Prva žena 'Pokreta otoka' ekskluzivno za Slobodnu: Nećemo biti ničiji sluge na svojem škoju, evo kako ćemo zaštititi plaže i luke koje je politika dala u ruke moćnicima

Nakon što su diljem otoka i obale održani prosvjedi u organizaciji "Pokreta otoka" vezano uz donošenje Zakona o koncesijama, branitelji otoka, obale i svega vezanog uz more uspjeli su da u Saboru ne dođe do izglasavanja Konačnog prijedloga spomenutog zakona. Voditeljica "Pokreta otoka" Šoltanka Maja Jurišić te njezina sve brojnija ekipa srčano su branili svoje stavove.

– Zadovoljni smo da se glas otočana čuo diljem otoka i obale. Ova je akcija pokazala da zaista postoji kritična masa ljudi koji žele sudjelovati u donošenju zakona i odluka koji utječu na njihov život i budućnost na otoku, ali i šire. Najvećim uspjehom smatramo suradnju i solidarnost ljudi koja se ostvarila kroz cijeli proces organizacije proteklih događanja, a iznimno je važna upravo onima koji se tek žele uključiti u naše daljnje aktivnosti. Sve je moguće kad imamo zajednički cilj i snažnu emociju prema onome što radimo.



Samo skidanje spomenutog zakona s dnevnog reda saborske sjednice smatramo tek malim znakom da je Vlada RH odlučila još jednom pregledati naše zahtjeve i amandmane. Ipak, očekujemo kao što je i najavljeno – ponovno vraćanje ovog zakona na dnevni red. Jesu li sabornici shvatili poentu naših nastojanja, znat ćemo kad vidimo kako će se ova situacija dalje razvijati. Vjerujemo da će još njih preispitati svoje stavove jer radi se o javnom dobru koje se tiče svih nas.

Svi oni koji ne podržavaju naše namjere zapravo ne poštuju glas naroda i nisu shvatili svoju ulogu u sabornici, a to je ono što me dodatno brine. Kako nas neki uporno žele prikazati kao pripadnike neke od političkih struja, želim naglasiti da je nama u ovom slučaju nebitno stranačko opredjeljenje, nego nam je važno isključivo konkretno razumijevanje problematike i konstruktivno djelovanje s ciljem općeg dobra, pa tako među nama ima lijevih, desnih, vladajućih i oporbe.

Koji su vaši sljedeći koraci? Na čemu ćete i dalje inzistirati?

– Mi svakako ne namjeravamo odustati od naših zahtjeva jer postoji niz argumenata da je ovaj zakon i način njegova donošenja štetan za sve nas. Osobito se to odnosi na ljude koji žive u područjima mogućih davanja koncesija, bilo da govorimo o pomorskom dobru, lukama, vodama, željeznicama... I dalje inzistiramo na tome da se Zakon o koncesijama vrati na javnu raspravu i treće čitanje. I dalje ćemo educirati i informirati ljude o ovoj i drugim temama važnima za razvoj otoka te pozivati na djelovanje.

Važno je da šira javnost shvati da se ovaj zakon ne dotiče samo pomorskog dobra, nego niza drugih područja javnog dobra s kojim se lako može identificirati svaki pojedini stanovnik naše zemlje. Što se tiče dijela o pomorskom dobru, želimo konstruktivno surađivati sa svim zainteresiranim i uključenim stranama jer otočani najbolje poznaju probleme na terenu te imaju i rješenja za njih.

Kakav model upravljanja obalom nama treba, a da bude u interesu i lokalne zajednice i države?

