Dan koji je promijenio Dalmaciju: odluka iz 1883. bila je prekretnica u borbi za ravnopravnost i identitet Hrvata

Na današnji dan 1883. Dalmatinski sabor proglasio je hrvatski jezik službenim, čime je obilježena važna pobjeda dugogodišnje borbe za jezičnu ravnopravnost u Dalmaciji.

Dana 21. srpnja 1883. prihvaćen je prijedlog prema kojem je hrvatski postao službeni jezik u Dalmatinskom saboru i Zemaljskom odboru. Istodobno je donesena i odluka da se u državnoj upravi strankama obraća hrvatskim jezikom te da u državnu službu ne može biti primljena osoba koja ne govori hrvatski, iako se ta odredba u praksi kasnije često zaobilazila.

Ta odluka bila je vrhunac višedesetljetne borbe Narodne stranke za ravnopravnost hrvatskog jezika u javnom životu Dalmacije.

Borba za jezik prije 1883.

Već na sjednici 12. siječnja 1863. Narodna stranka zauzela se za uvođenje hrvatskog jezika kao službenog u Saboru, školstvu, sudstvu i državnim uredima. Borba je trajala godinama, a važan korak ostvaren je 25. srpnja 1870., kada su zapisnici saborskih sjednica počeli biti vođeni na hrvatskom jeziku.

Posebno je važan i 6. studenoga 1890., kada je na 9. sjednici prihvaćen prijedlog zastupnika Klaića o uvođenju hrvatskog jezika kao nastavnog u zadarsku gimnaziju, kao i 20. listopada 1897., kada je bečka vlada odlučila u ratnu mornaricu uvesti hrvatski kao službeni jezik umjesto talijanskog.

Potpuna provedba odluke o hrvatskom jeziku uslijedila je tek 26. travnja 1909., kada je uredbom ministra Bienertha hrvatski u potpunosti uveden.

Politička pozadina i otpor promjenama

Unatoč formalnom jačanju hrvatskog jezika, austrijske vlasti nisu u potpunosti napustile podršku talijanaškim, odnosno autonomaškim krugovima. Primjer za to bila je i daljnja potpora gimnaziji s talijanskim nastavnim jezikom, iako je broj učenika u njoj bio sve manji.

Uvođenje hrvatskog jezika nije proizlazilo samo iz brige za njegov položaj, nego i iz šireg političkog interesa da se u Dalmaciji dugoročno ojača njemački kao službeni jezik.

Dalmatinski sabor kao institucija

Dalmatinski sabor bio je zemaljsko predstavničko tijelo Kraljevine Dalmacije, utemeljeno Veljačkim patentom 26. veljače 1861. godine. Zastupao je Dalmaciju u pokrajinskim, odnosno zemaljskim poslovima, a pet njegovih zastupnika istodobno je sudjelovalo u radu Carevinskog vijeća, središnjeg tijela Cislajtanije.

Sabor je sazivao car, u pravilu jednom godišnje, a prvo zasjedanje održano je 6. travnja 1861. godine. Njegove su ovlasti bile ograničene, jer su saborske odluke stupale na snagu tek nakon careve potvrde.

Od početka rada Sabor je bio pod snažnim utjecajem autonomaša, političke skupine koja je zagovarala odvajanje Dalmacije od ostalih hrvatskih krajeva i promicanje talijanskog jezika u javnoj uporabi. Nasuprot njima djelovala je Narodna stranka, koja se zalagala za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom i Slavonijom. Već na prvom zasjedanju otvoreno je pitanje jezika kojim će se govoriti u Saboru, a upravo je Mihovil Pavlinović svojim nastupom na hrvatskom jeziku pridonio tome da se i hrvatski prizna kao saborski jezik.