Nakon što smo na portalu Slobodne Dalmacije prenijeli razgovor s Marjanom Pipenbaherom, slovenskim inženjerom koji je projektirao Pelješki most, koji je u Novom danu N1 televizije govorio o oštećenjima na mostu, sa svojim mišljenjem o ovom problemu javio nam se ugledni splitski građevinar Predrag Bilbija.
‘Izjave g. Pipenbahera, sažeto, minimiziraju problem oštećenja zaštitnog sloja pilona i sugeriraju postupak sanacije po onoj narodnoj: „Drži vodu dok majstori odu.“‘, smatra Bilbija, a njegovu reakciju prenosimo u cijelosti:
‘Očekivao sam da će stručni djelatnici „vlasnika“, Hrvatskih cesta, s razlogom i pravom proturječiti „konceptu sanacije“ koji sugerira glavni projektant Pelješkog mosta. Nažalost, njegov predloženi koncept, koji je više kompromis sudionika u gradnji, kojim se želi odvući pozornost javnosti s ovog događaja, nego iole ozbiljno tehničko rješenje kojim se most dovodi u „projektirano stanje“, prošao je „ispod radara“, ostao bez ijednog javno iznesenog komentara te dobiva status „jedinog“ korektnog rješenja, što je apsolutno pogrešno i štetno.
Nije mi namjera ni na koji način dovoditi u pitanje stručnost i reputaciju g. Pipenbahera, priznatog i cijenjenog projektanta mostova, ali sam iznenađen niskom stručnom razinom tumačenja pojave razornih pukotina i korozije na zaštitnom sloju betona pilona Pelješkog mosta, koje je u svojoj „obrambenaškoj“ izjavi u medijima elaborirao g. Pipenbaher, projektant tog kapitalnog objekta.
G. Pipenbaheru, suprotno Vašem stavu, kao i mišljenjima nekih osoba iznesenima u medijima, kojima objektivno ta vrsta inženjerstva nije „praksa“, činjenica je da je zaštitni sloj na pilonima u samo tri godine u cijelosti uništen, a da je konstruktivna armatura, o kojoj se još ništa ne govori, zasigurno zahvaćena korozijom. To predstavlja ozbiljan propust i pogrešku „svih sudionika u gradnji“ – od projektanta, revidenta projekta i nadzornog inženjera tijekom izgradnje do izvođača, odnosno svih kojima je Investitor povjerio neku od navedenih uloga u procesu izgradnje.
Ali, kada bismo, preneseno, bili u prilici odgovoriti na pitanje: „Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen“, ne znam za druge „sudionike u gradnji“, ali očito je, prema izjavi g. Pipenbahera, da kao projektant ne bi bacio kamen!
Po izjavi projektanta, g. Pipenbahera, „nema šanse“ da je on, odnosno njegov tim, suodgovoran za nastala oštećenja. Nije ni „revident“ projekta, kojem je očito promakao ovaj detalj u projektu, nije niti nadzor, pa „nije, ali jeste malo izvođač“ (za kojeg projektant kaže da je „ozbiljna tvrtka“, u što ne sumnjam). Ne – kriv je poslijepodnevni „maestral“, ljetna vrućina i neadekvatna (ili nikakva) zaštita svježeg betona, pa i COVID!
Projektant sadržajem svoje izjave otvara „umbrellu“ ispod koje se treba skriti sve „prljavo rublje“ i odgovornost za ovu sramotnu, a prema izjavi g. Pipenbahera „uobičajenu“, pojavu. Ako je ta pojava „uobičajena“, onda bi u projektima već bila tretirana i za nju bi bile troškovnički predviđene odgovarajuće mjere.
G. Pipenbaher kaže: „To su pukotine u zaštitnom sloju betona, od kojih su 80 posto mikro pukotine širine do 3 milimetra, koje su dozvoljene za betonske konstrukcije, a 20 posto su dublje i šire pukotine.“
I dalje: „Sada je najvažnije popraviti te nedostatke, skinuti sloj betona u dubini tri do četiri centimetra, osigurati dovoljnu debljinu betona i reprofilirati pilone kako bi se most vratio u stanje kakvo je bilo predviđeno pri projektiranju.“
Kako to da se sada treba osigurati „dovoljna debljina betona“ kako bi most bio „kakav je projektom predviđen“? To ukazuje na evidentno učinjen propust u projektu!
