Neke razgovore nemoguće je prepričati. A moramo. Radost je to koju samo novinarstvo čovjeku može pružiti. Naravno, za razgovor koji je "nemoguće prepričati" potreban je zahvalan sugovornik, onaj, recimo, za kojega se u narodu popularno kaže da nema "dlake na jeziku". A Ivan Gabelica baš je od takve sorte.
Nema u Ivana rukavica. Ni fair playa ili, sačuvajbože, političke korektnosti. Njegov jezik pravocrtno se giba. A ako mu se nađete na putu, vaš je problem, a ne njegov. Naravno, ne znači to da je Gabelica u pravu, ni blizu, ali on za drugu stranu osim svoje i ne mari. Sretno im bilo, njegova je poruka. I pozdrav, jer on ide dalje, a svako osvrtanje smatra lošim razlogom za zaostajanje.
Ivan Gabelica je ravnatelj Javne ustanove "More i krš". Riječ je o tijelu koje upravlja zaštićenim dijelovima prirode na području Splitsko-dalmatinske županije i kojemu se javljaju i znani i neznani, kad osjete da nekom komadu očuvana srednjodalmatinskog tla prijeti devastacija.
Pretprošlog tjedna dobio je tako Ivan poziv iz Makarske. Pozvalo ga na tematsku sjednicu Gradskoga vijeća o budućnosti Osejave, zelenog predjela kojemu dolaze crni dani. Tako barem smatraju zabrinuti građani udruženi u Građanskoj inicijativi SOS Osejava. No, Gabelica se nije odazvao.
Pa smo mi nazvali njega, da čujemo, za početak, zašto se nije odazvao.
– Nitko me nije zvao, eto, to bih želio da odmah razjasnimo.
Baš nitko?
– Čujte, recite pošteno, što ja imam s time što oni u Makarskoj žele ili ne žele.
Zar vi niste šef važne ustanove?! Tko će brinuti o našoj lijepoj prirodi ako vi ne brinete?!
– Svaki grad izrađuje svoje prostorne planove, mi se tu nemamo pravo miješati.
Ali, građani žele da se umiješate, 4000 ih je potpisalo peticiju.
– I neka su, na njima je da daju primjedbe.
Njima je to malo, oni bi željeli da se i vi uključite.
– Poslali smo Gradu dopis sa svojim mišljenjem koje je, moram naglasiti, potpuno neobvezujuće, ali smo ga, eto, ipak, poslali jer Makarska je veliki grad. S druge strane, za neke manje sredine znamo se i ne očitovati jer nema smisla baš svakome odgovarati, gdje bismo tako došli. To samo govorim da se zna kako nismo izignorirali Makarsku, iako bi puno važnije bilo čuti što o svemu misli Javna ustanova "Park prirode Biokovo", a ne mi, ali, eto, neka im bude.
I, što ste napisali u očitovanju?
– Kolega Gvido Piasevoli se očitovao u naše ime, on je očitovanje sastavio, a ja sam ga samo potpisao, u ostalom nisam sudjelovao.
Znači, potpisali ste dokument i ne znajući što u njemu piše?!
– Ma, to što on napiše ja potpišem s tisuću očiju!
Kako gledate na sjednicu Gradskog vijeća, svašta je tamo rečeno?
– A što ću vam reći. Jedna osoba me zvala i pitala hoću li nazočiti sjednici...
Čekajte, pa rekli ste da vas nitko nije zvao?!
– Nitko me nije zvao da sudjelujem na sjednici, a ovaj poziv je bio samo da nazočim sjednici, a to su različiti pojmovi.
I onda ste odlučili da nećete ići u Makarsku...
– Što ću ja tamo raditi?! Pitao sam Gvida hoće li on ići, ali je na koncu odustao jer ima stare, bolesne roditelje, pa je uzeo godišnji odmor da bude s njima.
I tako nitko nije otišao...
– Dan prije sjednice dobio sam mail od gradonačelnikove tajnice u kojemu piše da mi je dopušteno sudjelovanje na sjednici. Ma, ženo Božja, što mi ima biti dopušteno!? Pa, ja nisam ni želio sudjelovati na toj sjednici, nemam ja što tamo raditi!
Maloprije ste rekli da niste željeli nazočiti, ali da vam sudjelovanje nitko nije nudio?!
– Znate što ću vam reći, sve su vam to malomišćanska posla.
No, to malo misto je na vašem teritoriju, dajte, recite, jeste li vi za gradnju na Osejavi ili niste?
– Nisam za veliku gradnju, ali jesam za uspinjaču do Biokova. Priobalni dio zasigurno ne bih dirao, a o ostalome se da pričati. Ali, o čemu vam ja pričam kad Županija nema ništa s tim. Hrvatske šume su vlasnici tog zemljišta, a na Gradu je da se izbori što će na njemu biti. Ja stvarno nemam pojma što se od nas očekuje i što bismo mi trebali učiniti, ljudi moraju shvatiti da se mi bavimo zaštićenim područjima, a Osejava to nije.
U tome i jest poanta, građani okupljeni u Inicijativi traže da se to područje zaštiti.
– Super, ali zato postoji procedura. Kao prvo, zaštitu može proglasiti Grad, odnosno njegovi vijećnici, nakon čega Grad o tom području i brine. Druga je opcija da se ide na HAOP, a to vam je Hrvatska agencija za okoliš i prirodu koja će napraviti stručnu podlogu i organizirati javnu raspravu. Ako zahtjev bude odobren, zaštićeno područje se prebacuje na upravljanje Županiji. A treća je mogućnost da država sama proglasi zaštićeno područje i da onda ona o njemu i skrbi.
Tko onda, konkretno za Osejavu, mora pokrenuti tu proceduru?
– Bilo tko, što se mene tiče može i mali Mijo iz Makarske.
A da to učinite vi iz "Mora i krša"?
– Imamo mi u županiji svoje prioritete.
Na primjer?
– Moramo najprije zaštititi obalno područje oko otoka Šćedra i Paklenjaka. Osejava nam nije forte, ni blizu, imamo mi milijun "osejava" u Splitsko-dalmatinskoj županiji. To je Makaranima ispred vrata pa neka se oni time bave, što nas imaju miješati i bezveze dizati ustanak.
Koriste ljudi svoja građanska prava...
– Neka onda ovi što su potpisali peticiju daju zahtjev i eto ga... Ma...
Što "ma"?
– To su vam neke druge igre i tko imalo drži do sebe maknut će se od toga. Oni vam se tamo stalno tuku i mire. Tako će biti i sada. Kako se koja vlast promijeni, tako se stanje mijenja. Mislim, super bi bilo da cijela Osejava bude perivoj, ali što ako dođe neki luđak i sve zapali, što ćemo onda, gdje nam je onda perivoj?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....