Otkako je turizam u Dalmaciji uzeo dodatni zamah, ribari se sve teže snalaze oko privezivanja, iskrcaja ulova i opskrbe na lučkim gatovima uz koje neformalnu prednost imaju nautičari.
Dovršenjem rekonstrukcije gata Stari most u Sumarinu na otoku Braču, ribarski brodovi nailaze na velike probleme jer im koncesionar ne izlazi u susret.
- Stvari izmiču kontroli jer nam se ribari svakodnevno žale da se nemaju gdje privezati, a kamoli iskrcati ribu. I prije smo nailazili na slične teškoće, ali sada je koncesionar postavio stupiće na dijelu obale koji su prije koristili, a kako čujemo, zeleno svijetlo daje samo hitnoj pomoći i jedrilicama. Ribari tada nemaju izbora, pa moraju isploviti dalje prema Milni, Bolu, Povljima i drugim mjestima.
Da stvar bude apsurdnija, Ministarstvo poljoprivrede je s dva i pol milijuna kuna sufinanciralo uređenje upravo te rive u Sumartinu kako bi se ribari imali gdje privezati i opskrbiti. Dok prostor nije imao uporabnu dozvolu, mogli smo iskrcavati ribu, no sada to više ne možemo - kaže nam Vladan Bojić iz Zadruge "Friška riba" koja okuplja 30-ak profesionalnih ribara iz Splita i okolice.
Njihovi brodovi dijele nezavidnu sudbinu s brojnim drugim ribaricama kojima je Sumartin od davnina bio luka odakle se ulov distribuirao dalje, najviše prema tvornici "Sardina" u Postirama koja ima brojne kooperante među vlasnicima ribarskih obrta.
Iako Stari most raspolaže sa 45 komunalnih vezova, 40 mjesta za nautičare i novom iskrcajnom obalom za privez i opskrbu od tri do četiri ribarska broda, u praksi se ne događa.
Do Slobodana Aničića iz koncesionarske tvrtke "Aničić" nismo uspjeli doći, jer su svi njegovi kontakt brojevi isključeni.
Iz Lučke uprave Split nisu nam htjeli ništa kazati o ovom problemu uputivši nas na Zadrugu "Friška riba". Njezini članovi su se također svojedobno natjecali za koncesiju u sklopu koje su namjetravali regulirati "ribarsko pitanje", a za ovu godinu novo nadmetanje nije ni raspisano.
Bojić tvrdi kako je zakonska forma manjkava, jer već godinama nisu precizirana mjesta za vezivanje ribarica i iskrcaj ulova, odnosno propisani su tek uvjeti kojima moraju udovoljavati iskrcajni prostori unutar pojedinog lučkog područja, ali način njihove realizacije nije definiran.
Stoga se u praksi isprepliću razne nadležnosti bez obaveza suradnje do uspjeha, baš kao i u sumartinskom slučaju.