Duga sušna razdoblja, velike vrućine, visoki parametri šećera i zahtjevi tržišta za što laganijim bijelim vinima sa što manje alkohola, rezultirali su jednom od najranijih berbi u povijesti otoka za obje korčulanske autohtone sorte pošip i grk.
Sudbina vinara i vinogradara ovisi o vremenskoj prognozi, vinogradi su tvornice ispod neba, tako su govorili naši stari, a nakon što je prošla godina bila relativno loša za vinare, ova je dala vrhunsku kvalitetu sirovine, ali i manji urod.
Zavirili smo u mladu Vinariju Todor u središtu otoka, u Čari, gdje stoljećima raste jedinstvena, autohtona sorta bijele vinove loze pošip. Pošip je nastao spontano i samoniklo križanjem dvije korčulanske sorte, bratkovine i blatske zlatarice. Legenda kaže da je nastao ispod šipka pa je "podšipak“ preimenovan u pošip, a od punog grozda proizvodi se suho vino izraženih aroma marelice, šipka i smokve, zlatnožute boje i karakterističnog mirisa.
U vinogradu od malih nogu
Željko i Jurica Tomić, vlasnici Vinarije Todor, u vinogradu su od malih nogu.
- Vinograd ti uđe u krv, postane neizostavni dio života. Tako sad i moja djeca provode dane u vinogradu i sretan sam što možemo nastaviti tradiciju. Godinama smo bili samo vinogradari, proizvodili i prodavali vrhunsku sirovinu, prije četiri godine smo se ohrabrili i odlučili pokrenuti i vinariju - veli Željko.
Na 1,2 hektara, u glasovitom Čarskom polju rastu pošip i plavac mali Vinarije Todor. Ova je godina specifična, objašnjava Željko, ekstremno rana vegetacija, suša i visoke temperature, a s njima i visoki sladori te zahtjevi tržišta da bijela vina budu što laganija s najviše 13 posto alkohola, rezultirali su jednom od najranijih berba u povijesti otoka.
- U odnosu na prošlu godinu, jematva je bila gotovo 15 dana ranije. Spasila nas je kiša početkom srpnja, kvaliteta grožđa je fantastična, no urod je 25 posto manji. Na pojedinim smo lokacijama morali brzo reagirati i krenuti s berbom, slador je između 18 i 19, ne smije nam pobjeći previsoko jer je onda i alkohol visok, a to tržište ne voli. Osobno preferiram jači pošip, izvorniji - objasnio nam je Željko.
- Osim brata i mene, tu su i naše obitelji. Bratova žena Monika i sin Filip, moja žena Đaklina i naših četvero djece, redom Eva, Klara, Šimun i Jure, svi sudjeluju. Enološki dio posla je također zahtjevan, kad završi berba, poslovi se prebacuju u konobu. Konoba je u bratovoj kući, san nam je napraviti kušaonicu budući da imamo prekrasan pogled na Čarsko polje i Lastovo - otkriva Željko.
U podrumu Vinarije fermentacija izvrsno napreduje, nakon nove godine kreće bistrenje, a oko ožujka će razmišljati o buteljiranju. Za sad proizvode svježi pošip, plavac i rose, a kako nema ozbiljnog vinara bez sur lie vina, tu je i već poznati pošip Perla sur lie. Željko ističe da su mu količine manje važne od kvalitete, želi da butelja Vinarije Todor bude sinonim za vrhunsko vino.
Obitelj stoji iza svega
- Todor nam je obiteljski nadimak i cijela priča o vinariji se veže uz obitelj. Ako pogledate pomnije etiketu, primijetit ćete da su na glagoljici ispisana imena naše djece. Sve ovo radimo za njih - otkriva emotivno.
S druge strane otoka, u bajkovitoj Lumbardi, davno, još dok su na otoku živjeli antički Grci, iz pješčanog je tla izrasla autohtona sorta bijele vinove loze grk. Grk je jedna od rijetkih sorti s jednospolnim cvijetom koji je funkcionalno ženski što znači da mu za oprašivanje u blizini treba posaditi susjednu sortu, a to je najčešće plavac mali. Grk je zapravo Grkinja.
Budući da je oprašivanje zahtjevno, nikad nije u potpunosti uspješno i dok će pošip roditi bogatim, velikim grozdom, grk će osim velikih bobica dati i one male, neuspjele. Male su bobice zaslužne za blagu gorčinu prilikom kušanja ovog suhog vina s bogatim i šarolikim rasponom okusa i svježih aroma.
