Statistički gledano, veća je, realnija, očekivanija mogućnost da vas ubode osa, pčela, stršljen, napadne krpelj ili pauk, s ranim proljećem dotakne gusjenica borova prelca, nego ugrize zmija.
Usprkos tome ljudi od zmija imaju najveći strah, ubijaju ih kako god stignu držeći to junačkim pothvatom. Dijelom razumijemo jer zmije kod većine izazivaju iznimno neugodan osjećaj, usprkos tome što su u svojoj prirodi uglavnom plahe naravi. I napadaju jedino kada su životno ugrožene.
Posljednjih tjedana viđamo ih svugdje, u krošnji stabla, na cestama, u grmlju, u sunčanju na stijeni, u vrzmanju oko kuća, u kutku konoba.
Ali polako, pa kada bi se i mogle najviše "šetati" nego sada, u proljeće, kada se priroda budi? Ljudi kao ljudi, odmah se počnu čuditi zašto dolaze u naše...