Nakon sto godina ukazala se Kaštelanova ‘Prodana djevojka‘, iza svega stoji žena koja je utjelovila naslovnu junakinju

Prvi put nakon sto godina i njene prve praizvedbe, objelodanjen je originalni dokument dramskog djela “Prodana djevojka” autora don Stipe Kaštelana.

Riječ je o stoljetnoj herojskoj tragediji u pet činova iz poljičke prošlosti za turskih vremena čija je radnja smještena u selu Ostrvici na početak 17. stoljeća na vlastelinstvu Stjepana Bobetića, povijesno istinite osobe. Dio priče iz tog pisanog povijesnog poljičkog dobra odigrava se i u dizdarevoj kuli na Zadvarju, graničnom mjestu izvan poljičke kneževine gdje je glavni lik Kata Bobetić dovedena nakon što ju je obitelj prodala zadvarskom dizdaru Redžep begu.

Prvotisak 1979. godine

Dramu čiji sadržaj obiluje lirskim, emotivnim momentima za ono vrijeme vrlo intimne prirode, don Stipe Kaštelan je napisao pod pseudonimom Krunoslav Kastenić. I od tada do danas ovo vrlo vrijedno scensko djelo napisano godinu prije od njegove prve izvedbe, 3. veljače 1924. u kući obitelji Šaškor u Čišlima, izvedeno je nebrojeno puta.

Originalna Kaštelanova ‘Poljička trilogija’ mogla bi biti konačno na jednome mjestu

Ante Čizmić/Cropix

Prvi put je tiskana 1979. godine u godišnjaku Poljičkog dekanata koji je uređivao don Frane Mihanović. Zahvaljujući tome, ovo je popularno scensko djelo postalo dostupnije, a u tekstološkom smislu, pouzdano i izvorno.

Ovaj pučki igrokaz tada po prvi put izveden u režiji svećenika don Bože Juginovića, nastavlja se uprizoravati u režiji Jure Kaštelana, don Stipina nećaka i godinama kasnije održava se pod budnim okom proslavljenoga hrvatskoga glumca poljičkih korijena Ive Marjanovića.

Međutim, pisani trag ove poznate poljičke drame koja govori o vremenu tijekom kojeg se podjednako trgovalo poljem, stokom i djevojkama, kasnije je čuvano u obitelji Kaštelan, u čijem je i danas vlasništvu.

’Prodana djevojka’ je čuvana u obitelji Kaštelan. u čijem je i danas vlasništvu

Ante Čizmić/Cropix

- Pošto sam dugo vremena istraživala za svoj doktorski studij, došla sam do podataka u postojanju originalne trilogije koja se nalazi u obitelji Kaštelan. Tako da sam dobila priliku i u dogovoru s obitelji danas po prvi put javno objelodaniti sva tri djela važna za našu prošlost, pa i sadašnjost. Nadamo se kako će ovaj spis našeg najizvođenijeg djela, uz “Počelo i rasulo Poljica” uskoro zauzeti mjesto koje zaslužuje u muzeju Poljica.

Kao promicatelj i čuvar trajnih vrijednosti poljičke prošlosti, don Stipe Kaštelan za sobom je ostavio tu već spomenutu poznatu trilogiju od “Počela Poljica”, posljednja je napisana i prikazana 1933. godine, zatim spomenute “Prodane djevojke” i one najstarije “Rasulo Poljica” iz 1919. godine.

Sadržaj drame obiluje lirskim, emotivnim momentima za ono vrijeme vrlo intimne prirode

 

Ante Čizmić/Cropix

Danas su sve tri nakon dugo vremena skupljene na jednome mjestu. Mada vjerujem da bi uskoro mogle biti trajno “deponirane” u našem muzeju kojim upravlja župni dvor, odnosno naš župnik don Luka Stipinović - želja je Nikoline Radmilo Pivčević, alfe i omege svih kulturnih događanja u Gatima.

Tijekom godina objavila je niz članaka iz područja kulture u godišnjacima glasila Poljica, nekoliko puta igra i glavni lik Kate Bobetić iz “Prodane djevojke”, a prije pet godina napisala je i monografiju u čast stote godišnjice amaterskog kazališta u Gatima.

Osim toga, kroz svoj turistički angažman predano radi na promicanju Poljica i kroz Poljički muzej koji ove godine slavi pola stoljeća od utemeljenja.

Pola stoljeća muzeja

Čedo don Frane Mihanovića, utemeljitelja muzeja, tada uz pomoć svih Poljičana i ljudi iz župske zajednice koji su darovali prostor i napravili neke preinake na njemu koje je vrijeme zahtijevalo, ubrzo je postalo od iznimne važnosti za cijelu zajednicu. Prvenstveno za povijest i baštinu Poljičana zato što na jednome mjestu “udaraju” na srž onoga što su bili i što jesu.

Bogati opus čine brojni darovani predmeti iz cijele bivše kneževine zaokružujući priču od početka biranja velikog poljičkog kneza do slike Marmonta, odnosno rasula same republike. Među najvažnijim stvarima naši Poljičani izdvajaju originalnu nošnju velikog kneza iz roda Novakovića, ali i triptih mozaik Joke Kneževića.

Ono što diže cijenu tadašnjim kulturnim novitadama don Stipe Kaštelana i kasnije don Frane Mihanovića svakako su te prve “seljačke” predstave organizirane u nedovršenim kućama, s tavanom isprepletenim drvenim gredama i starim voštanim platnom oko kojeg gore petrolejske svijeće.

