Pravo je vrijeme da se prisjetite priče o Čudotvornoj Gospi Sinjskoj

U ponedjeljak slavimo dan Velike Gospe. Taj blagdan se već stoljećima slavi u Dalmaciji. Sinj je, dok čitate ovaj tekst, baš kao i svake godine, odredište desetaka tisuća hodočasnika. 

Stoga je pravo vrijeme da se podsjetimo priče o Gospi i kako je ona došla u Sinj. Sinjski Franjevci već desetljećima tu pričaju ovako: 

"U višestoljetnom kretanju iz Bosne prema moru franjevci su donosili sa sobom slike Bogorodice kao najdraže svetinje. Te "Gospe selice", kako ih znaju zvati, podsjećale su fratre i narod na stari kraj, stvarale atmosferu starine često potrebne za razvoj pobožnosti, tajanstvene jer se ne znaju slikari koji su ih ostavili potomstvu na štovanje.

Čudotvorna slika Majke Božje bila je nadragocjenije blago što su ga franjevci sa sobom ponijeli iz Rame. Ona im je bila utjeha i pomoć na putu od Rame do Sinja, potom preko Dugopolja i Klisa do Splita, gdje su se 9. siječnja 1688. privremeno uselili u staru benediktinsku opatiju na Sustipanu.

Kroz nekoliko godina, što su proživjeli u Splitu, redovnici su sliku Majke od milosti brižno čuvali i krili. Ipak se pročulo da bosanski fratri imaju čudotvornu sliku. Narod je tada tražio da se slika izloži javnom štovanju. 

Redovnici, bojeći se da im slika ne bi bila oduzeta, sakriju je u kuću nekog Jure Bubičića u Velom Varošu. Jure je spremio sliku u ormar u sobi gdje nitko nije spavao. Za sliku nitko nije znao nego on i dva fratra.

Dok je slika bila u Jurinoj kući uz nju je vezan jedan čudesan događaj. Domaćica i ostali ukućani, ne znajući ni za što, stavljali bi na ormar u kojem se nalazila slika, sad ovo sad ono. Ali što bi god na ormar stavili slijedećeg jutra našli bi na podu, pa i staklene predmete, kao da je sve netko posložio. Čeljad se čudila i o tome razgovarala. Kad je to čuo i vidio domaćin naredi da se na ormar ništa ne stavlja a da pred njim neprestano gori uljenica. 

Franjevci se nisu zadržali u Splitu. Srce ih je vuklo narodu s kojim su došli iz Bosne u Cetinsku krajinu.Prionili su poslu i sa sjeverne strane sinjske tvrđave sagradili mali samostan i crkvu.

"Čim je zgrada bila završena vratili su se u Sinj. Gospinu Sliku nisu odmah ponijeli, nego su je u Splitu ostavili o Anti Pletikosiću da je donese kada se redovnici smjeste u novom stanu."

U određeno vrijeme pobožni se rodovnik izuo bos, kradomice uzeo sliku pa noću pješice krenuo prema Sinju. U svanuće je stigao do Radošića. Odatle javi redovničkoj braći da je stigao. Fratri skupe obližnji puk te iziđu u procesiji pred sliku, pa je s velikim veseljem, pjevajući duhovne pjesme, dopratiše do crkvice sv. Franje. Stave je na oltar da je vjernici štuju i pred njom se mole.

Tako se slika Čudotvorne Gospe Sinjske godine 1691. nakon višegodišnjeg lutanja smjestila u Sinju iz kojeg više nije odlazila".