobili od općine 63 dozvole za dogradnju ili gradnju kuća.
- Prostorna raspodjela izgrađenih kuća pokazuje tendenciju približavanja stanovnika prema moru i obali, pri čemu se imovinska slika pojedinih obitelji odrazila na urbanizam grada podno Fortice.
Istraživanjem sam došla do niza korisnih, ali i zanimljivih podataka, primjerice austrijska vojska je u 19. stoljeću, smatrajući da je riječ o zgradi u vlasništvu države, tražila od Općine da se koristi svim prostorijama u Arsenalu, ali Općina je, uz sudjelovanje svjedoka, stanovnika Hvara, čija je uloga bila važna, izborila pobjedu nad austrijskim vlastima i Arsenal je ostao u njezinu vlasništvu – iznosi naša sugovornica.
Dr. Lozančić dodaje da je u ljeto 1856. godin, Općinsko vijeće u kojem su bili predsjednik Šimun Desecco te vijećnici Ivan Luka Machiedo, Grgur Schiattino, Špiro Tocilj i Ivan Machiedo dobilo ponudu od države da proda Arsenal.
Međutim, zahtjev za prodaju nije prihvaćen, ali je odlučeno da će se prostor iznajmiti vojsci koja je dužna obavljati popravke i održavati ga. Tako je Arsenal nastavio služiti za smještaj brodova i kao vojarna austrijske vojske.
Nakon što je ta vojska napustila zgradu Arsenala, Općinski ured je početkom 1869. smjestio vijećnicu na kat. Tako je nekadašnje sjedište vojne mornarice dobilo drugu ulogu, ali mi smo željeli čuti koji je smisao predmetnog doktorata, može li se njime pridonijeti boljem katastru i upravljanju prostorom u gradu Hvaru?
- Sada imamo dokaze da je Arsenal oduvijek bio i da je vlasništvo Grada Hvara, a u mojoj se disertaciji, na osnovi objavljenih i neobjavljenih izvora, korištenjem znanstvenih metoda, daje precizna urbanistička i vlasnička struktura grada u 19. stoljeću.
Rad analizira nekretnine, vlasnike i obitelji te odnos privatnoga, općinskoga, državnoga i crkvenog udjela u katastru. Istraživanje je doista vrijedan putokaz za daljnja istraživanja prostora u geografskom, povijesnom i antropološkom pristupu, a rezultati se itekako mogu usporedno primijeniti na istraživanja katastra ostalih dalmatinskih gradova – zaključuje dr. Sanja Lozančić.