Ni po čemu nije neobična ta zgrada u Nerežišćima. Građena u stilu moderne balkanske višekatnice, jednostavnih balkona, skučenih hodnika i uz ulazna vrata nalijepljenih plavih tabli s ucrtanim krevetom što označavaju da su unutra apartmani.
Zaista, ništa tu ne bi bilo čudno da objekt nije subvencioniran državnim novcem i da stanove nemaju načelnik općine, šogor ministra uprave i vidovita nekretninska tvrtka "Dalmatinske vile", od koje je država otkupila zemljište.
Malo koji medij nije pisao da Svemir Obilinović, načelnik iz ove priče, turistima iznajmljuje POS-ov stan smješten u prizemlju te skromne zgrade, ali on jednostavno ne vidi u čemu je problem ako on i supruga uredno plaćaju kredit.
Zašto mislite da ništa nije sporno što vi imate i iznajmljujete POS-ov stan?
– Ne da mislim, nego sam apsolutno uvjeren da tu nema ništa sporno.
Ali ti stanovi su, kako je uvaženi gospodin Kuščević svojedobno izjavio, rađeni za mlade, potrebite, obitelji, 11 komada ih je samo...
– Općina je 2007. godine pokrenula projekt, 29 ljudi je tad bilo zainteresirano, kad je trebalo dostaviti papirologiju, ostalo ih je 11, a kad je trebalo sklopiti ugovore, ostalo ih je pet-šest. Jedni su vidjeli da cijena nije toliko poticajna, drugi nisu bili kreditno sposobni. Govorimo o iznosu od 1017 eura po kvadratu. Cijena za stan na Kili je tad bila 1020 eura. To baš nije iznos za kojom bi se netko pomamio. Cijena kvadrata stana jednaka je, dakle, cijeni kvadrata u Splitu. Nije poticajna ni u kojem slučaju. Žena i ja otplaćujemo kredit, 73.000 eura je cijena stana, u konačnici ćemo ga platiti 118.000 eura. Na kraju će nas kvadrat koštati oko 1650 eura.
U redu. Po kojoj cijeni je stan u zgradi POS-a dobila privatna tvrtka "Dalmatinske vile"?
– Naravno da ne znam napamet, ali mora biti jednaka cijena kao i za sve druge.
Jesu li oni možda dobili stan? U nekakvoj kompenzaciji?
– Koliko se sjećam, dobili su stan u zamjenu za zemljište na kojem je izgrađena zgrada. Naravno da nisu dobili stan.
?
– Postoje valjani ugovori. Njima je priznata određena vrijednost zemljišta, u zamjenu je dogovoreno da će imati stan, ali su platili razliku, jednaku cijenu od tisuću i osamnaest eura. Procjenom vještaka utvrđena je vrijednost zemljišta – objasnio je Obilinović.
Ranije su mediji još svašta nešto od načelnika pokušavali doznati. Najprije ih je zanimalo je li mu u kupnji POS-ova stana pogodovao Kuščević. On je bio u Obilinovićevoj fotelji kad su se natječaji za zakup stanova raspisivali.
Sadašnji načelnik to odlučno negira tvrdeći da Lovro s tim nema ništa. Da. Dobro. Vjerojatno Kuščević onda nema ništa ni s činjenicom da je jedan od tih 11 stanova kupio i njegov šogor, dakle ženin brat, Ivica Žuvić.
Njegovo smo prezime našli na poštanskom sandučiću.
Štapom je uklanjao lastavičje gnijezdo s kuta balkona kad smo dolazili.
– Neću ja ništa govoriti – odmah je ovaj mladić poručio sve što je imao.
Zato je u njegovo ime govorila susjeda, žustro braneći Lovru Kuščevića i vidno iznervirana našim dolaskom, sugerirajući Žuviću: "Kaži da ti Kuščević otplaćuje kredit, ajde, kaži!"
Žuvić se samo smješkao. Da je htio govoriti, mi bismo ga štošta pitali. Recimo, otkud njemu i POS-ov stan i zemlja u prekrasnoj uvali Grška gdje je izgrađena predivna vila kojom se baš ministar voli pohvaliti na Facebooku kao da je njegova, kao da je on gradio, ulagao, njegovao, ograđivao da ljudska noga ne može proći do mora kao da nije pomorsko dobro? Ali dobro, nema veze.
Pričljivijih smo Nerežišćana pronašli u susjedstvu. Ne žele se predstaviti. Očekivali smo to čuti. Boje se. Iz nekog razloga, najviše ministra Kuščevića. Ipak, govore:
– Žuvić ima imovine na sve strane. I u Dračevici i tu vilu u uvali Grška. A mali od Obilinovića živi u zgradi isto, on tu dođe s curom. Liti iznajmljuju. Samo ta dva miseca se oni stisnu negdi – govori Nerežišćanka, stanarka također te zgrade građane prije deset godina, čije su balkonske ograde mjestimično ruzinave, a zidovi prokišnjavaju.
To smo također očekivali čuti, uvijek su negdje problemi s POS-ovim stanovima, govorimo našoj sugovornici.
– Je, ali mi jedini nemamo telefon. Kuščević se posvadio s Hrvatskim Telekomom pa nam nikad nisu doveli kabele do ode – usput će ona.
I to smo pitali Obilinovića – ima li telefonske linije u objektu. Kaže da ne zna.
– Moram priznati da ne znam. Ljudi su to pojedinačno rješavali. Fiksnu telefonsku liniju mislim da nitko nije postavljao. Ne znam, zaista – iskreno nam je odgovorio iskusni iznajmljivač.
Recenzije na njegov apartman "Ferdo" su pozitivne. Jednu mu je ostavio i susjed Žuvić, toliko mu se smještaj svidio da je čitavih pet zvjezdica dao. Na popularnom Booking.comu piše da se apartman oglašava od 19. svibnja 2016. godine, da ima dvije spavaće sobe, dnevni boravak, u potpunosti opremljenu kuhinju i kupaonicu. Računajmo da je, poput većine na otoku, popunio srce sezone po cijeni od 70 eura noć, koliko se navodi da noćenje kod Ferde košta.
Očito to nije jedini prihod načelnika. Piše u imovinskoj kartici da na štednoj knjižici ima 450.000 kuna. Navodi se da je to od "prodaje zemljišta". I dionica. Puno dionica. Hrvatskog Telekoma, istog onog s kojim se po narodnom vjerovanju Kuščević posvadio, i Atlantic grupe. A čovjek načelnik Nerežišća s plaćom od 10 tisuća kuna kad se odbiju davanja.
Tako je i Kuščević počeo, pa vidi ga danas.
A hoće li se ove mutne radnje odraziti na mišljenje birača i prepoznaju li građani uopće težinu opisane situacije, najbolje govori ulomak iz radijske emisije što smo je čuli vozeći se na trajekt od Nerežišća prema Supetru.
– Evo, čitam sad u novinama da se neki čovjek na Braču zove Svemir. Zato pozivam vas, dragi slušatelji, da nam javite koja su najbizarnija imena za koja ste vi čuli – pozvao je voditelj.
Javila se uskoro neka žena SMS-om. Rekla da se njen stric zove Pile. Voditelj je rekao da se to može čitati i na engleski, kao pile, hrpa. Poput hrpe para, kaže. Vidite, cijela Hrvatska je zabrinuta.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....