Užario se asfalt, sunce peče najjače, cvrčci kao da izvode koncert, a apartmani već popunjeni.
Gosti traže hladovinu i osvježenje u moru koje je već dosegnulo temperaturu 24-25 stupnjeva. Iznajmljivači trljaju ruke, a kako i ne bi kad su im vremenske neprilike poremetile svibanjsku zaradu.
No, turističku idilu kvare dizalice, miješalice i pikameri koji tuku punom parom, kao da vam netko čekićem buši po mozgu. Lako je što domaćine boli glava od svih ovih silnih zvukova s obližnjih gradilišta, nego još moraju smirivati goste, moliti ih da ne pobjegnu, snižavati im cijene smještaja...
Nezadovoljstvo turista je potpuno opravdano, jer izabrali su upravo Dalmaciju radi mira i morskih radosti, a nerijetko taj svoj izbor plaćaju – po zlato. Kako bismo doznali pridržavaju li se građevinari odluka lokalnih vlasti o zabrani izvođenja radova tijekom sezone, napravili smo đir od Segeta, preko Trogira i Okruga Gornjeg na Čiovu, do Kaštela.
Zaključak je porazan: radi se "leva-leva", a najviše građevinara koji gostima "na uho" kopaju, štemaju, nasipaju zemlju i oblažu fasade, zatekli smo na području općine Okrug, gdje je također na snazi zabrana izvođenja radova, i to do 15. rujna.
S Jadranske magistrale spuštamo se do Segeta Donjeg, točno kraj zgrade u kojoj je sjedište tamošnje vlasti. U smjeru Trogira, nakon nepunih stotinjak metara, tik uz nekoliko apartmana užurbano se uređuje okoliš većeg stambenog objekta. Bager praši na veliko, radnici šljakaju na 37 stupnjeva, a privatna iznamljivačica na koju nailazimo kaže kako to nije ništa novo.
– Ma, ko ovde išta poštuje, ovo je ka divlji zapad. Ako si blizu oltara, moš radit šta oćeš. Možeš se žalit i inspekcijama i redarima i policiji. Niko ništa ne poduzima, a gostu ne možeš objasnit zašto na svom odmoru nema mira – jada se naša sugovornica i dodaje kako se u susjednoj Seget Vranjici gradi na sve strane, i to čak apartmanske zgrade i manji hoteli.
Pedesetak metara istočnije, u blizini trajektnog pristaništa na Solinama, nekolicina "bauštelaca" na četvrtom katu skele postavlja fasadu na većem objektu. Buše, dizalice škripe, mlate svuda okolo bacajući otpadni materijal na prostor oko objekta. Nitko im, po svemu sudeći neće ništa. Tko šljivi turiste koji u obližnjim kućama dan smještaja plaćaju i po 150 eura...
Bi li im oni nadležni ipak mogli ili trebali zabraniti izvođenje radova, nismo uspjeli doznati, jer, po starom dobrom običaju u Općini Seget, od podne pa sve do 15 sati, nitko ne diže slušalicu, a na službenim internetskim stranicama lokalne vlasti teško se može naći podatak i informacija je li na Vijeću uopće usvojena odluka o zabrani izvođenja radova tijekom ljeta.
Put nas dalje vodi do Trogira. Ni za lijek nema dizalica i skela, a kamoli građevinara. Očito su u Radovanovu gradu ozbiljno shvatili zabranu radova koja traje do 15. rujna i odnosi se na cijelo administrativno područje grada, osim naselja Plano.
– Od početka zabrane radova imali smo samo jednu prijavu i nakon što su redari izišli na teren, izvođač je stao. Ima li još ljudi koji se ne pridržavaju propisa, ne možemo kazati, ali komunalni redari pomno prate i kontroliraju stanje – kažu iz gradske uprave.
Za razliku od UNESCO-ova grada, samo dva kilometra dalje, na području općine Okrug gradilišta niču poput gljiva poslije kiše.
Diže se skupocjeni kamen za uređenje okućnica, grdosija od bagera samo što se nije rashladila u moru. Odmara se tik uz more, pokraj nalivenih temelja za kuću.
Oko pola kilometra dalje, na popularnoj Copacabani totalni kaos. Gradi se na sve strane, pa čak i na samoj plaži, s koje su početkom godine uklonjeni svi ugostiteljski objekti, i to radi preizgrađenosti.
Uz kupalište se obavljaju fasaderski radovi na ogromnom objektu, gradi se i novi dječji vrtić, a u uvali Mavaštica dugogodišnjim iznajmljivačima zbog susjedove buke i "bauštele" – gosti bježe kućama. Ne žele buku nad glavom, već pravi odmor.
– Kako im objasniti da "čekićanje" samo što nije završilo iako je prema općinskoj odluci zabranjeno još prije dvadesetak dana. Ljudi se bune, žele mir i odmor, a doživljavaju nesnošljivu buku. Zvali smo građevinsku inspekciju koja nas je uputila na komunalne redare, a kad smo prijavili redaru on nam je kazao kako se trebamo malo strpiti, jer će "susjed raditi još koji dan". Pa tko je tu lud, a tko normalan. Gosti nam odlaze, pita li netko tko će nam nadoknaditi štetu – užasnuti su iznajmljivači iz ulice Pod luku, koji se desetljećima bave turističkim biznisom.
Općinska donačelnica Bruna Dadić tvrdi kako i kod njih zabrana radova traje do 15. rujna.
– Moramo uzeti u obzir da su ljudi koji rade u građevinarstvu imali katastrofalno vrijeme tijekom svibnja, te da nisu mogli završiti započete radove. Ima ljudi koji nam se obraćaju i traže da im dopustimo da radove privedu kraju, a vjerojatno i onih koji grade te smetaju našim gostima.
Na ovako velikom općinskom području imamo samo jednog redara koji je stalno na terenu. Zabrana radova se ponajprije odnosi na buku, dakle na zemljane radove i korištenje pikamera. I sama Općina gradi vrtić, ali to nastojimo raditi u vrijeme kada su ljudi na plaži. Iznajmljivači žive od turista, a građevinari od rada, pa je teško tu podvući liniju – kaže donačelnica i apelira prema građevinarima da (g)rade u zatvorenim prostorima i ne stvaraju buku koja smeta i gostima i domaćima.
Na potezu od Kaštel Štafilića do Gomilice zatekli smo tek jedno aktivno gradilište, gdje se na području Mlikotinih bori, u prvom redu do mora u Kambelovcu, uz vilu za odmor, privode kraju radovi na uređenju okućnice, još jedne u nizu urbanih vila na tom dijelu grada. Nadležna gradska pročelnica Marija Pelivan kaže kako je zadovoljna disciplinom građevinara, koji se u većinom pridržavaju zabrane izvođenja radova.
– Radi se o djelomičnoj zabrani, jer radovi se smiju izvoditi na objektima koji su više od 100 metara udaljeni od smještajnog ili ugostiteljskog objekta. Takav propis je na snazi do 15. srpnja, a tada će svi morati ugasiti strojeve. Od 16. kolovoza do 15. rujna na snazi će biti opet djelomična zabrana – tvrdi naša sugovornica.