G. Pipenbaheru, Vaša percepcija da je od svih površina degradiranog zaštitnog sloja na pilonima mosta 80 posto „uobičajenih“ mikro pukotina, a 20 posto pukotina širih od 3 mm koje zahtijevaju sanaciju, neozbiljna je. Kako ste do tog zaključka uopće došli?
To je vrlo progresivan napad korozije i nije zahvaćen samo zaštitni sloj i armatura, već je kontaminiran i beton iza konstruktivne armature. Proces je nezaustavljiv i progresivan, a Vaših 80/20 posto već dok ovo pišem „galopira“ prema 0/100 posto!
Ne trebate obmanjivati javnost. Jasno je da je potrebno zamijeniti cjelokupni zaštitni sloj betona na svim pilonima. Ako neki dio nije pokazao pukotine, sigurno će ubrzo ispucati. Potrebno je, međutim, sanirati i korodiranu armaturu te kontaminirani beton iza armature.
Pojavu degradacije zaštitnog sloja, odnosno prodora vlage do armature i početka korozije, bilo je moguće detektirati u ranoj fazi. Prije dvije godine na svijetlim plohama pilona pojavile su se mjestimično sive plohe, od vlage, koje su upućivale na početak unutarnje korozije armature.
Naravno da beton na pojedinim mjestima može, ali ne „uobičajeno“, imati „mikro pukotine“, ali ne na cijeloj konstrukciji (100 posto) i ne širine i dubine kakve su sada prisutne na pilonima.
G. Pipenbaheru, kažete da je izveden zaštitni sloj debljine 30–40 mm. To ne znači da se donji limit od 30 mm tijekom izvedbe nije „spustio“ ispod propisane granice i, naravno, za to odgovornost snose izvođač i nadzor.
Međutim, bez obzira na kvalitetu zaštitnog sloja, odnosno materijala, zaštitni sloj u Vašem projektu iznosi 30–40 mm i predstavlja „osnovnu vrijednost“, ali ne i konačnu vrijednost, odnosno debljinu zaštitnog sloja, te nije sukladan normi HRN EN 1992-1-1.
Za armiranobetonsku (AB) konstrukciju u XS1 okruženju (izloženost zraku s morskom solju), s projektiranim vijekom od 100 godina, preporučeni najmanji zaštitni sloj za trajnost (cmin,dur) iznosi 50 mm, dok nominalni (nazivni) zaštitni sloj (cnom), s uračunatim odstupanjem, iznosi 60 mm. Ove vrijednosti proizlaze iz postupka povećanja strukturnog razreda prema normi HRN EN 1992-1-1.
Da bi se izbjegla ugradnja armature samo radi povećanja debljine zaštitnog sloja, na raspolaganju su aditivi kojima se osigurava izuzetno kvalitetna vodonepropusnost zaštitnog sloja, kao npr. Penetron, USA, i sl. Njima se može postići da zaštitni sloj betona debljine 30 mm, uz primjenu odgovarajućeg aditiva, odgovara betonskom zaštitnom sloju klasične izvedbe debljine 60–70 mm.
G. Pipenbaheru, podcjenjujete nastalu štetu.
Vaša percepcija obnove, odnosno zamjene zaštitnog sloja, samo je drugi „korak“ obnove. Znatno zahtjevniji i skuplji prethodni dio radova odnosi se na čišćenje i zaštitu korodirane armature te dubinsku neutralizaciju kontaminiranog sloja betona iza korodirane armature.
Osobno, u dugogodišnjoj praksi na rehabilitaciji i zaštiti AB konstrukcija, posebno u agresivnim ambijentima i na kapitalnim objektima – obalama i pilotima luke Colon u Panami, na 50-ak mostova u Libiji, tijekom višegodišnjih inspekcija luke Bandar Abbas i ostalih luka u Iranu, kao i niza postrojenja – rafinerija i pumpnih stanica uz desalinatore morske vode – te u suradnji s Vašim uvaženim kolegama, dr. prof. M. Pržuljom i Vašim sugrađaninom i kolegom, pok. prof. dr. Ačanskim, na projektu ojačavanja i rehabilitacije mosta preko morskog zaljeva u Benghaziju u Libiji, rješavali smo vrlo složene sanacije betonskih konstrukcija degradiranih korozijom.
