StoryEditorOCM
DalmacijaNAŠA GANGA, NAŠI SNOVI

Prije točno pola stoljeća Vinko Ćapin Korda ovako je zapjevao svojoj Ankici: Mala moja, tvoja majka preda kad nas dvoje zajedno ugleda!

27. veljače 2017. - 18:13
_DSC0306.JPG

Ovo iz naslova bili su, dakle, prvi stihovi sočne gange koju je prije ravno pedeset godina pjevao tada 22-godišnji naočiti momak Vinko Ćapin, zvani Korda, iz Podbablja Gornjeg kod Imotskog. Vinko je već tada bio nadaleko poznat kao vrsni pjevač gange, mladić kojemu nije bilo ravna u Podbablju. Znao je u punom galopu seoskih konja uzjahati najjačeg i stajati mu na leđima, pa prijeći njive i uske brdovite putove.

Da ne govorimo o njegovim drugim vještinama kojima se nisu mogli podičiti mnogi seoski momci. A i nadimak Korda nije tek tako došao – korda, iliti po narodnu fitilj kojim se pokrene detonacija dinamita. Brzo se upali i onda slijedi detonacija. Baš je takav bio Vinko. Plane kao fitilj, a za nekoliko trenutaka opet je miran. Pravi junačina.

U blizini Ćapina, u zaseoku Buljani, živjela je djevojka Ankica. I ona je bila naočita i još s 18 godina najbolje je pjevala gangu u cijelom Podbablju, ma i dalje. A kad bi bili seoski derneci, blagdani, vjenčanja, ondašnje narodne radosti, Korda bi obukao narodnu nošnju. Obukla bi je i Ankica. Ma tko im je tada ravan bio. Još kada bi svatko sa svojom grupom zapjevao gangu.... Stani, slušaj i gledaj. I kud će suza neg na oko. Zamjerio Korda Ankicu, ali njegovi se roditelji usprotivili.

- Ma di ćeš, Vinko, ona je mlada, curetak, nema ti tu velike sriće.

Ali Vinko, ko pravi junak, ispali: "Ili moja, ili ničija!" A bogme ni Ankica nije ostala hladna. Koja ne bi Kordu za momka i supruga? Ma da je bilo prevaliti tisuću kilometara, a ne tek dvije njive od Buljana do Ćapina. Ali, rekosmo, nije išlo glatko u njihovoj vezi. Roditelji se usprotivili, pa stoga i jest ona ganga iz našeg naslova, koju je pjevao Korda kada bi dolazio na sijelo Ankici i s kojom je počela ova priča.

A ni Ankica nije ostajala dužna svojoj budućoj svekrvi. Iz punoga grla često bi zapjevala s jedne njive kod svoga zaseoka, a ganga se čula u Ćapinu, kao da je pjeva s dva metra:

- Moj dragane, odnio te đava i onoga ko ti s ćaćom spava!

No, ljubav je pobijedila. Korda i Ankica vjenčali su se 1967. godine. Prije neki dan proslavili su zlatni pir. Tko bi i mogao odoljeti pozivu njihovih sumještana, posebno Mate Buljana Biloga, koji je zvao nebrojeno puta.

– Morate doći na Kordinu i Ankičinu svečanost. Zaslužili su to, jer da nije njih, naše Podbablje, a i Imotska krajina bili bi silno zakinuti što pjesmom, što ljudstvom – posložio je Mate neoborive argumente.

U zaseoku Ćapini pripremala se svečanost, no mi smo je izbjegli kako bismo nakratko porazgovarali sa slavljenicima. Jer, tko će od pustih gostiju doći na red. I Ankica i njezin Vinko u narodnim nošnjama, upravo onakvima u kakvima su se i vjenčali. Čuvaju to kao dragu uspomenu.

– Brzo proleti tih pedeset godina – veli Ankica i, kako to njoj priliči, nasmiješena se prisjeti davnih šezdesetih godina.

– Svaki trenutak s mojim Kordom bio je nešto što te ispunjava srićom. Govorili su mi svašta. Ja curetak od 18 godina, on već momak, cure ga gledale, junačina, lipo piva gangu, kršan, ma ko ga ne bi poželio. Reko ja sebi: Korda će biti moj! To što su se i njegovi protivili, ja bi gangom rješavala. Bilo je i svađa, ali tada bi on zapiva onu:

- Mala moja, ne imala zdravlja, zar se tako ljubav zaboravlja?

A ja opet sve svali na moju svekrvu, pa mu gangom odgovorim:

I opet ti kuća izgorila što mi sina nisi dozvolila!

– Tako je to bilo – veli nam Vinko.

- Jednom se zapalila moja kuća, sve izgorilo, a Ankica to iskoristila da i u gangi podsjeti da ne smijemo biti u zavadi. I nismo, evo punih pedeset godina.

– I da se opet rodim po stotinu puta, da živim sto života, sto puta bi izabrala svoga Kordu za muža. Dobar, plemenit, plane brzo i ugasi se još brže. Znamo mi, fala dragom Bogu, i kada smo u krevetu zapivati gangu, onako ispod glasa. A koliko je volimo, svjedoči i to da su naše unučice, posebno najmlađa Marinela,koja ima četiri godine, naučile pivati, i to da samo vidite – govori nam presretna baka Ankica.

Fotografirali smo još uvijek zaljubljene golupčiće u njihovim narodnim nošnjama i čestitali im pola stoljeća skladnog braka. A da ne bi i ovaj naš nedjeljni tekst o predivnoj raspjevanoj ljubavnoj priči završio a da se nešto ne zapjeva i slavljenicima, potrudili smo se sklepati prigodne stihove s nogu i na odlasku im dobaciti:

- Bit će gange i ljubavi, rode, dok je Ankice i našega Korde!

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
15. studeni 2024 04:54