Ante Čizmić/Cropix

- To su vrlo važni podaci naše prošlosti koju danas držimo u rukama. Ova trilogija don Stipinih sabranih djela ne predstavlja ništa drugo nego njegov duboko proživljeni jal naroda koji je patio od Turaka i Mletaka, te žal zbog neumitnosti postojanja Poljičke kneževine i ukinuća njene vjekovne autonomije. Definitivno su vrelo inspiracije ovog Poljičanina, humanista i glagoljaša na čijim je temeljima niknuo ovaj vizionar, prosvjetitelj i pisac - tvrdi Nikolina Radmilo Pivčević.

Možda je i to glavni razlog neumornog rada na očuvanju tradicijskih i kulturnih vrijednosti svog kraja i u konačnici cijelih Poljica kroz Kulturno-umjetničku udrugu “Mosor” koja baš ove godine slavi sedamdeset godina od svog postojanja. Prosvjetiteljski duh koji u Gatima intenzivno živi potaknuo je te 1954. godine grupu mještana na organizirano djelovanje da još jednom postave scenu za dramu don Stipe Kaštelana.

KUU ‘Mosor’ 70 godina

Bila su to olovna vremena kada zbog zakonskih odredbi nisu uspjeli u svom naumu osnivanja društva pod nazivom “Seljačka sloga”, pa su nastavili djelovati kao dramska grupa.

- Iz današnje perspektive gledano, Poljičani nikada ni u kojim uvjetima nisu odustali od svog nauma u očuvanju tradicijskih i kulturnih vrijednosti. Da, “Prodana djevojka” je bio onaj okidač da svoj rad nastavimo kroz udrugu čijih danas 150 članova čine ozbiljnu okosnicu koja u svojih pet sekcija okuplja članove iz desetak naših sela.

Zahvaljujući pokojnom Ivi Marjanoviću koji je više od trideset godina režirao sve tri predstave iz “Poljičke trilogije” te se diljem ovih krajeva veličalo i prikazivalo našu slavnu prošlost, danas smo prepoznatljivi na kulturnoj karti Hrvatske - smatra Ante Proso, mladi predsjednik KUU-a “Mosor”, ističući da nema obitelji u selu koja barem s jednim članom nije uključena u njihov rad.

Ante Proso, mladi predsjednik KUU-a ‘Mosor’: Nema obitelji u selu koja barem s jednim članom nije uključena u njihov rad

Ante Čizmić/Cropix

Kao društvo s višegodišnjom tradicijom obišli su cijelu Hrvatsku i dobar dio europskih zemalja, dobitnici su raznih priznanja i nagrada. Pritom nisu zaboravili ni svoje selo.

Kroz svoj rad ostavili su zapažene rezultate kroz razne igrokaze i predstave. Večeri Ive Marjanovića, Božićni koncert, Noć kazališta, Noć muzeja, zatim biranje velikog kneza kao nadomjestak drami “Počelo Poljica”, odnosno davanje umjetničke vrijednosti drami koja u svom epilogu sadržava majstorski napisano biranje poljičkog kneza. To je kasnije preraslo u samostalnu izvedbu.

Nastupali su i na otvaranju Mediteranskih igara u Splitu 1979. godine i u sklopu Splitskog ljeta petnaestak godina kasnije. U gatskoj kulturnoj bazi, odnosno u novoobnovljenom domu u centru mjesta plesali su i izvorno dalmatinsko nijemo kolo koje je pod UNESCO-ovom zaštitom. U udruzi ga smatraju možda i najstarijim plesom koji se na tom području plesao stoljećima. Sva ostala su, tvrde, nekakve varijacije.

Velike zasluge za ustrajnost u radu snose sami članovi. Mada onu financijske prirode dijele Turistička zajednica grada Omiša i Županija Splitsko-dalmatinska, Ministarstvo kulture, Grad Omiš, razni donatori i sponzori te zaljubljenici u poljičku baštinu.

Jedna od najdugovječnijih članica KUU-a ‘Mosor’ je Marija Čović, danas garderobijerka ​

Ante Čizmić/Cropix

Jedna od najdugovječnijih članica društva je Marija Čović. Trenutno na funkciji garderobijerke koja je pola stoljeća svog djelovanja u udruzi dala nemjerljiv doprinos u njenom razvoju. Iza nje je više od sto kulturnih događanja od Đakovačkih vezova do Vinkovačkih jeseni i natrag. A sve je započelo na gumnu oko stožine.

Stil rada amatera

- Još kao djevojčice plesale smo na gumnu. Običaj je bio da se cijelo selo nakon mise polnoćke okupi na gumnu gdje se plesalo do dugo u noć. Tako sam i ja počela.

Kasnije je ta ljubav prerasla gumno i sada sam tu. Odmah po uključivanju u rad glumila sam glavnu ulogu u “Prodanoj djevojci”. Te 1974. godine u sedam dana odigrali smo tri predstave. Onda znate koliki je bio interes. To je bio znak da nastavim na istom tragu - spominje se Marija Čović lijepih vremena, koja i danas traju.

I nakon udaje nastavila je s glumom, plesom i pjesmom. Kako i u vakuumu ima života, tako ni njena želja za nastupom s folklornom sekcijom, nikada nije zamrla. Ova danas 67-godišnjakinja istim tim žarom kao i prije pedeset godina uživa u tradicijskim vrijednostima svoga kraja.

Mnoga zvučna imena prošla su kroz “Mosor” iz Gata. Od Ive Marjanovića do Trpimira Jurkića, hrvatskog kazališnog i televizijskog glumca, dramskog pisca i redatelja. Svi oni dali su dio sebe za svoja Poljica značajno utječući na stil rada amatera.