– Interes lokalne zajednice uvijek je i interes države, tj. u praksi bi to moralo biti tako, ali zasad, nažalost, nije. Krenuvši od samog procesa koncesioniranja, kroz naše smo aktivnosti inzistirali na uključivanju lokalne zajednice u cijeli proces – od definiranja uvjeta, raspisivanja natječaja, ocjenjivanja ponuditelja i dodjeljivanja koncesija. Mislim tu i na lokalne samouprave, udruge civilnog društva i građanske inicijative koje štite interese građana i otočana. Naime, svjesni smo da su upravo "lokalni šerifi" ti koji u dogovoru sa županijama često rade na štetu većine svojih sumještana. No, iznimke postoje i smatramo mogućim da se načelnici i gradonačelnici mogu informirati i razvijati i u smjeru održivog načina upravljanja svojim bogatim resursima.

Preduvjet idealnog modela upravljanja je prije svega poštovanje i provedba svih zakona te prilagodba podzakonskih akata, uredbi i pravilnika realnoj situaciji, mogućnostima i potrebama na terenu. U zakone i podzakonske akte konačno se mora ugraditi okolišni i socijalni moment kao obavezan, a ne kontinuirano naglasak stavljati samo na ekonomske aspekte, koji čak zbog netransparentnosti i propusta u zakonima i uredbama nisu optimalni, osobito one ekonomske aspekte koji nemaju jasne odredbe reinvestiranja profita u područje na kojem je i zarađeno.

Tu je i nepostojanje detaljnih prostornih planova koje su u skladu sa specifičnostima područja, analize utjecaja investicija i zahtjeva na okoliš i život lokalnog stanovništva. Ključno je daljnje educiranje lokalnog stanovništva te jačanje njihove uloge u društvu, kao i osiguranje provedbe zakona te nadzora nad upravljanjem koncesijom.

Modeli o kojima govorimo donose manje profita, ali su dugoročno korisniji i omogućavaju zaštitu prirodnih bogatstava te ne utječu destruktivno na lokalne zajednice. Nastavimo li se ponašati kao do sada, za nekoliko godina nećemo više računati broj gostiju i zarađeni novac, nego štetu nastalu nekontroliranom devastacijom u svrhu što brže i veće zarade.

Tražite da se i lokalne zajednice uključe u proces odlučivanja o obali koja je ispred njihovih kuća. Koliko je to daleko od realizacije? Koliko je štete na terenu zbog krivih odluka? Zlatni rat je, barem za sada, obranjen.

– Za uključivanje lokalne zajednice u proces odlučivanja nužna je i dvosmjerna komunikacija te obostrana želja za sudjelovanjem. Tu glavnu ulogu vidimo u lokalnim samoupravama, koje bi se trebale potruditi da što više informiraju svoje građane/otočane i omoguće im sudjelovanje u lokalnim procesima. Na terenu je jako puno štete od dosadašnjih odluka, posljedice ćemo zbrajati idućih godina kad ih postanemo potpuno svjesni. Nažalost, ljudi su takvi da ne reagiraju dok se to ne tiče njih.



U našem je slučaju plaža Zlatni rat bila okidač za kolektivno djelovanje, nakon kojega smo zaprimili niz poziva i poruka o sličnim situacijama na drugim mjestima, naravno, manjeg opsega i drugačije problematike. No, svaki otok, svaki čovjek ima svoj Zlatni rat, odnosno mali komadić raja na svojem otoku. Puno se ljudi moglo identificirati s ovim slučajem, pa smo zahvaljujući tome i mi osvijestili koliko je ovaj problem devastiranja, nebrige, nekontroliranog koncesioniranja izmaknuo kontroli i eskalirao, što je pogubno za manje otočne zajednice.

Koje su plaže još ugrožene?