Ne samo da dio grozda otpada na nerazvijene bobice, ne samo da na dio Lumbarajskog polja na kojem grk postiže puni potencijal treba posaditi sortu za oprašivanje, već je i to jedinstveno pješčano polje veličine četrdesetak hektara. Razlozi su to zbog kojih je poznata izreka da "nakon svetog Roka 16. kolovoza, nebeskog zaštitnika Lumbarde, grka više nema. Ne može ga se proizvest‘, koliko ga se može popit"!
Daj dite materi
Sve to zna mlada vinarka Lucija Cebalo koja je obiteljsku Vinariju Vitis preuzela 2019., napravila rebrending, promijenila ime vinarije, napravila novu etiketu te je cijeli pogon modernizirala i digla na veću razinu. Žena u svijetu enologije nema puno, ali one koje su prisutne sve su iznimne.
- Ne bi bilo pošteno kad bi preuzela sve zasluge, Vinarija Vitis je obiteljski pogon, svi radimo najviše što možemo. Na 1,5 hektara, većinom u Lumbarajskom polju, imamo oko 10 tisuća loza! Velika je to brojka za jednu obitelj, a planiramo dogodine posaditi još tisuću. Zahtjevno je, ali isplati se na svaki način. Njegovati lozu je jedna velika ljubav, kao da ti je dijete, ne mogu vam opisati kako sam sretna! - ispričala nam je ova energična, mlada majka i žena.
Lucija je upisala trgovinsko poslovanje, ali priznaje da to jednostavno nije bilo to. Vuklo ju je polje, otkriva nam, loza i masline, more i sunce pa se preko noći odlučila vratiti kući i preuzeti vinariju. Imala je pritom sreće, kaže, budući da su njen djed i otac vinariju vodili ozbiljno, pa je osim u Lumbarajskom polju, kvalitetne nasade dobila i na Gornjem blatu gdje se miješaju crvenica i krš. Godišnje proizvedu od šesto do deset tisuća boca i to dvije vrste grka, suhi i polusuhi, odležani, slatki koji je Luciji omiljen te pošip, plavac mali i rose.
- Čak i kad je loša godina, uz puno pravilne njege iz vinograda se može izvući dobra berba. Vino prošlogodišnje berbe je fantastično, svježe, laganije, ali predivno na svoj način. Ova nam godina donosi nešto novo, zbog velikih temperatura i rane zriobe točno smo deset dana ranije krenuli s berbom. Jako smo zadovoljni kvalitetom grožđa, ali i količinom - priča Lucija.
Na otoku je ubrano 20 do 30 posto manje nego inače, dok je na Pelješcu i do 40 posto manje uroda, u Vinariji Vitis nemaju tih problema.
- Važno je pravilno se brinuti o lozi, ali je važno i koliko je loza stara. Iako smo limitirani parcelama, svakih 25 do 30 godina čupamo staru i sadimo novu lozu kako bi bila mlada i u kondiciji. Parametri su jako dobri, omjeri šećera i kiselina su odlični, grka smo ubrali pet tona - napominje Lucija.
Uskoro je čeka još jedna odgovornost, ali i čast.
Udruga vinogradara i vinara Grk-Lumbarda jedna je od najvitalnijih enoloških udruga na otoku. Okuplja 13 lumbarajskih vinara kojima je glavni cilj proizvoditi vrhunski grk, ali i zaštititi i brendirati sortu. U tome su do sad bili i više nego uspješni, osim što je još uvijek aktualni predsjednik udruge Ivan Batistić Zure, ujedno i poznati, nagrađivani vinar, za grk osigurao Zaštićenu oznaku izvornosti (ZOI), iza udruge je niz aktivnosti kojima su autohtonoj sorti osigurali celebrity status.
Trk za grk...
Osim Festivala grka tijekom ljeta, spomenut ćemo i jedinstvenu utrku Trk za grk tijekom koje trčite rutom lumbarajskih vinarija i u svakoj morate popiti čašu vina, a ne smijemo zaboraviti ni tradicionalni malonogometni Turnir jematve između "dvi jematve, biloga i crnoga“. Lucija će uskoro preuzeti predsjedanje udrugom.
- Ponosna sam na udrugu i sve vinare, želim doprinijeti svojim idejama. Želim da se o grku priča jer ta sorta to i zaslužuje. Želim da bude svjetski poznat kao šampanjac, kad kažeš grk - odmah promisliš i na Lumbardu! Iako volim posao u vinogradu i u podrumu, najdraže mi je raditi s ljudima koji dođu u kušaonicu, na našu terasu. Svi su mi dragi, čak i Talijani! Oni su zeznuti, ali nema veze, neka dođu i oni! - poručila je smijući se.