Iz te pozicije s potpunom sigurnošću tvrdim da ste podcijenili nastali problem na Pelješkom mostu.
Most u Benghaziju u Libiji, „sedamdesetogodišnjak“, na kojem nije bilo nikakvog održavanja svih 70 godina, bio je blizu kolapsa (pukotine, voda u kablovima i dr.). Saniran je prema našem projektu sanacije i rehabilitacije (BCDE, IGH Split i Gradis Maribor), a radove je, pod našim nadzorom, izvela tvrtka Bilfinger+Berger (Njemačka).
Ne možete tvrditi da je stanje „uobičajeno“, jer nije uobičajena pojava za kapitalni objekt kojem je projektirani vijek 100 godina da već u trećoj godini ima ovaj (sramotni) tehnički i financijski problem.
Nažalost, pogrešne su i sentimentalne izjave pojedinih stručnjaka iznesene u medijima o „povijesnom značaju mosta“, njegovom lijepom izgledu i prometnom značaju. Sve to nije upitno i nije predmet rasprave, ali nema nikakve veze s nastalim oštećenjima zaštitnog sloja.
G. Pipenbaheru, za razliku od Vaše procjene da suma od 50 posto investicijske vrijednosti ide na 100-godišnje održavanje, takva procjena ne odgovara stvarnosti!
Izgradnja mosta (projekt, nadzor i izgradnja), kao 100 posto investicije, predstavlja prvu trećinu troškova. Jedan posto godišnje odnosi se na „preventivne inspekcije i otklanjanje početnih oštećenja“ (u 100 godina drugih 100 posto), a konačno, zahvati generalnog održavanja, nužni svakih 25 godina (postoje materijali, elektro i druge instalacije, signalizacija, sklopovi, hidroizolacija, asfalt i drugi elementi kojima je vijek trajanja kraći u odnosu na projektirani vijek mosta), procjenjuju se na 25 posto investicije, što predstavlja trećih 100 posto.
Naravno, dijagram održavanja u prvim godinama vrlo je blag, tijekom godina se ubrzano povećava (parabola), a već je u četvrtoj godini planiranog stogodišnjeg vijeka, uslijed nastalih oštećenja zaštitnog sloja, načinjena velika financijska „grba“.
Pravilo „ne zatvarajte površinsku ranu ako niste sanirali dubinsku infekciju“ vrijedi i za „ranjeni“ Pelješki most!
Izjavom sugerirate postupak koji je neprimjeren za nastala oštećenja. Osim „otklanjanja“ degradiranog zaštitnog sloja, potrebno je očistiti i impregnirati armaturu epoksidnim premazom, površinu betona iza armature tretirati dubinskim „inhibitorom“ (koji pod ozonskim tlakom prodire u betonsku masu, zatvara mikro pukotine te zahvaćenu betonsku masu neutralizira od penetrirane kontaminacije), na površinu betona nanijeti vezni premaz, a potom „torketiranim“ reparaturnim mortom, s mikrovlaknima koja ne korodiraju i čija kvaliteta, uz manju debljinu, zamjenjuje veću debljinu betona, izvesti zaštitni sloj prema originalnoj, a ne reprofiliranoj geometriji poprečnog presjeka pilona.
G. Pipenbaheru, kažete da „graditeljstvo nije apoteka“.
Zar i u graditeljstvu, kod sanacija i rehabilitacija degradiranih betonskih konstrukcija, ne postoje pregled, dijagnostika, uzorkovanje i laboratorijske analize, nakon kojih, na osnovi dobivenih nalaza, slijedi odabir „lijeka“ i „terapije“ kojima se, u našem slučaju, most dovodi u projektirano stanje?
Sve je to, normativno, tehnološki i inženjerski, kroz propise, smjernice i druge akte, precizno – baš „kao u apoteci“ – jasno definirano.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....