Zaronili u more kod Tribunja i iznenadili se: ‘Očekivala sam da je čisto, ali ne ovoliko. Najveći problem su nautičari‘

Otpad iz mora je postao jedna od vodećih prijetnji morskom okolišu, a posebice u zemljama koje nemaju odgovarajući sustav upravljanja otpadom na kopnu, a gotovo 80 posto otpada iz mora potječe s kopna, a tek manji dio nastaje na samom moru. Problem se manifestira na više razina, kako ekološkoj tako i zdravstvenoj, ekonomskoj i estetskoj te je prisutan globalno bez iznimke.

Globalno se problem otpada iz mora ističe kao jedna od tri najveće prijetnje ekosustavima mora (uz prelov i klimatske promjene) pa nije čudno da ga prepoznaju UN, različite međunarodne konvencije i EU čiji je Hrvatska pravni sljedbenik pa otpad iz mora pomalo pronalazi put do zakonodavstva.

Slobodna Dalmacija je nakon niza uspješnih ekoloških akcija kroz prilog i projekt "U dogovoru s prirodom" ponovno odlučila udružiti snage s Klubom za podvodne aktivnosti "Iglun". Uz snažnu podršku sponzora OTP banke, Fine, BAT-a, JANAF-a, A1 Hrvatska, Vindije, Spegre i Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, glavni je cilj bio proteklog tjedna očistiti dio podmorja splitskog akvatorija, a ove subote akcija čišćenja podmorja održala se u Tribunju, odnosno na plaži Zamalin i uvali Sovlja.

Glavni ronilački partner ove ekološke akcije je Klub za podvodne aktivnosti Iglun iz Jesenica, a pridružili su im se i njihovi kolege i prijatelji iz Ronilačkog kluba Solin. Na prozivci se pojavilo ukupno 14 ronilaca.

Vađenje otpada s podmorja uvijek izaziva dvojake novinarske osjećaje. Što se iz mora izvuku luđe i nevjerojatnije stvari, poput miješalica za beton ili bojlera, to bolje za tekst i naslov. S druge strane, depresivno je spoznati da postoje oni koji more shvaćaju kao kantu za smeće, odnosno idealno skrovitu i štedljivu lokaciju za odlaganje krupnog i komunalnog otpada.

Zrnce optimizma na jutarnjem okupljanju unio je Teo Baučić, predsjednik kluba Iglun, koji je dan ranije malo informativno zaronio, da vidi što ronioce čeka sutradan.

- Zadovoljan sam situacijom. Nisam vidio previše smeća, nešto plastike i boca. Standardno. Vidjet ćemo sad kad zaronimo ima li još nečega - kazao nam je Teo.

Plaža Zamalin desetak je minuta udaljena od tzv. Starog sela, odnosno "Otočića", gdje se ljeti održava čuvena utrka magaraca. Na Zamalinu su se ronioci uvlačili u odijela i imali zadnje dogovore prije akcije. Teo Baučić, koji je u životu iz mora izvadio svega i svačega, od motora do brodova, nema neko konkretno objašnjenje zašto se bavi ovakvim ekološkim pothvatima, koji su, dakako, volonterski.

- Nema tu nekog pretjeranog objašnjenja, čovik se rodi blentav i to je tako. Zapravo je jednostavno, želimo ostaviti poruku generacijama iza nas kako se ponašati prema okolišu. Mada mislim da je svijest o tome itekako narasla posljednjih godina, drugačije se ljudi odnose i ponašaju prema prirodi. Danas rijetko tko namjerno uzima otpad i baca ga u more, a to je nekad bilo normalno - kaže Teo.

Iz tribunjskog mora tada su se počele vaditi prve staklene boce. Uglavnom od piva. U roku sat vremena bilo je nekoliko vreća punih boca. I pola kvadrata nekakvog linoleuma. Opći zaključak je da se boce u more bačene prilično davno, a vrlo vjerojatno nisu ni bačene u moru kod Tribunja, već su ih struje donijele tko zna odakle.

Svi su bili zadovoljni čistoćom podmorja, posebice Josipa Jerkov, direktorica Turističke zajednice Tribunj.

