Podstanari u Dalmaciji postali ugrožena vrsta: nitko im više ne želi iznajmiti stanove, a oni rijetki plaćaju se i po 600 eura mjesečno; Iznajmljivači: Nismo mi socijalna služba

Podstanarima se, barem u Splitu i Dubrovniku, a sve više i u Zadru, ni ove jeseni dobro ne piše. Uzalud ovih dana pretražuju oglase, obilaze agencije za posredovanje u najmu stana na duži rok, raspituju se, stanova u koje bi se smjestili oni klasični podstanari jednostavno – nema.

Poneki oglas koji se pojavi za najam stana "plane" doslovno u nekoliko sati i to po nikad višim cijenama podstanarstva koje sežu čak i do tisuću eura mjesečno za veće stanove.

Oni dvosobni ili trosobni mogu se naći za 400 do 600 eura mjesečno, dok se oni od stotinjak "kvadrata", namješteni i na dobroj lokaciji iznajmljuju i za 1200 eura mjesečno, kažu u agencijama koje posreduju u traženju stanova za najam.

Tako visoke cijene odnose se na one rijetke stanove iz kojih u ljetnim mjesecima ne treba iseljavati kako bi njihovi vlasnici primali turiste. Zbog toga su u cijenu najma ukalkulirali sve "duševne boli" i "gubitke" koje imaju zato što u špici sezone ne primaju turiste. Pa tko voli, nek izvoli.

Dok je donedavno samo Split slovio kao grad iznimnog rasta broja stanova koji se ljeti pretvaraju u turističke apartmane, ista se slika događa već i u Zadru, Dubrovniku, Šibeniku...

Gradske jezgre svih naših povijesnih gradova postale su jedan veliki "zimmer frei" u kojemu ljeti nema mjesta za domicilno stanovništvo ili podstanare. A sve manje je interesa i za njihovo primanje tijekom zime jer se ljeti dovoljno zaradilo da zimi ne žele nikoga u stanu.

- Broj stanova za primanje podstanara koji se ne trebaju iseljavati ljeti u Splitu je drastično smanjen posljednje dvije godine. Studenti se još mogu snaći jer oni su u stanovima od listopada do lipnja, pa to većini vlasnika stanova odgovara jer onda slijedi turistička žetva od najmanje dva mjeseca.

Više studenata dijeli jedan stan, a plaćaju ga od 800 do tisuću kuna svaki, jer stanova u blizini studentskog kampusa ili tih dijelova grada nema ispod 400 eura mjesečno. I to na način da se krajem lipnja moraju iseliti. Potražnja za stanovima je ogromna, a ponuda slaba za obitelji koje se ne žele iseljavati ljeti i to je pravi problem – pojašnjavaju nam u nekoliko agencija za iznajmljivanje stanova.

'Nismo socijalna služba'

Upravo takva situacija koju je nametnula logika turističke rente od koje se puno više zaradi nego od klasičnih podstanara koji koriste stan cijelu godinu, dovela je tisuće obitelji bez stanova u Splitu i Dubrovniku u situaciju da su doslovno na ulici jer ih stanodavci ne žele zadržati tijekom ljeta. A oni se, pak, nemaju kuda iseliti.

Stanodavci s kojima smo razgovarali kažu, pak, kako oni nisu socijalne ustanove da bi se brinuli o ljudima koji nemaju stana.

- Ja sa svojim stanom mogu raditi što hoću. Nitko mi ne brani iznajmiti ga cijelu godinu podstanarima, ali onda ja određujem kolika je cijena takvog mira i neiseljavanja ljeti. Oni koji je ne mogu platiti tražit će nešto drugo.

Ja ljeti za svoj stan dnevno mogu dobiti sto eura i kada sve izračunam, ne želim ga iznajmiti podstanarima cijelu godinu za manje od 500 eura mjesečno plus režije. To je stvar mojeg izbora da se ne želim petljati s turistima, a podstanari su spremni platiti više to što se ne moraju iseljavati ljeti iz stana.

Tržište je to nametnulo, ne ja. Uostalom, oglašeni stan za dugoročni najam iznajmio sam doslovno sat vremena nakon objave oglasa, i to po cijeni koju sam tražio. Sve vam je to stvar ponude i potražnje - pojašnjava nam svoju ekonomiju "oderi me nježno" vlasnik stana u Splitu koji ima podstanare. Naravno, neprijavljene.

Otkaz u lipnju

Posebna je priča sramotna slika koju kao sveučilišni grad sa stotinama stranih studenata šaljemo u svijet. Naime, naivnim strancima koji dolaze ovdje jednu akademsku godinu studirati u međunarodnoj razmjeni i zbog toga iznajmljuju podstanarski stan, baš kao i naši studenti u inozemstvu, najčešće domaćini ne kažu da će se morati iseliti u lipnju, nego čekaju taj trenutak i onda ih iznenade otkazom stana.

Kako nemaju kuda usred ispitnog roka, najčešće se za pomoć obraćaju Sveučilištu i profesorima koji im onda pomažu naći smještaj...