Otvorili ste špinu, istuširali se, skuhali ručak, oprali robu... A znate li koliko ljude u Dalmaciji koštaju svi ti gušti?

O činjenici da drugi grad u državi nema filter za pročišćavanje vode, malo je tko vodio računa i, uopće, potezao to pitanje sve dok korisnici vodoopskrbnog sustava Split, Kaštela, Solin, Trogir nisu na tjedan dana ostali bez pitke vode zbog zamućenja.

U javnosti se, međutim, sada raspravlja i o tomu trebaju li Splićani i njihovi susjedi plaćati cijenu vode koja je približno jednaka onoj koju izdvajaju korisnici vodovodnih sustava s pročišćivačima.

Stav o tomu da je splitska voda neopravdano skupa, iznio je i prof. dr. sc. Mladen Smoljanović, profesor na Katedri za javno zdravstvo splitskoga Medicinskog fakulteta, budući da, prema njegovim riječima, ne postoji adekvatna higijenska obrada.

Jeftinije od Zagreba

Istražili smo stoga koliko točno izdvajaju građani u Splitu, ali i u drugim hrvatskim gradovima za vodoopskrbu i odvodnju. Kad je u pitanju cijena vode, dakle, bez odvodnje, Split i okolica su u samom vrhu, odnosno plaćaju 10,66 kuna po metru prostornom, dok, primjerice, jedna Rijeka koja ima filter za pročišćavanje vode plaća 10,37 kuna, a Zadar još i manje – 8,57 kuna.

U spomenutu cijenu vode uračunati su razni nameti, preciznije naknade, dok je osnovna cijena vodne usluge javne vodoopskrbe u Splitu 4,50 kuna po kubiku. Primjera radi, u jednom Šibeniku, koji također ima pročišćivač, ta je cijena niža i iznosi 3,98 kuna po kubiku.

Kad se cijeni vode pridruži i cijena odvodnje, i to s već spomenutim naknadama za uređenje, pa korištenje, a onda i zaštitu vode, te na kraju dođemo do krajnje cijene za korisnika, Split više nije na vrhu tablice.

Korisnici vodoopskrbnog sustava Split, Trogir, Kaštela, Solin plaćaju, naime, 11,60 kuna po kubiku potrošene vode, što je, primjera radi, znatno manje od Zagrepčana koji definitivno imaju najskuplju vodu (15,29 kuna po kubiku). S druge strane, Riječani izdvajaju samo kunu više po kubiku od Splićana, a oni imaju pročišćivač.

Što se same Dalmacije tiče, najskuplju cijenu vode trenutačno plaćaju Omišani – 14,71 kunu po kubiku, no i njima u špine stiže filtrirana voda, a samo osam lipa manje od njih izdvajaju Dubrovčani (14,63 kune) koji nemaju filter, ali im veću kvalitetu vode osigurava tzv. sistem taložnice.

Ima li mjesta za snižavanje cijene pojedinim stavkama računa za vodu, čime bi se smanjila i krajnja cijena korisnicima na području Splita i okolice, pitamo Antu Tičića, savjetnika za komunalne poslove splitskog Savjetovališta za zaštitu potrošača.

Vjerujte Zavodu

– Ne mogu pouzdano reći ima li prostora za snižavanje cijene vode s obzirom da ne znam koliko splitski “Vodovod i kanalizacija” uopće troši na održavanje sustava. Ono što sasvim sigurno znam jest da bi nam higijenska obrada vode dobro došla.

Naime, filter koji je čitatelj “Slobodne” ugradio u svom stanu i u njemu pronašao nečistoću, mulj i dlake dokaz je da možemo piti zdravstveno ispravnu vodu, budući da moramo vjerovati županijskom Zavodu za javno zdravstvo, no pitanje je koliko je ona čista. Kao što je naš sugrađanin ugradio filter na svojim vodovodnim instalacijama, tako bi i splitski “Vodovod i kanalizacija” morao imati pročišćivač na izvoru Jadra, a koliko je javnosti poznato, nema ga – kaže nam Ante Tičić.

Ako ne možemo ugraditi filter za pročišćavanje, zašto, pita on, u okviru splitskog vodoopskrbnog sustava ne bismo imali barem taložnicu, poput grada Dubrovnika, koja je, prema Tičićevim riječima, izvrsna za mehaničko čišćenje.

– Dakle, pijesak, mulj i ostale nečistoće talože se i otpuštaju s donje strane taložnice, te se na taj način dobije mehanički pročišćena voda. Ne znam kolika bi bila vrijednost te investicije, ali, ponavljam, potrošači žele, uz zdravstveno ispravnu, piti i čistu vodu – govori savjetnik za komunalna pitanja.