- Očekivala sam da je čisto, ali ne baš ovoliko. Pogotovo dno u uvali Sovlja. Mislila sam da će ipak biti više smeća - kaže nam direktorica Perkov.

Ovakve akcije se u Tribunju održavaju redovito. Posebno je aktivna Ribarska zadruga Adria iz Tribunja, kao i Ribolovna udruga Pirka.

- Oni rade te akcije čišćenja ribarske luke i marine, a u sve to uključuju i djecu. Uče ih kako se brinuti o moru, jer nama je more ono što nas hrani. Ribarsko smo mjesto i more hrani puno obitelji u našoj zajednici. Također, ribari nam daju svoje stare mreže, ne bacaju ih...

A što sa starim mrežama? Evo ovo: ekološki osviješten ribar iz Kalija, Božidar Blaslov, šalje stare mreže u jednu tvrtku u Sloveniji koja regenerira ribarske mreže i ostali najlonski otpad te izrađuje niti od kojih nastaju proizvodi koji se, kad se prestanu koristiti, opet mogu reciklirati. Preko internata je došao do Kristine Burje iz brenda Krie Design i njezine priče o održivoj modi. Pa se sada od materijala nastalog od ribarskih mreža proizvode kolekcije odjeće, a čitav projekt se zove Provir. Postoji i aplikacija istog imena, preko koje svi građani i posjetitelji Hrvatske mogu dojaviti Božidarovom timu ako pronađu otpad u moru i okolišu općenito. Oni onda izlaze na teren i uklanjaju što su našli, a ako je moguće, i šalju dalje na reciklažu.

Šetajući s lokacije na lokaciju osvijestili smo i da su ulice Tribunja zavidno čiste, bez divljih odlagališta, pretrpanih kanti za smeće i odbačenih najlonskih vrećica. Doduše, ponekad bi se moglo proći trimerom preko narasle trave, a shvatili smo da Tribunjci svoj krupni otpad rado drže u konobama skrivenih od očiju prolaznika.

- Jako se trudimo razvrstavati otpad. To nam je bitno i tome učimo već i djecu u vrtiću. Rezultat toga je da je selo čisto - nastavlja svoju priču Josipa Perkov.

Otpad u moru (tzv. morski otpad) je definiran kao bilo koji postojani, proizvedeni ili prerađeni čvrsti materijal koji nije prirodnog podrijetla nego je proizveden, korišten ili odbačen od strane čovjeka izravno u more ili je u more dospio iz  kopnenih izvora putem rijeka, otpadnih voda ili vjetrom.

U Hrvatskoj se od 2017. godine provode aktivnosti sustavnog praćenja stanja morskog otpada, pri čemu se koristi metodologija sukladna zahtjevima Okvirne direktive o morskoj strategiji (ODMS) koja obuhvaća praćenje parametara potrebnih za ocjenu stanja. Zbog utjecaja morskih struja otpad se značajnije akumulira na određenim lokacijama te je Hrvatska obala dodatno opterećena unosom prekograničnog otpada koji morskim strujama i vjetrom dospijeva iz susjednih zemalja, što je najviše izraženo u južnodalmatinskim županijama do kojih velike količine morskog otpada dolaze iz susjednih zemalja.

- Najveći problem je kad dođe sezona i turisti, odnosno vikendaši. Često nam kažu da je Tribunj prekrasan, ali da nemamo dovoljno kanti za smeće. Da, nemamo, ali samo zato što vikendaši u njih bacaju svoje kućno smeće jer ne žele plaćati odvoz. Morali smo nažalost ukloniti 80 posto kanti, ostale su samo one koje su nužne. Također, veliki problem su i nautičari, oni bacaju najviše otpada u more. Samo zbog njih smo postavili kontejner na rivu. Mi to plaćamo, ali bolje i to, nego da nam smeće pluta po moru. Drago mi je da je akcija uspjela i da je otpada u moru sve manje. Moram reći i da naši ribari kad svojim mrežama izvuku smeće s dna mora, ne bacaju ga nazad, nego ga razvrstaju i i šalju na deponij - kaže direktorica tribunjskog TZ-a.