– Ugrožen je niz plaža i luka diljem Jadrana, neke više, neke manje. Neke su već devastirane, na drugima se tek planiraju određeni zahvati. Možemo slobodno reći da su ugrožene sve plaže i luke koje se procijene kao ekonomski povoljne za brzu zaradu. U ovom trenutku to su najatraktivnije lokacije, ali vrlo brzo, s kontinuiranim porastom broja turista, ugrožene će biti sve plaže i luke diljem naše obale koje ne budu imale jasan strateški plan upravljanja i nadzor nad koncesionarima. Trenutno bilježimo probleme na plažama Kašjuni i Bene u Splitu, Lapad u Dubrovniku, Zrće na Pagu, Rajska plaža na Rabu, Vela luka u Supetru…

Što se tiče plaža, ne vidimo realnu svrhu u tome da ih sama Županija koncesionira. Kad se radi o projektima koji zahtijevaju velika ulaganja i koji su od interesa za provedbu županijske strategije razvoja, te uključuju više lokalnih zajednica, opravdano je da ih Županija koncesionira. Ali u slučaju kad se radi o lokalnoj plaži, županijsko koncesioniranje nema smisla, te je u suprotnosti s Europskom poveljom o lokalnoj samoupravi, koja izričito navodi da se javne ovlasti obavljaju tako da se preferiraju institucije i ustanove koje su najbliže građanima, tj. općine i gradovi.

Kakav nas scenarij očekuje ako podlegnemo privatizaciji obale i mora?

– Scenarij je, nažalost, crn. Našim će dobrima upravljati netko drugi, tko ne razumije potrebe lokalne zajednice i ne mari za štetu koju čini neodgovornim upravljanjem, lokalnom će se stanovništvu ograničiti ili potpuno onemogućiti pristup ovim dobrima, postat ćemo najamni radnici velikih korporacija i sluge turističkom sektoru. No, nije potrebno da se osvijeste samo institucije koje donose i provode zakone, jer bez potpunog osvještavanja nas kao pojedinaca te preuzimanja odgovornosti za vlastiti otok, lokalnu zajednicu i život ne možemo govoriti o održivom razvoju i uključivanju lokalne zajednice. Ne vidim problem u tome da dobrima upravljaju i stranci i ljudi koji ne dolaze nužno s otoka, no pitanje je načina upravljanja i odnošenja prema lokalnoj zajednici.

Meni je osobno poznat pozitivni primjer "Martinis Marchija" u Maslinici, gdje se lokalno stanovništvo izborilo da se luka za potrebe investitora izgradi u ograničavajućim kapacitetima zadržavajući ribarsku luku za lokalno stanovništvo, mjesto je sređeno i usluga podignuta na novu razinu, a vlasnik se trudi uključiti lokalnu zajednicu u svoju ponudu organiziranjem izložbi, susreta i njegovanjem naše kulture i običaja, zapošljavanjem mahom lokalnog stanovništva... Sigurno ima mogućnosti za poboljšanje, ali to je svakako jedan od svjetlijih primjera na našoj obali.

Jeste li umorni od ove borbe s vjetrenjačama? Čini mi se da odavno nije bilo ovakvih prosvjeda kao što je povukao za sobom "Pokret otoka". Izgleda da još ima dišpeta u ljudima...

– Vjetrenjače su postale moja svakodnevica. No, nema te borbe koja me može umoriti više od ljudske inertnosti, straha od zastupanja vlastitog mišljenja i glasnih "hejtera". Mnogi me podržavaju u ovoj borbi, ali još uvijek je samo nekolicina spremna jasno i glasno stati u obranu zajedničkih nam ciljeva. Razumijem ih, mnogi su ucijenjeni svojim egzistencijama, radnim mjestima i statusom u društvu, zabrinuti za budućnost svoje djece pa radije biraju šutnju.



Ipak, ove su se protekle akcije pokazale uspješnima, vidi se da se svijest naroda budi, da se borimo za svoja prava koja smo dopustili da nam gaze proteklih godina.

Ako je dišpet to što nas gura, super, i meni je često bio okidač za promjene. No, osim njega, bilo bi dobro da nas na djelovanje potakne zdrav razum, shvaćanje situacije u kojoj se nalazimo, osobna odgovornost za pokretanje promjene i ljubav prema našem otoku, gradu, mjestu, državi.